Operacija Sonnenwende

Operacija Suncostaj (njem. Sonnenwende, Zonenvende) je bila vojna operacija Vermahta protiv partizanskih jedinica Jedanaestog korpusa NOVJ u rejonu Delnice - Lokve (Gorski kotar). Vođena je od 10. do 13. juna 1944. godine.

Pozadina

Akcija »Zonenvende« bila je jedan od pothvata njemačkih jedinica koji su bili usmjereni protiv dijelova 13. divizije u Gorskom kotaru. Njen cilj bio je da osigura leđa snagama koje su činile obalni obrambeni pojas na sjevernom Jadranu. U napadu je sudjelovao »alarmni« puk »Branderburg«, ojačan mješovitim policijskim snagama prikupljenim po Istri i Hrvatskom primorju. Te snage imale su oko 1.500 vojnika, a raspolagale su s 2 tenka i 24 kamiona.

Neprijatelj je krenuo iz dva polazna rejona: Sušak—Grobničko polje i Hreljin—Plaše—Zlobin, da bi se u taktičkoj dubini (Lokve) spojio u jedan pravac. Od 13. divizije u borbi je angažiran 2. primorsko-goranski NOP odred, a kasnije i 1. brigada.

Tok operacije

Na dan napada (10. juna) 2. primorsko-goranski odred bio je orjentiran prema sjevernom dijelu Hrvatskog primorja i raspoređen tako da zatvara pravce koji iz Primorja izvode u Gorski kotar. Prva udarna brigada 13. divizije zatečena je u rejonu Lukovdol — Bosiljevo — Ponikve. Već prvog dana jedinice ovog odreda vodile su okršaje s neprijateljem koji se raščlanio u tri kolone. Prva borba vodila se na Osoji i blizu Lokava, te kod sela Brdo i Bijelog Sela, gde su njemačke jedinice i zaustavljene prvog dana borbe. Međutim, istog dana i 1. brigada 13. divizije uputila je svoje bataljone u pravcu Delnica, gde je trebalo da ojačaju i dijelom štite snage 2. NOP odreda. Odlučnu borbu za Delnice neprijatelj je planirao 12. juna kada je prema Delnicama nastupio s pet jakih kolona. Koristeći se maglom, neprijateljeve jedinice brzo su izbile u pozadinu branilaca i primorale ih da odstupe. Tim manevrom neprijatelj je uspjeo da pasivizira snage ispred Lokava i da iznenadi 1. brigadu ispred Delnica. Treći bataljon 1. brigade na cesti Delnice — Lokve, iznenada je napadnut iz šume iz pravca Petehovca i odmah prisiljen na povlačenje prema Crnom Lugu. U toku povlačenja u šumi je naišao na kolonu neprijatelja od koje je razbijen i raspršen, ali nije imao većih žrtava. Povlačenje tog bataljona dovelo je do povlačenja odredskog bataljona. Drugi bataljon 1. brigade iznenađen je s bliskog odstojanja na padinama Lučićkog vrha. Iako je držao topografski jake položaje, bio je primoran na povlačenje, a budući da je jedna neprijateljeva kolona naglo izbila na njegovo desno krilo, on se povukao u pravcu Petehovca i ostao u pozadini neprijatelja. Oko podne neprijatelj je iz više pravaca ušao u Delnice. Preostala dva bataljona 1. brigade blokirala su izlaz iz Delnica na zapad, a manjim snagama i na sjever u dolinu Kupe.

Budući da neprijatelju nisu omogućili da zaposjedne dominantne položaje oko Delnica, već je zadržan u kotlini, odlučeno je da se tu i napadne. Drugi odred se povukao u pravcu Crnog Luga, ali neovisno i nevezano o 3. bataljonu 1. brigade. Poslije podne 12. juna stigao je i 2. bataljon 2. odreda iz Primorja, ali zapadno od Delnica. On je odmah upućen da zaobiđe Delnice sa sjevera i priključi se svom odredu. Poslije podne izdata je zapovjest za napad na Delnice. Napad je izvodila 1. brigada. Njen 1. bataljon napadao je od pravca Vodenjaka na centar grada. Četvrti bataljon nastupao je u zahvatu ceste od pravca Broda na Kupi, dok je 2. bataljon dijelom snaga nastupao preko željezničke stanice prema centru grada, a drugim dijelom je trebalo da zauzme Lučićki vrh i tuče neprijatelja na cesti ako bi se on naglo izvlačio prema Lokvama. Na 3. bataljon Štab 13. divizije nije ni računao, jer je bilo jasno da se do noći ne može skupiti i srediti za borbu. Drugi odred napadao je neprijatelja s leđa. Njegovi manji dijelovi napadali su na posadu u Lokvama, kako bi je vezali za to naselje i spriječili je da intervenira prema Delnicama. Ukoliko bi neprijatelj napustio Lokve i pošao prema Delnicama, te su ga snage morale stalno pratiti i napadati s leđa.

Napad je počeo rano ujutro 13. juna energično i po planu. Za nepun sat neprijatelj je u gradu razbijen. Borci su bili puni poleta i nastupali su odlučno i s jurišnim povicima. Neprijatelj se u neredu povlačio iz grada. Međutim, kada su ušle u grad, jedinice nisu prešle u gonjenje razbijenog neprijatelja. Drugi bataljon još je vodio borbu za k. 852 (južno od Delnica), koju su ranije Talijani bili dobro utvrdili. Jedinice u gradu nisu se brzo sredile za produžetak akcije i posjedanje položaja oko grada, što je neprijatelj iskoristio, sredio se i uz pojačanje od oko 200 vojnika i 2 tenka prešao u protunapad. U redovima 1. brigade nastala je pometnja i ona se povukla izvan Delnica na ranije polazne položaje, a neprijatelj ponovno ušao u grad. Za sve to vrijeme trebalo je da 2. bataljon 2. odreda napada sa zapadne strane u leđa protivnika. Međutim, on je lutao po šumi, te je s te strane neprijatelj i privukao rezerve. Udarna četa 1. brigade ostala je u centru grada, gdje se do 14 sati vodila žestoka borba i tu je uspjela da se održi. Tada je neprijatelj izvršio još jedan vatreni napad na položaje 1. brigade, izvukao na brzinu svoje mrtve i ranjene i odmah se povukao u pravcu Lokava. Jaka začeljna osiguranja onemogućila su efikasno gonjenje. Bataljon 2. odreda, koji je bio kod Lokava, vršio je pritisak na neprijatelja goneći ga preko Bijelog Sela i Vrata do Fužina.

Ishod

U četverodnevnim borbama neprijatelj nije ostvario postavljeni cilj. Naprotiv, on je pretrpio gubitke od 80 mrtvih i 110 ranjenih. Brzom intervencijom 1. brigade i 2. odreda osujećena mu je namjera da pljačka stanovništvo i da uništava objekte u zauzetim naseljima. Uspjeh 13. divizije, vojnički i politički, imao je velikog odjeka na dalje tokove njenih borbenih aktivnosti. Brigada i odred imali su 14 poginulih (koji su uz počasti i uz učešće stanovništva Delnica sahranjeni) i 20 ranjenih boraca.

Vidi još

• Spisak antipartizanskih operacija u NDH
• Spisak osovinskih operacija u Jugoslaviji
• Napadi na garnizone NDH

Vanjske veze

• Operation "Sonnenwende"