Latinska ćuprija
Latinska ćuprija (od 1918-1992 nosio naziv Principov most) je jedan od najstarijih sarajevskih mostova, a mijenjao se s vremenom, od prvog drvenog mosta, koji je stajao na istom tom mjestu, pa sve do današnjeg oblika.
Prvi most na ovom mjestu je bio od drveta, i spominje se u popisu bosanskog sandžaka iz 1541. Sagradio ga je sarač Husein, sin nekog Širmerda. Kameni most gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine 1565. Poplava koja je pogodila Sarajevo 1791. oštetila je most, a sredstva za njegovu obnovu izdvaja Hadži Abdulah Briga. Obnova je uslijedila 1798/99. godine. U obnovi su učestvovali domaći majstori, kako se spominje u tadašnjim dokumentima.
Smatra se da je most imao četiri stuba na kojima je ležalo pet lukova, ali regulacijom Miljacke u XIX vijeku jedan stub biva zazidan, a ćuprija ostaje sa četiri luka. U masi iznad pilona možemo vidjeti dva olakšavajuća okulusa, koje vidimo i kao jedan od simbola grada u grbu Sarajeva. U doba Austro-Ugarske mostu su dodani konzolni trotoari. Građen je od sedre i krečnjaka.
Inače ovaj most je povezivao desnu obalu Miljacke sa dijelom grada gdje je stanovalo kršćansko (katoličko) stanovništvo, koje je u narodu bilo poznato kao Latinluk, pa je tako i dobio ime Latinska ćuprija. U blizini mosta je, godine 1914., izvršen atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju Hohenberga (događaj poznat kao sarajevski atentat, i koji se uzima kao povod Prvog svjetskog rata, te im je na mostu podignut spomenik, koji je porušen 1918. Dijelovi spomenika se čuvaju u muzeju u Sarajevu. U periodu između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, pa do rata u Bosni i Hercegovini, most je nosio naziv mladića koji je izvršio atentat na ove ličnosti, Gavrila Principa, da bi mu se 1992. ponovo vratio stari naziv.
