Napadi na garnizone NDH


Napadi na garnizone bili su, uz napade na komunikacije, sastavni deo partizanske strategije i taktike razvijene na teritoriji okupirane Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata. Ti napadi imali su višestruki značaj:
- Omogućavali su obrazovanje i proširivanje slobodne teritorije
- Bili su način snabdevanja trupa i naroda na slobodnoj teritoriji
- Predstavljali su važan deo napora za vojno, političko i moralno slabljenje neprijatelja.
Nezavisna Država Hrvatska formirana je uz pomoć okupacionih trupa, ali kao marionetska tvorevina bez dovoljnog uporišta u narodu, za sve vreme rata nije uspela da ostvari kontrolu nad svojom teritorijom. Upravni sistem NDH veoma je uzdrman ustankom u NDH 1941. Kasnije tokom rata, naročito od polovine 1942. godine, NOVJ je svojim partizanskim ratom uspela da prinudi NDH na strategijsku defanzivu na svojoj teritoriji. NDH nije bila u stanju da pruži bilo kakvu pomoć svojim osovinskim saveznicima. Naprotiv, kako je rat odmicao, njeni tvorci, a naročito nacistička Nemačka, morali su da joj pružaju sve veću vojnu pomoć. Počev od avgusta 1943. praktično sve snage nemačke Druge oklopne armije bile su angažovane na odbrani teritorije, komunikacija i proizvodnih resursa NDH. Koristeći u punoj meri vojničku, političku i moralnu slabost NDH, partizani su upravo protiv njenih snaga razvili i usavršili ovaj oblik ofanzivnog delovanja.
Napad na garnizone u taktičkom i operativnom pogledu sastojao se iz dve komponente: od izolacije i likvidacije.
Izolacijom neprijateljskog garnizona prekidane su komunikacije sa susednim formacijama i postavljana obezbeđenja u cilju sprečavanja intervencije tokom samog napada. Budući da je napad na garnizon u pravilu izazivao intervenciju susednih formacija, to je predstavljalo motiv za postavljanje zaseda na pogodnim položajima i priliku za nanošenje napadnutoj strani dodatnih gubitaka. Borba sa kolonama koje intervenišu radi pomoći napadnutom garnizonu često je ustvari bila glavno težište samog napada, a na obezbeđenju su najčešće angažovane jače snage nego na izvođenju samog napada. Za likvidaciju garnizona NOVJ je retko raspolagala dovoljnim snagama i ratnom tehnikom prema uobičajenim normativima u vojnoj nauci. Stoga je posebna pažnja posvećivana mogućnosti postizanja iznenađenja i mogućnosti ubacivanju delova trupa unutar neprijateljskih linija odbrane. Nedostatak teške tehnike nadoknađivan je formiranjem bombaških grupa.
Napadi na garnizone NDH postali su počev od 1943. godine gotovo svakodnevna pojava. Otuda su gotovo sva naseljena mesta bila utvrđena za odbranu: opasana bodljikavom žicom, rovovima i bunkerima i sa organizovanim sistemom vatre za sprečavanje prilaska napadača. Sva važnija mesta bila su ojačana nemačkim trupama. Ipak, to nije sprečilo dosledno nepovoljan razvoj rata po Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Spisak napada na garnizone NDH[uredi | uredi kod]
U tabeli su hronološki prikazane značajnije operacije ustanika i kasnije NOVJ (kao i četnika u nekoliko navrata) protiv garnizona NDH:
Reference[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- HRONOLOGIJA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA 1941-1945. Beograd: Vojnoizdavački zavod. 1964.
- Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom IV (dokumenti NOV i PO Bosne i Hercegovine), knjige 1-35]. Beograd: Vojnoistorijski institut.
- Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom V (dokumenti NOV i PO Hrvatske), knjige 1-39]. Beograd: Vojnoistorijski institut.
- OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 1. Beograd: Vojni istoriski institut Jugoslovenske narodne armije. 1957.
- OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 2 (drugo prepravljeno i dopunjeno izdanje). Beograd: Vojnoistoriski institut. 1965.
- OSMA KORDUNAŠKA DIVIZIJA; HISTORIJSKI ARHIV U KARLOVCU, ZBORNIK 9. Karlovac: Historijski arhiv u Karlovcu. 1977.