Bugojno
|
| ||
| ||
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine | |
| Kanton/županija | Srednjobosanska | |
| Sjedište | Bugojno | |
| Načelnik | ||
| Površina | 366 km² | |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
46.889 (1991.) 128/km² | |
Bugojno je grad i središte općine u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, na putu sa sjeveroistoka ka jugozapadu i Jadranskom moru.
Geografija[uredi | uredi kod]
.jpg)
Bugojno se nalazi u srednjoj Bosni, tačnije u Srednjobosanskom kantonu u području gornjeg toka rijeke Vrbas u dolini koja se zove Uskopaljska dolina između gradova Gornji i Donji Vakuf.
Bugojno se nalazi na nadmorskoj visini od oko 550 m, a okruženo je planinama Kalin (1530 m), Rudina (1385 m) i Stožer (1662 m). U kontinentalnom dijelu Bosne i Hercegovine vlada kontinentalna klima sa toplim ljetima, prijatnim proljećima i jesenima i hladnim zimama sa puno snijega. Sredozemna i kontinentalna klima susreću se u srednjoj Bosni i formiraju poseban ekosistem. Nad okolnim planinama vlada planinska klima.
Historija[uredi | uredi kod]
Arheološka nalazišta u blizini grada pokazuju da je ovaj kraj naseljen od bronzanog i mlađeg gvozdenog doba. Na ovom području živelo je ilirsko pleme Sardeati, kao i Kelti. Rimljani su ovde osnovali svoj municipijum Ad Matrices.
Uskopaljska dolina je prvi put spomenuta 1244. godine u jednoj povelji kralja Ugarske Bele IV. Padom Bosne pod tursku vlast 1463. godine ovi krajevi su uključeni Klisaški sandžak. Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, Bugojno je postalo sjedište kotara. Poslije Prvog svjetskog rata, Bugojno je postalo dio Kraljevine Jugoslavije.
Nakon Drugog svjetskog rata Bugojno je izraslo u centar regije. Bugojno je u socijalističkoj Jugoslaviji bilo poznato kao jedno od rezidencija Josipa Broza Tita, a kasnije se otkrilo da je tamo postojalo podzemno sklonište za rukovodstvo SFRJ u slučaju rata.
Za vrijeme rata u BiH, na području Bugojna su 1993. zabilježeni sukobi između pretežno bošnjačke Armije BiH i pretežno hrvatske milicije HVO. To se odrazilo na etničko čišćenje Hrvata iz tog kraja. Tek nakon završetka rata je došlo do povratka izbjeglica, pa Bugojno polako vraća svoj multietnički karakter. Nakon zaršetka rata opština Bugojno je pripala Federaciji Bosne i Hercegovine.
Istina je da su Bugojno 1993 god napale postrojbe HVO i Hrvatske vojske. U tom napadu su vojnicki poraženi. Prilikom povlačenja iz Bugojna učinili su urbicid tako što su do temelja uništili Titovu vilu a prethodno vrijedne stvari opljackali. U Čipuljicu zapalili pravoslavnu crkvu i veliki broj domačinstava.U Vrbanji su 93 učinili najveci zločin u Bugojnu za koji do 2020 nije niko odgovarao.
Naseljena mjesta[uredi | uredi kod]
Alibegovići, Arnauti, Babići, Barbarići, Bašići, Bevrnjići, Bode, Brda, Bristovi, Brižina, Bugojno, Ceribašići, Ciglane, Crniče, Čipuljić, Čardaci, Čaušlije, Čavići, Ćurčića Lug, Donje Karadže, Donji Boganovci, Donjići, Drvetine, Gaj, Garačići, Glavice, Golo Brdo, Gorica, Gornji Boganovci, Goruša, Gračanica, Gredine, Grgići, Hadrovići, Hapstići, Harambašići, Hum, Humac, Ivica, Jagodići, Jaklić, Jazvenik, Kadirovina, Kandija, Karadže, Kopčić, Kordići, Koš, Kotezi, Kovačuša, Kula, Kutlići, Lenđerovina, Lug, Ljubnić, Maslići, Medini, Milanovići, Mlive, Mračaj, Novo Naselje, Nuhići, Odžak, Okoliće, Pavice, Pirići, Planinica, Podgaj, Podripci, Popovići, Poriče, Potočani, Prijaci, Ripići, Rostovo, Rosulje, Rovna, Sabljari, Seferovići, Servani, Skrte, Stojići, Stolac, Sultanovići, Šići, Šušljići, Trge, Udurlije, Vedro Polje, Vesela, Veselski Podovi (Veselski podovi), Vileši, Vrbanja, Vrbas naselje, Vrpeć (Vrpeč), Vučipolje, Zanesovići, Zlavast, Zlokuće i Ždralovići.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Uprava[uredi | uredi kod]
Gospodarstvo[uredi | uredi kod]
Slavni ljudi[uredi | uredi kod]
Hasan Ajkunić, načelnik općine Bugojno
Dževad Mlaćo, političar i profesor
dr. Melika Mahmutbegović, političar
Kemal Balihodžić, novinar i publicista izdavač Monografije Bugojno
Vahid Duraković, režiser
Branko Mikulić-prijeratni političar u BiH i Jugoslaviji
Stjepan Domaćinović(Domačinović)-Kokan -prijeratni političar u BiH i sportski radnik;
Hrvoje Ištuk-prijeratni političar u BiH;
Božo Vuleta-prijeratni političar i privrednik u BiH;
Aleksandar Vučić-poznati političar porijeklo vodi iz sela Čipuljić u Bugojnu;
Ivica Strujić - Profesor, muzičar i slikar
Želimir "Željko" Bebek - poznati pjevač, kompozitor i član grupe"Bijelo Dugme"
Ermin Zec - nogometaš i reprezentativac BiH
Mehmed Alispahić - nogometaš i reprezentativac BiH
Tomislav Piplica - bivši nogometaš i reprezentativac BiH
Vlatko Glavaš - bivši nogometaš i reprezentativac BiH
Stjepan Tomas - bivši nogometaš i reprezentativac Hrvatske
Vlatko Marković - poznati bivši nogometaš i predsjednik HNS-a
Otmar Kreačić - "Kultura" - vojno lice i jedan od osnivača Fudbalskog Kluba Partizan iz Beograda
Nedeljko Bilkić - pjevač narodne muzike
Zenit Đozić - glumac
Jasmin Duraković
Reuf Karabeg- doktor
Muamer Jusufbašić - bivši rukometaš i skakač s mostova
Ranko Stojić - bivši nogometaš i reprezentativac SFRJ, fudbalski menadžer
Tone Vukadin - Profesor i sportski radnik
Stipe Pejak - nogometni trener
Asim Šahman - rukometaš i rukometni trener u Kataru
Igor Mišan - nogometaš
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kod]
Crkva Svetog Ante u Bugojnu, poznata je kao jedna od najvećih crkava u Bosni i Hercegovini. Ajvatovica je poznato dovište muslimana u Prušcu, jednom od najstarijih gradova u Europi za koji se veže legenda o Ajvaz-dedi. Stari Rimljani pišu o tom gradiću koji se nekad zvao "kastel bianco". U doba Tvrtka Kotromanića Prušac se zvao Biograd.
