Ilijaš

Izvor: Wikipedia
Ilijaš
[[Datoteka:{{{karta}}}|163px]]
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton/županija Sarajevski
Sjedište Ilijaš
Načelnik  ?
Površina 72 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

15.277 (2002)
212/km²

Ilijaš je općina sjeveroistočno od grada Sarajeva. Površina općine Ilijaš je 72 km2. Stanovništvo općine Ilijaš predstavlja 1,5% stanovništva Kantona.

Ilijaš se sastoji iz nekoliko naseljenih mijesta: gradić Ilijaš, i predgrađa među kojima je naselje Misoča, kao i Podlugovi, Lješevo, Stari Ilijaš i Malešići.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva 1991. godine, općina Ilijaš (jedna od prigradskih općina Grada Sarajeva) imala je 25.155. stanovnika, raspoređenih u 78 naselja.

Nacionalni sastav
Srbi 11.339 (45,07%)
Muslimani 10.620 (42,21%)
Hrvati 1.713 (6,80%)
Jugoslaveni 1.158 (4,60%)
ostali 325 (1,32%)
Nacionalni sastav 1971. godine
ukupno 23.007
Srbi 10.941 (47,55%)
Muslimani 9.187 (39,93%)
Hrvati 2.172 (9,44%)
Jugoslaveni 400 (1,73%)
ostali 307 (1,35%)

Naseljena mjesta su:

Balbegovići, Banjer, Bokšići, Buljetovina, Crna Rijeka, Čemernica, Četojevići, Donja Bioča, Donja Misoča, Donje Selo, Donji Čevljanovići, Dragoradi, Draževići, Duboki Potok, Duševine, Gajevi, Gajine, Gojanovići, Gornja Bioča, Gornja Misoča, Gornji Čevljanovići, Hadžići, Han Karaula, Han Šići, Homar, Ilijaš, Ivančići, Kadarići, Kamenica, Karaula, Korita, Košare, Kožlje, Krčevine, Krivajevići, Kunosići, Lađevići, Lipnik, Luka, Luka kod Stublina, Lješevo, Ljubina, Ljubnići, Malešići, Medojevići, Moševići, Mrakovo, Nišići, Odžak, Ozren, Podlipnik, Podlugovi, Popovići, Rakova Noga, Rakovica, Ribarići, Rudnik Čevljanovići, Sirovine, Solakovići, Sovrle, Srednje, Stomorine, Stubline, Sudići, Šabanci, Šljeme, Taračin Do, Velika Njiva, Vidotina, Vilić, Visojevica, Višnjica, Vladojevići, Vlaškovo, Vrutci, Vukasovići, Vuknići, Zakutnica i Zlotege.

Prema podacima iz 2002. godine, u općini je živjelo 15.277 stanovnika. Prema nacionalnosti bilo je 13.401 Bošnjaka (87.8%), 1.072 Srba (7%), 644 Hrvata (4.2%), i 160 stanovnika se izjasnilo kao ostali.

Uprava[uredi - уреди]

Povijest[uredi - уреди]

Gospodarstvo[uredi - уреди]

D.P.Željezara Ilijaš ,poduzeće osnovano 1954 sa oko 3,500 uposlenih do 1992,sa 11 organizacionih jedinica;Tvornica Radijatora po italijanskoj licenci od 1979,Livnica Kokila i Valjaka,..

Slavni ljudi[uredi - уреди]

  • Nazif Gljiva Ramović , poznati pjevač kompozitor i tekstopisac
  • Maja Berović -"Maya" , poznata pjevačica
  • Bibija Kerla , poznata klizačica
  • Daniella Mijatović , bh manekenka
  • Vojin Macanović , poznati kupač

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди]

Dana 26. lipnja 2015. godine u nekropoli u Kopošiću blizu Ilijaša kraj Sarajeva pronađen je kostur s brokatnim plaštom od teške svile protkane nitima zlata i srebra, za koji se pretpostavlja da je pripadao Mirku Radojeviću, ocu Velikog kneza bosanskog Batića, koji je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I. Nađeni su i raskošni kneževski stećci od kojih su dva opljačkana još 1891.[1]

Stari bosanski grad Dubrovnik[uredi - уреди]

