Banovići

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Banovići
Banovici Municipality Location.png
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton/županija Tuzlanski
Sjedište Banovići
Načelnik Midhat Husić
Površina 176 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

26.590 (1991.)
160,48/km²
RMU ugalj loading

Banovići su mali rudarski grad u sjeveroistočnoj Bosni. Površina Banovićke općine iznosi 176 km ², a prema popisu stanovništva iz 1991. godine u ovom gradu je živjelo 26.507 stanovnika. Prema statistici, 176 km ² iznosi 0,34 % cjelokupne teritorije BiH. Broj stanovnika stalno je rastao tako da je npr. 1981. godine broj stanovnika po 1 km2 iznosio 135 što je tada bilo iznad prosjeka u BiH. Banovići imaju 19 naselja i oko 74 zaseoka. Banovići imaju ukupno 14 ulica: Branilaca grada, 119 mbbr., Husinske bune, Rudarska, Habetova, 4. juli, 7. novembar, Radnička, Božićka Banovića, Zaima Subašića, 27. juli, Skojevska i Pionirska (ove ulice danas nose nove nazive). Najduža ulica je "Alije Izetbegovića", nekadašnja Branilaca Banovića koja se proteže duž cijelog grada od benzinske pumpe na ulazu do pijace i tvornice konfekcije "Borac" iz Travnika, na izlasku iz grada, a najkraća i možda najljepša ulica je 4. juli koja graniči sa gradskim parkom.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Današnje ime Banovići su dobili prema stećku Božićka Banovića, nadgrobnom spomeniku iz srednjeg vijeka koji je lociran u istoimenom selu nedaleko od grada. Stećak je u obliku sarkofaga sa kamenim postoljem veličine 2,20 x 0,90 x 0,70 m. na prednjoj strani je stiliziran cvijet, a sa bočne strane je natpis na bosančici sljedećeg sadržaja: Ase (ovdje) leži Božićko Banović, na svojoj zemlji, na plemenitoj Dramešini, a postaviše (stećak) Hlapac i Obodin i Branko sa braćom. Na području Banovića je pronađen i kovani novac za koga se pretpostavlja da potiče iz vremena 250 godina prije nove ere, dakle iz Rimskog perioda. Raniji naziv Litva, što ga je grad dobio po istoimenoj rijeci koja kroz njega protiče, etimološki je nedefiniran.

Postanak, razvoj i rast općine determiran je eksploatacijom veoma kvalitetnog uglja koji je i danas značajan izvor energije. Kao jedan od centara bosanskohercegovačkog rudarstva Banovići su u dosadašnjoj historiji postigli izuzetne rezultate u eksploataciju uglja. Konjuh je jedna od rijetkih planina u BiH kojom se može šetati slobodno i bez straha od mina jer je ova planina imala sreću da je ovaj posljednji rat zaobiđe.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Grad je smješten na sjeverozapadnim obroncima planine Konjuh na nadmorskoj visini 330-380 metara, na magistralnom putu koji povezuje dva velika industrijska centra Tuzlu i Zenicu, odnosno dva velika kantona Tuzlanski i Zeničko-dobojski. Banovići se graniče sa općinama Lukavac, Živinice, Kladanj, Olovo i Zavidovići i na taj način predstavljaju tromeđu kantona Tuzlanskog, Sarajevskog i Zeničko-dobojskog. Banovići su udaljeni od Tuzle 36 km, a od Sarajeva, glavnog grada BiH 110 km. Najbliža morska obala nalazi se oko 300 km od Banovića u luci Ploče (Republika Hrvatska) i za normalne vremenske i saobraćajne okolnosti iz Banovića se na more može stići za oko pet sati vožnje automobilom.

Kontinentalna i umjereno-kontinentalna klima u Banovićima ima za posljedicu topla ljeta sa pljuskovima i oštre vjetrovite zime sa manjim količinama snježnih padavina. U prosjeku je svaki treći dan oblačno vrijeme s tim sto je ljetna oblačnost kratkotrajna. Najčešći su vjetrovi iz sjevernog kvadranta. Relativno često javlja se i grad. Analize i procjene klimatskih karakteristika Banovića i okolice proizvoljne su i uglavnom empirijske jer na području općine nema niti jedne meteorološke stanice. Općina je obuhvaćena slivnim područjima Krivaje i Spreče, a orijentirana dolinama rijeka Litve i Turije. Ponivka, Hodžin potok, Jablanica, Bukovac, Turija, Litva, Radina, Brestica, Brložnik, Draganja, Ostružnica, Begov potok, pripadaju sjevernom području općine i slivu Spreče, a u zapadnom dijelu, južnog, brdsko-planinskog područja razvijeno je nekoliko manjih slivova koji pripadaju glavnom toku rijeke Krivaje. Čitavo područje odlikuje se nagibom terena prema sjeveru i dijelom prema istoku te se prema tome može podijeliti na ravničarske, na sjeveru i na sjeveroistoku, brdsko-planinsko sjeverno od ravničarske depresije i brdsko-planinsko sa više izraženim karakteristikama planinskog reljefa u području južno od ravničarske depresije.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Nacionalnost 1991.
Muslimani 3.843
Srbi 2.534
Hrvati 495
Jugosloveni 1.525
ostali 240
Ukupno 8.637

