Tropolje

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Tropolje ili Zapadne strane je jedna od 11 najstarijih srednjovjekovnih županija Primorske Hrvatske. Prvi je spominje vizantijski car Konstantin VII. Porfirogenet pod imenom Hlivno, u svome djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom), iz 10. stoljeća.

U historijskim izvorima iz srednjeg vijeka područje Duvna, Livna i Glamoča se naziva Tropoljem. Godine 1249. kao vršitelj dužnosti kneza u Tropolju spominje se Stjepan Babonić. Nakon njega istu službu obavljao je je Stjepan Kliški. Godine 1277. kao knez Tropolja spominje se Perčin. Godine 1298. Pavle Šubić zavladao je južnom Hrvatskom i u povelji od 07.04.1299. godine naziva se „banom Hrvatske i Dalmacije i gospodarem Bosne“. Svoju vlast nad Bosnom predao je svom bratu Mladenu I, a zatim sinu Mladen II. Mladen je upravu nad Bosnom 1319. godine povjerio Stjepanu II Kotromaniću. Već 1322. godine Mladen II je protjeran iz Hrvatske, nakon borbi u kojima je učestvovao i Stjepan II Kotromanić. Po padu bana Mladena II Šubića, gospodari Livna su sinovi vojvode Mihovilovića, koji su učestvovali u svrgavanju bana Mladena.

Naredne godine, novi titularni ban Hrvatske Mikac Mihaljević kreće na Nelipčiće uz Stjepanovu podršku, ali i pored toga što je postigao izvjestan uspjeh, Mikac se 1326. godine povlači neobavljena posla. Za to vreme Stjepan preuzima kontrolu nad tzv. Donjim Krajima (prostor oko gornjeg i srednjeg Vrbasa, prema gornjoj Sani), Glamočem, Livnom, Duvnom (Završjem ili Tropoljem), Imotskim i ušćem Cetine, dok je Robert preuzeo utvrđeni Omiš.

U borbama Stjepana II Kotromanića (1322 - 1353) i knezova Nelipića 1325. godine, čitavo Tropolje, koje se od tada naziva Završjem, pripalo je bosanskom banu. U sporazumu od 15.08.1332. godine kao župan Završja spominje se Ivan Pribilović. Njegovo ime se navodi među svjedocima na ugovoru bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i Dubrovčana. Kasnije će se župani birati iz porodica Galešića, ponekad iz porodica Semkovića. Mihovilovići i Galešići su iz poznatog velikaškog roda Hlivnjana Čubranovića. [1]

Mađarski kralj Ludovik I Anžuvinac (1342-1382) u nastojanju da povrati nekadašnje hrvatske župe i gradove, primorao je 1356. godine Grgura Galešića da mu ustupi grad Bistricu u Livanjskoj župi. Poslije smrti Ludovika I bosanski kralj Tvrtko I je, nešto prije 1387. godine, prisajedinio grad i livanjsku župu koja je ostala u vlasti bosanskih kraljeva do 1463.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Jolić, Robert, Duvno kroz stoljeća, Tomislavgrad: Naša ognjišta, 2002, 123 – 138.
  • Vjekoslav Klaič, Nav. dj., Zagreb, 1928, 17;
  • Pavao Anđelić, Nav.dj., Sarajevo, 1983, 133;
  • Sima Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, Beograd, 1964, 188.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]