Bosansko Grahovo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bosansko Grahovo
[[Datoteka:{{{karta}}}|163px]]
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton/županija Hercegbosanska
Sjedište Bosansko Grahovo
Načelnik  ?
Površina  ? km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

?
?/km²

Bosansko Grahovo je grad i srediste istoimene općine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Administrativno pripada Zapadnobosanskom kantonu Federacije BiH

Zemljopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Bosansko Grahovo se nalazi na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije, na obodu Grahovskog i Livanjskog polja omeđenog planinama Dinarom, Šatorom, Uilicom i Jadovnikom. Na planini Šator na nadmorskoj visini 1488m smješteno je Šatorsko jezero dužine 337 km , i širine 127 m iz reda glečerskih jezera a zatim Pečenačko u Grahovskom polju , te dva vještačka jezera u Borovači i Preodcu . Na području sela Resanovci nalazi se speleološko područje sa nekoliko pećina. Najpoznatija je Lednica. Iako po geografskom položaju blizu Jadranskog mora , ima kontinentalnu klimu sa dugim i jakim zimama i kratkim i toplim ljetima , sa velikim brojem sunčanih dana u toku godine .

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Naseljena mjesta[uredi - уреди | uredi izvor]

Bastasi, Bosansko Grahovo, Crnac, Crni Lug, Donje Peulje, Donji Kazanci, Donji Tiškovac, Duler, Gornje Peulje, Gornji Kazanci, Grkovci, Isjek, Jaruga, Kesići, Korita, Luka, Maleševci, Malo Tičevo, Marinkovci, Mračaj, Mramorje, Nuglašica, Obljaj, Pečenci, Peći, Preodac, Pržine, Radlovići, Resanovci, Stožišta, Ugarci, Uništa, Varoš, Veliko Tičevo, Vidovići, Zaseok i Zebe.

Uprava[uredi - уреди | uredi izvor]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethistorijsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Na području današnjeg Bosanskog Grahova pretpostavlja se da je bilo života još u prethistoriji. Najvjerojatnije oko 4.300 godine p.n.e, u toku srednjeg neolita, datiraju ostaci jednog ili više naselja sojeničarskog tipa pronađenih na lokalitetu "Soline kuće". Iz vremena oko 2.300 godine p.n.e, koje pripada ranom bronzanom dobu nađeni su kulturni slojevi na Gradini i Gradinici, kao i grobovi u blizini sela Luke.

U antičko doba ova su područja naseljavala ilirska plemena. Područje grahovskog polja, zajedno sa glamočkim i dijelom livanjskog, pripadalo je brojnom plemenu Dicioni koje je prema rimskim izvorima imalo 239 dekurija (40 000 stanovnika). Bilo je podijeljeno na nekoliko peregrinskih opština koje će kasnije postati rimski municipiji.

Rimsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Rimljani ovo područje konačno osvajaju 9. godine n.e. Na Grahovskom i Glamočkom polju bila je njihova teritorijalna jedinica, municipij Salvium i kroz nju je prolazio rimski put (Klaudijev) koji je sagrađen 47/48 godine. Put je vodio iz pravca Salone prema sjeveru, pravcem na kojem su osim Salvije ležali i Resanovci, Donji Unac, Petrovac, Hum Kokoruš (Sarnade), a odatle dalje lijevom obalom Sane na Prijedor (Ad Pretorivm?) i Boćim kod Dubice za Sisak.[1] Uz put su se nalazila fortifikacijska utvrđenja (Kesići, Vidovići, Peći) sa zadatkom obezbjeđenja. Iz tog vremena datiraju i rimski nadgrobni spomenici sa natpisima pronađeni u Grkovcima tokom 1970-ih, u Mramorskom groblju, a u samom Grahovu na Arežina brijegu mogao se nalaziti veći centar Diciona jer su tu pronađeni ostaci i zgrada i groblja.[2] Pretpostavlja se da se na području Bosanskog Grahova rimsko naselje, poznato pod imenom "Stridon" (rodno mjesto Svetog Jeronima). Ono bi moglo biti na lokalitetu Pločevice (širi areal Rust), dimenzija 800x300 metara, gdje je nađeno obilje građevinskog materijala iz rimskog perioda (opeka, keramika). Tu se vjerovatno nakon teškog uspona iz doline Butušnice razvila manja aglomeracija funkcionalno vezana za put, što bi mogli potvrditi i nalazi troske iz kovačnica koje su radile za potrebe putnika. Na južnom kraju naselja bilo je vrelo Begovac koje je takođe zadovoljavalo život stanovnika. U ovom su naselju 1973 otkopane dvije zgrade, naslonjene jedna na drugu, debljine zidova 0,5 metara. Građevine je otkopao poznati novinar TV Beograd Milan Kovačević.[3]

Dolazak Slavena[uredi - уреди | uredi izvor]

Kraj Rimskog carstva je početak velike seobe naroda. Doseljavanje Slavena na prostore Grahova teče kao i u ostalim krajevima ovog dijela Bosne. O tome svjedoči novčić pronađen u jednom grobu u okolici grada.

