Glamoč

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Glamoč
Coat of arms of Glamoč.png
Glamoc Municipality Location.png
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton/županija Zapadnobosanski
Sjedište Glamoč
Načelnik Radovan Marković
Površina  ? km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

12.593 (1991.)
?/km²

Glamoč je grad i središte općine u Zapadnobosanskom kantonu u Bosni i Hercegovini. Okružen je općinama: Drvar, Bosansko Grahovo, Livno, Kupres, Šipovo, Mrkonjić Grad, Ribnik.

Zemljopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Polje[uredi - уреди | uredi izvor]

Prostor Glamoča i glamočke općine obuhvaća tipičan kraški kraj s dva markantna geomorfološka područja - prostranu ravan polja od oko 129 km2 površine i mnogo veće područje planinskih bila i kraških visoravni od oko 867 km2.

Glamočko polje je prostrana i dosta zatvorena kraška ravnica koja se izdužila pravcem SZ-JI za oko 45 km. Polje je najšire, 12 km, u svom centralnom dijelu na pravcu Glamoč - Podgreda. Najuže je između Vidimlija i Osoja gdje su se planinske strane, koje ga uokviruju, približile na samo 700 m.

Planine[uredi - уреди | uredi izvor]

Sa svih strana Glamočko polje je prosto zabarikidirano visokim kraškim planinama koje su se ispele na 2006 m nad razinom mora i 1100 m nad razinom polja. Počev od krajnjeg jugoistoka ove kraške visoravni i planinska bila nadovezuju se jedna na drugu ovim redom: Cincar 2006, Malovan 1830, Kurljaj 1590, Vitorog 1910, Čardak 1604, Mliništa 1230, Riđuša 1361, Ovčar 1578, Bukovača 1651, Crni vrh 1359, Borovnjača 1040, Šator 1876, Staretina 1490, Čatrnja 1634, Golija 1890, Korićina 1172 i Krug 1297 metara. Ovaj planinski lanac odvaja Glamočko polje od doline Vrbasa, Plive, Sane i Unca, Grahovskog, Livanjskog i Kupreškog polja praveći od njega na taj način dosta zatvorenu i izoliranu cjelinu.

Hidrologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovne hidrološke karakteristike ovog prostora u odnosu na susjedna mu područja su pomanjkanje vode, tipična kraška hidrografska slika, prostrani planinski pašnjaci i veliki šumski kompleksi.

Voda je u ovom kraju najveći problem, može se reći limitirajući čimbenik u razvoju općine. Prema godišnjoj količini padalina vode je i više nego što treba; problem je što je ona koncentrirana u zimskom periodu, dok ljeti nastupaju suše. Ljeti se za opskrbu vodom ovdašnji čovjek najviše koristi vodom iz bunara i čatrnja. Ove se vode rijetko filtriraju pa često dolazi do pojave stomačnih oboljenja. Samo nekolicina seoskih naselja uspješno je riješila problem snabdijevanja vodom.

Najveće jezero u Glamočkoj općini je jezero Hrast površine 25.000 četvornih metara. Tu su još dva manja jezera: Šatorsko površine 8.000 četvornih metara i jezero Busija - 4.000 četvornih metara.

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

U klimatskom pogledu cijeli glamočki kraj pripada planinskom kraškom klimatu s kratkim, sušnim i svježim ljetom i veoma dugim, snježnim i surovim zimama. Proljetno i jesenje vrijeme ovdje vrlo kratko traju. Već od rujna javljaju se prvi snjegovi, koji formiraju dosta visoki snježni pokrivač, koji se otopi tek polovicom svibnja. Prosinac, siječanj i veljača uvijek imaju prosječnu temperaturu ispod nule. Ljeti temperatura rijetko kada prelazi 20°, a prosječno se kreće oko 15°. Prosječna godišnja temperatura iznosi 7,2 °C. Nad glamočkim krajem tijekom godine padne prosječno iznad 1480 mm padalina, od čega u hladnijem dijelu godine više od četiri petine.