O postanku ilijaškog Dubrovnika postoje dvije inačice priče, ali obje podrazumijevaju rudnike i Dubrovčane. Po jednoj, sagradila su ga dva Dubrovčanina koji su uzeli u zakup bosanske rudnike od Kulina bana, a po drugoj je kralj Grubeša nagovorio neke Dubrovčane tu sagraditi grad. Po nekim izvorima Dubrovčani su od Kulina bana uzeli u zakup sve rudnike, a u ovom je gradu bila njihova kolonija gdje su talili srebrnu i željeznu rudu. Obje inačice priče iznosi dr. Milenko Filipović pozivajući se na Jirečeka i fra Jukića. Više pojedinosti o osnutku grada nalazi Filipović u nedovršenoj Povijesti Bosne muvekita Saliha efendije, gdje se spominje da je "Kulin ban (1197./98. godine); našao srebrne majdane u planini Jagotinu, pa je, nemajući vještih rudara, dao majdane pod zakup Dubrovčanima koji su tu napravili tvrđavu te u njoj čuvali oruđe i iskopanu rudu. Po ovom istraživaču logično je da je "grad" i dobio ime Dubrovnik po svojim osnivačima, iako se u narodu a i drugim izvorima spominju imena Dabronik ili Dobronik, te Tisovik ili Nabožić. Bilo je tvrdnji da se ovaj Dubrovnik ne spominje u dubrovačkim arhivima. M. Dinić je 1937. u Jugoslovenskom istorijskom časopisu objavio podatak iz dubrovačkih arhiva koji spominju bosanski Dubrovnik 1404. godine.

S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića s nekropolom kneza Batića, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

Nema preciznih podataka o nastanku grada. Fra Ivan Jukić također spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. (Filipović, 1924., 103.)

Stari grad Dubrovnik je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Grad se nalazi na prirodno terasastom terenu koji se pruža od sjeveroistoka, tj. brda Huma prema jugozapadu i završava se strminom koja pada ka Sastavcima, gdje se već od 1972. godine vadi kamen u kamenolomu na 9. km rijeke Misoče.

Lakši pristup gradu je iz sela Kopošić udaljenog 1 km, lijepim kaldrmisanim putem koji vodi između podnožja brda Nabožića i Tisovika. U Kopošiću je nekropola kneza Batića. Danas je taj put zarastao, a njim je vodila crta razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine i to područje je još pod minama. Drugi pristup gradu moguć je velikom strminom od 10-og kilometra od korita rijeke Misoče ili sa kamenoloma na Sastavcima. Od Ilijaša je udaljen oko 10 km.

Ljudi kazuju da je i Dubrovnik, kao i Bobovac, pao varkom. ”Navali neki paša na grad, ali džabe... I pet je paša sultan iz Stambula promijenio, dok je grad pridobio. Dugo je tukao grad strijelama i topovima i pobio sve vojnike po planinama, ali grada nije posvojio. Nu belaja, nađe se jedna baba pa veli paši: grad ti bio da bio, osvojiti nećeš, dok mu izvir vodu ne zatvoriš. Paša joj obeća kesu dukata, a ona njemu veli: tri dana svog konja hrani i timari, a vode mu nedaj, a onda ga pusti, nek sam traži vodu. Tako i bi. Paša konja hranio i timario, ali već treći dan konj ne može jesti, jer se pusto žito u njemu upalilo i on ga pusti, a konj trkom na Čemersku planinu pa nađe vrelo i čunkove. Paša potrga čunkove, a kad u gradu ponesta vode, onda kraljica – predade grad, ama da ona ode slobodna i njeni podajnici da ne izginu”. Po ovoj priči zove se ovaj grad u narodu i ”Kraljičin grad”. Priča se da je u gradu boravila i Marija Terezija i imala posebnu sobu. Zove ga narod i ”Dubravnik”, a to je ime obronku Brezovaša. Zovu ga i “Tisov-grad”. Nedaleko od grada, na južnoj strani, nalazi se selo Tisovik, prozvano valjda po dragocjenom ”tisovom” drvetu, kojeg danas nema ni u selu ni u okolici, ali starci pričaju da ga je bilo prije kojih sto pedeset ljeta.

Obrazovanje[uredi - уреди]

Kultura[uredi - уреди]

Kulturno Sportski Centar izgrađen 1985,u sklopu kojeg je Radio Ilijaš,Kino dvorana,Muzička škola, .

Sport[uredi - уреди]

FK Sloga (Ilijaš) , Karate klub Monom( Rašid Buća ),KK..,

Izvori[uredi - уреди]

  1. www.klix.ba, "Veliko arheološko otkriće: U nekropoli kod Ilijaša pronađen skelet bez glave sa zlatnim plaštom", objavljeno 26. lipnja 2015., pristupljeno 27. lipnja 2015.

Vanjske veze[uredi - уреди]


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Ilijaš koji govori o općini u BiH je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.  Bosna i Hercegovina