Srednjovjekovna Bosna[uredi - уреди | uredi izvor]

U vremenu koje je uslijedilo na području Bosanskog Grahova historičari bilježe prvu pojavu bosanskih krstjana (pripadnika Crkve bosanske, "heretika", u historiografiji poznatih kao bogumili). Iz vremena 12. stoljeća datiraju stećci "dobrih Bošnjana", koji se i danas mogu pronaći u selu Pržina i njegovoj okolici. Iz perioda Bosanskog kraljevstva datiraju i tragovi starog rudnika boksita u Bastasima, koji je vjerojatno otvoren za vrijeme kralja Tvrtka I Kotromanića. Prema narodnim predanjima tu su radili saksonski rudari, porijeklom iz današnje Njemačke.

Osmanlijsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Bosansko Grahovo kao mjesto u Bosni potpada 1463. pod osmansku vlast. Dolaskom Osmanlija naselje i dalje ostaje beznačajna tačka na rubu carstva, u kojem uglavnom živi pravoslavno i muslimansko stanovništvo. Zbog blizine granice, na njegovom području se od 17. vijeka vodio endemski rat između turskih i mletačkih snaga.

Od značaja za Bosansko Grahovo i Grahovsko polje s njegovim mahom pravoslavnim stanovništvom, bili su agrarni ustanci iz druge polovine 19. vijeka, koji su poticaj dobili kako od ukidanja feudalizma u susjednoj Hrvatskoj, tako i u stvaranju nezavisne srpske države.

Austrougarsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

1878. Bosanko Grahovo je ušlo, kao malo naseljeno mjesto sa tipičnim bosankim planinskim karakterom, u sastav Austro-Ugarske, gdje ostaje do kraja Prvog svjetskog rata 1918. U selu Obljaj smještenom istočno od Bosanskog Grahova rođen je u to vrijeme i Gavrilo Princip, poznat kao atentator na Franza Ferdinanda.

Dvadeseto stoljeće[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1918. Bosansko Grahovo je ušlo u sastav Kraljevine SHS, a za vrijeme drugog svjetskog rata u aprilu 1941. postaje dio NDH. Na tom području vrlo brzo izbija ustanak lokalnog srpskog stanovništva, a ustanici se dijele na dvije frakcije - rojalističke četnike i komunističke partizane. Zbog strateške važnosti će se na tom području voditi borbe sve do samog kraja rata 1945.

Poslije drugog svjetskog rata korišten je prirodni potencijal ovog područja. Šumsko bogatstvo je omogućilo otvaranje preduzeća za uzgoj i eksploataciju drveta i drvno - prerađivačkog kombinata. U livanjskom polju koje pripada Bosanskom Grahovu je nalazište treseta čija je eksploatacija bila u punom zamahu. U gradu je, u okviru travničkog Borca bila i tvornica gornjih dijelova obuće. Uz nalazišta glinice radila je savrenena ciglana. Sarajevski Unis je bio otvorio tvornicu kugličnih uređaja. Sve je to zajedno omogućavalo veliku zaposlenost ovog kraja. U tom periodu otvorena je gimnazija i škola učenika u privredi, a grad je imao i jedan od najljepših domova kulture tog vremena.

Za vrijeme raspada SFRJ, Bosansko Grahovo je bilo jedno od prvih mjesta u BiH gdje se 1990. otvoreno manifestirao srpski nacionalizam, pa je tamo formirana Srpska demokratska stranka, koja je pobijedila na izborima. Početkom rata u BiH Bosansko Grahovo ulazi u sastav Republike Srpske.

Krajem jula 1995. Hrvatska vojska je protiv bosanskosrpskih snaga poduzela ofenzivu poznatu kao Operacija Ljeto '95, prilikom koga je zauzeto Bosansko Grahovo. Ta je ofanziva bila dio priprema za Operaciju Oluja. Grad je praktično razrušen i spaljen, kao malo koje mjesto u Jugoslaviji. Za posljedicu je, između ostaloga, imala i egzodus lokalnog srpskog stanovništva.

Daytonskim mirovnim sporazum je Bosansko Grahovo pripalo Federaciji BiH. Nekoliko godina nakon rata se dio srpskih izbjeglica vratio, ali je ekonomska situacija u području i dalje teška.

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Slavni ljudi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Gavrilo Princip,
  • Đuro Pucar Stari, (1899-1979), rođen u selu Kesići. Bio je bliski Titov saborac, dugo godina vodeća politička ličnost Bosne i Hercegovine u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Jedno vrijeme je Novi Travnik po njemu nosio ime Pucarevo.
  • Lošić,
  • Milan Galić, poznati fudbaler Partizana i reprezentacije Jugoslavije
  • Vojislav Bilbija,
  • Dragoslav Prpa,
  • Milenko Bajić, poznati fudbaler Sarajeva i reprezentacije Jugoslavije
  • Goran Skakić, fudbaler
  • Boško Bursać, fudbaler Rijeke, Zagreba i Proletera iz Zrenjanina
  • Dragan Bursać, fudbaler
  • Veselin Zrilić, poznati fudbaler Hajduka iz Splita
  • Filip Trivan, poznati fudbaler
  • Dragan Raca, košarkaški trener

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI -Ivo Bojanovski, Sarajevo 1974
  2. ANTIQVI HOMINES BOSNAE -Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011
  3. Bosna i Hercegovina u antičko doba. -Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]