Naseljena mjesta[uredi - уреди | uredi izvor]

Banovići, Banovići (selo), Borovac, Ćatići, Gaj, Gornji Bučik, Grivice, Ježevac, Lozna, Mačkovac, Milići, Mrdići, Mrgan, Omazići, Oskova, Podgorje, Pribitkovići, Repnik, Seona, Stražbenica, Treštenica Donja, Treštenica Gornja, Tulovići, Zlača i Željova.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Banovićka privreda je uglavnom orijentisana na zadovoljavanje i funkcionisanje Rudnika mrkog uglja "Banovići" koji je jedan od najvećih rudnika mrkog uglja u BiH. Osim Rudnika, Banovići su imali i prilično razvijenu metalnu industriju (Tvornica peći HELIOS, FGO - Fabrika građevinske opreme, "Elektroremont", TMB - Tvornica mikromotora i aparata), te Tvornicu konfekcije "Borac" kao i transportna preduzeća ("Litvatrans", "Autosaobraćaj" i "Autoremont"), ali posljednjih godina veliki broj ovih preduzeća je zatvoren. Ulaganjem austrijskog kapitala otvoren je rudnik dijabaza "Plantrans-Dijabaz".

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Zgrada Radničkog doma u Banovićima središte je kulturnih događanja. U ovom prelijepom zdanju smještene su između ostalih: prostorije radija i televizije Banovići, gradska biblioteka i čitaonica, savremeno opremljena i jedna od najboljih u BiH, pozorišna sala, zatim bilijar sala i restoran. Nedavno je puštena u funkciju obnovljena i rekonstruisana I faza "Bosanskog kulturnog centra" (ranije gradsko kino).

Nacionalni spomenici[uredi - уреди | uredi izvor]

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Banovići se nalaze sljedeći spomenici:


Turizam[uredi - уреди | uredi izvor]

Banovići imaju hotel "Zlača ili Zlaća" smješten u samom podnožju planine Konjuh. Hotel "Zlača ili Zlaća" je naročito atraktivan za visinske pripreme sportista, za kongrese i seminare, odmor i svaku vrstu rekreacije. Kapaciteti ovog prelijepog objekta su skoro redovno zauzeti što iziskuje potrebu proširivanja kapaciteta i obogaćivanja sadržaja.

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Šah, sportski ribolov i planinarenje u Banovićima, također imaju dugu tradiciju. Banovićki ribolovci su ekipa koja dostojno reprezentira svoj grad. Banovići imaju i svoje skaute koji su na gotovo svim dosadašnjim (prijeratnim i poslijeratnim) takmičenjima osvajali najveća priznanja. Zatim košarkaši i košarkašice,fudbaleri,takođe postižu zavidne rezultate. Veliki broj košarkašica,igra za reprezentaciju BiH (Irma Rahmanović, Maida Rahmanović, Danira Musić, Dženita Novi, Vesna i Diana Lukić, Dženita Ikanović). Košarkaši u zadnje vrijeme i ne postižu bog zna kakve rezultate,ali ipak pamti se vrijeme,kad su Banovići bili u vrhu, tzv "zlatno vrijeme", tad su banovićki klub predvodili Nenad Cekić, Kristijan Novi, Muradif Lisičić.. Fudbalski klub Budućnost je trenutno u drugoj ligi,ali tu ima veliki broj talenata od onih najmanjih do prvotimaca (Muhamed Mujić, Edin Višća, Eldar Ikanović, Semir Slomić,Nermin Haskić,Dilaver Zrnanović, Ibrahim Mujkić i Denis Mujkić,Edin Mehmedović,Robert Sliško,Munever Rizvić,Emil Novi (10 god. nedavno bio gost na San Siru), Amar Hasić, Amar Bešić)... EDIN VIŠĆA najbolji fudbaler "Budućnosti"i reprezentativac BiH, poznati rudar Abdurahman Babajić , Mirza Begić, poznati košarkaš i Dragan Đurić, policajac.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]