Promet[uredi - уреди | uredi izvor]

Osim cestovnog prometa u Glamoču je i Pista Suhopolje udaljena od centra općine 4 km. Konfiguracija Glamočkog polja je takva da zrakoplovi mogu slijetati na nekoliko mjesta.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Danas Glamoč čine tri naroda Srbi, Bošnjaci i Hrvati, od kojih je Srba najviše. Po službenim podacima stanovnika ima ukupno 4,038 a mladih je blizu 1000. Problem je što je dobar dio stanovnika samo povremeno u gradu, jer su se smjestili i snašli u drugim gradovima. Sadašnji podaci su ovakvi: 2013:

Hrvati:655

Srbi:2500

Muslimani:880

Albanci:3

Naseljena mjesta[uredi - уреди | uredi izvor]

Babića Brdo, Biličić, Crni Vrh, Čukure, Ćirići, Ćoslije, Dolac, Dragnjić, Dubrave, Đuličan, Glamoč, Glavica, Halapić, Hasanbegovci (dio), Hasići, Hotkovci (dio), Hozići, Hrbine (dio), Isakovci, Jakir, Kamen, Karajzovci, Karlovac, Kopić, Korićna, Kovačevci, Krasinac, Malkočevci, Malo Selo, Maslina Strana, Mladeškovci, Odžak (dio), Opačić, Perduhovo Selo, Petrovo Vrelo, Podglavica, Podgradina, Podgreda, Podkraj, Popovići, Pribelja, Prijani, Radaslije, Rajićke, Reljino Selo, Rore, Rajićke, Rudine, Skucani, Staro selo, Stekerovci, Šumnjaci, Vagan, Velika Turba, Vidimlije, Vrba, Zaglavica i Zajaruga.

Uprava[uredi - уреди | uredi izvor]

Općinom upravlja Općinsko vijeće od 15 članova na čijem je čelu predsjednik Marko Damjanović.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glamoč se prema nekim izvorima prvi put spominje 1078. godine, kao granična župa Splitske nadbiskupije, no pretpostavlja se da je mjesto starijeg karaktera. Prije toga, u osmom i devetom stoljeću, zvao se Dlamoč. Ime potječe od ilirske riječi delma što znači ovca.

Na ovim područjima je u antičko doba živjelo ilirsko pleme, Delmati, o čemu svjedoči tridesetak ilirskih gradina raspoređenih po uzvišenjima rubom Glamočkog polja. Raspored ovih gradina je takav, da se uvijek sa jedne vide još najmanje dvije druge, što je omogućavalo gotovo trenutno obavještavanje svih ovih utvrda (istovremeno i osmatračnica) o kretanju neprijatelja. Stanovništvo, koje se uglavnom bavilo stočarstvom, što im i ime govori (delmati, dalmati - ovčari) bi se u kritičnim momentima sklanjalo u ove utvrde pred najezdama različitih neprijatelja. Zbog ovako, dobro organizirane obrane, Rimljanima je trebalo gotovo 200 godina da osvoje ovo relativno malo područje. Rimska imperija je stoga, prije stigla na Dunav nego što je osvojila ove krajeve.

Rimljani, od tada, cijelo ovo područje od Jadrana do Save u Dunava zovu Dalmacijom (raniji Ilirci). U današnjem selu Vrba razvio se Rimski grad Salvium koji je jedno vrijeme imao status municipija pod čijom se upravom nalazilo Glamočko i dio Livanjskog polja. U aktima drugog Solinskog koncila iz 533. godine pominje se Biskupija u Salviumu. U Halapiću je bila putna stanica.

Do četrnaestog stoljeća Glamoč pripada hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić, 1326. godine, u vrijeme tadašnjih dinastičkih borbi u Hrvatskoj, u borbama sa oslabljenim knezom Nelipićem osvaja Glamočko, Livanjsko i Duvanjsko polje. Ovo područje se, poslije toga, u povijesnim izvorima zove Završje ili Tropolje. Oko 1355. godine (za Tvrtka I) Tropolje pada pod vlast ugarskoga kralja Ludovika I, da bi nedugo nakon toga ponovno pripalo Bosni. Tada je kralj Ostoja darovao grad Glamoč sa župom vojvodi Pavli Klešiću koji je i prije bio gospodar Glamoča, ali mu ga je oduzeo kralj Ostoja.

Glamoč kao mjesto u Bosni potpada 1463. pod osmansku vlast. Četiri stoljeća osmanske vladavine učinili su da Glamoč dobije jak orijentalni pečat u svom urbanom tkivu, što je uostalom karakteristika najvećeg dijela mjesta u Bosni i Hercegovina. Dio katolika bježi pred Osmanlijama na jug, a najviše ih se nastanjuje u Istri.

Dolaskom Osmanlija Glamoč i dalje ostaje malo mjesto na rubu Osmanskog carstva. Glasoviti putopisac Evlija Čelebija registrira Glamoč tek kao "mjesto u kutu, nikom na putu".

Dolaskom Austro-Ugarske stanje se kao i u cijeloj zemlji mijenja i u Glamoču. Uz veliki broj lokalnog muslimanskog i pravoslavnog stanovništva, u grad se doseljava i nešto katolika, najviše iz Dalmacije.

Godine 1918. Glamoč je postao dio Kraljevine SHS. Za vrijeme drugog svjetskog rata, u aprilu 1941., postao je dio NDH. Na tom području su se vodile žestoke borbe između partizana i osovinskih snaga. U jesen 1943. je na Glamočkom polju u njemačkom zračnom napadu ubijen Ivo Lola Ribar, koji će postati jedna od najvećih ikona partizanskog pokreta.

Glamoč je na početku rata u BiH pao pod vlast Republike Srpske. U julu 1995. ga je zauzela Hrvatska vojska za vrijeme Operacije Ljeto '95. Tada je došlo do egzodusa srpskog stanovništva. Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma pripao je Federaciji BiH, a u njemu se naselio dio hrvatskih izbjeglica iz Srednje Bosne. S vremenom se dio srpskih izbjeglica vratio.

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Najveći dio stanovništva se i danas bavi stočarstvom. U bivšoj SFRJ Glamoč je bio poznat po bogatim prinosima krompira.Nekoć lokalni industrijski gigant poljoprivredni kombinat "Glama" je od rata van funckije. Druga velika fabrika u Glamoču - pilana je privatizovana i funckionira znatno smanjenim kapacitetima. Fabrika trikotaže takođe radi smanjenim kapacitetima. Najveći gospodarski problem ovoga kraja postaje starost stanovništva, u nedostatku perspektive mladi podrijetlom iz Glamoča se rijetko odlučuju na povratak.

Znamenite ličnosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Miroslav Čangalović (Мирослав Чангаловић) (rođen 3.3. 1921 u Glamoču, sin pravoslavnog popa koji je službovao u Glamoču, jedan od najvećih operski pjevača SFRJ.

Umro 1999 u Beogradu

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

U Glamoču djeluju dvije škole:

  • Osnovna škola "Fra Franjo Glavinić" s oko 350 učenika od kojih je oko 200 Hrvata, 100 Bošnjaka i 50 Srba.
  • Srednja škola "Tin Ujević" Glamoč, u sklopu koje je opća gimnazija i strukovna tehnička škola koja trenutno školuje šumarske tehničare i prehrambene tehničare. U srednjoj školi također djeluje Vijeće učenika.

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Na listi nacionalnih spomenika kulture Bosne i Hercegovine za opštinu Glamoč se nalaze slijedeći spomenici:

Glamočko gluvo, kolo bez muzike gdje ritam daje udaranje nogama o pod i zveckanje nošnje.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]