Genocid u NDH

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ustaški stražari ubijaju zatvorenike u logoru Jasenovac.

Genocid u NDH je bilo sustavno istrebljenje naroda i društvenih grupa koje je ustaška ideologija proglasila nepoželjnim. Žrtve genocida u okupiranoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odnosno marionetskoj tvorevini NDH, su bili najvećim delom Srbi, a zatim Jevreji i Romi.

Genocid su provodili hrvatski fašisti, ustaše, uz pomoć njemačkog i talijanskog okupatora.[1][2][3]

Nacistička okupacija

Fašistička okupacija Jugoslavije.

Njemački nacisti su nameravali da osvoje "životni prostor" na istoku na račun slovenskih naroda. U slučaju Balkana, nameravali su da "pomere" Južne Slovene istočno. Ubrzo nakon okupacije Jugoslavije i uspostave NDH, u njemačkom poslanstvu je održana koferencija, kojom je predsjedavao njemački veleposlanik u Zagrebu Siegfried Kasche, na kojoj je odlučeno da se prisilno evakuiraju Slovenci iz Slovenije u Hrvatsku i Srbiju, i Srbi iz Hrvatske u Srbiju. Ova odluka je rezultat telegrama Ministarstva spoljnih poslova, broj 389, datiranog 31. maja 1941.[4] Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova Trećeg Reicha, je kasnije pred sudom u Nimbergu priznao da su ove naredbe nastale u njegovom uredu.[5]

Ustaška politika prema Srbima će dobiti svoj finalni oblik nakon sastanka Hitler-Pavelić 6.6. 1941. kada Hitler podstiče Pavelića da rješi "srpsko pitanje" rječima:

Wikiquote „"Ako NDH želi biti stabilna, netolerantna nacionalistička politika se mora voditi 50 godina pošto previše tolerancije može stvoriti samo probleme".[6]

Prislina preseljenja stanovništva su dogovorena "međudržavnim sporazumom" Njemačke i NDH. Nacistička Njemačka je trebalo s anektiranog dijela Slovenije protjerati 220.000 - 260.000 Slovenaca u NDH, a NDH protjerati isti broj Srba u Nedićevu Srbiju. Ovaj sporazum o protjerivanjima će ubrzo biti ometen ustankom u Jugoslaviji, pa će na teritoriju NDH biti deportovano samo 9.343 Slovenaca, a s druge strane po njemačkim rječima u ilegalnim transportima će biti protjerano 118.100 Srba (jun - oktobar 1941).

Hitler je tretirao Slovene kao nižu rasu, privremeno favorizujući neke od njih radi ostvarenja svojih ciljeva. Nadajući se povlašćenom položaju u novom nacističkom poretku, hrvatski fašisti su proglasili Hrvate arijevskom rasom, Gotima. No, Hitler je za Hrvate imao druge planove, kao što je govorio svojim glavešinama: "Kasnije jednom doći ćemo na to, da Hrvatsku inkorporiramo u Rajh ili da iz nje napravimo protektorat".[7]

Ciljane grupe

Jevreji

Glavni članci: Holokaust i Holokaust u NDH
Obilježena židovska djeca u NDH.

Prva organizirana hapšenja i pogubljenja Židova počinju u maju/svibnju 1941. godine i ona će potrajati do augusta/kolovoza 1942. godine. Ustaške vlasti će od Berlina tražiti da presele hrvatske Jevreje u Istočnu Evropu, što je prihvaćeno u maju 1942. godine, tako da Nemci tri meseca kasnije odvoze u svoje logore 5.000 Jevreja. Ministar policije Andrija Artuković izjavljuje 25.2. 1942 kako je NDH rješila židovsko pitanje.

Po proceni pomoćnika Adolfa Eichmanna u logorima NDH će se tijekom decembra/prosinca 1942. nalaziti još 2.000 njih [8]. Posljednja veća organizirana kampanja protiv Jevreja se vodi na proleće 1943. kada se dodatnih 2.000 vodi u njemačke logore smrti.

Od oko 40.000 Jevreja na području NDH rat će po procjeni Goldsteina preživjeti njih samo 9.000 [9], ali zbog korumpiranog režima (specijalne dozvole ministarstva unutrašnjih poslova [10]) ili rodbinskih veza zagrebačka židovska zajednica će jedina u Jugoslaviji dočekati oslobođenje.

Romi

Slično Jevrejima, nacistička ideologija je smatrala i Rome nižom rasom, pa će i njih zadesiti slična sudbina. U NDH će ih tokom rata biti ubijeno između 22.000 i 28.000 [11] to jest praktički sve koje su Ustaše uspjele uhvatiti.

Srbi

Poverljivi izveštaj pukovnika Alemanna zapovedniku Ustaške nadzorne službe Eugenu Kvaterniku o masovnim ubistvima srpskih rudara krampom od 11. veljače 1942. godine.

Nacistička ideologija je Slovene općenito smatrala nižom rasom, ali je Hitler isprva nameravao da iskoristi hrvatske fašiste, ustaše, dok ne ostvari planove glede drugih južnih Slavena, pre svega Slovenaca i Srba. Hitler je doveo na vlast hrvatske fašiste, čija se ideologija zasnivala na mržnji protiv Srba.

Glavni je cilj ustaša bio "rješavanje" problema velike srpske manjine (1. 900 000 ljudi od ukupnog broja od 6. 300 000 stanovnika) na teritoriju NDH.[12] Ustaško "rješavanje" srpskog problema se provodilo u tri vida: pokoljima, progonima i pokrštavanjem.

Srbi su proglašeni za državne neprijatelje koji su po ustaškoj mitologiji odgovorni za na desetke hiljada ubojstava (stvarni broj je bio oko stotinjak) tijekom represije kraljevine Jugoslavije, te za uljeze koji nisu živjeli u "hrvatskim krajevima" do turskih osvajanja. Službeno ustaško opravdanje za početak pokolja će biti navodna srpska ubijanja Hrvata u Čapljini 14 - 17.4. 1941. [13]. U stvarnosti ta ubijanja će biti bitka između vojske lojalne kraljevini Jugoslaviji i vojnika lojalnih NDH u kojoj gine 28 osoba koje podržavaju Ustaše. Bez obzira na tu činjenicu u ustaškoj mitologiji ova bitka će biti prikazana kao srpska pobuna na koju se mora odgovoriti svom snagom.

Zakoni protiv Srba počinju da se ređaju poslije 25. aprila, kad je Ante Pavelić potpisao »Zakonsku odredbu o zabrani ćirilice«. Uslijedila je »Zakonska odredba o prelazu s jedne vjere na drugu«, pa o ukidanju svih »srpsko-konfesionalnih pučkih škola i zabavišta«. Zabranjena je srpska pravoslavna vjera, jer »nije u skladu s novim državnim uređenjem«. Kretanja Srba su ograničena. Na rukavu su morali nositi plavu traku sa slovom P.[14]

U prva dva mjeseca NDH Srbi su bili izloženi maltretiranjima i protjerivanjima, ali je ustaška vlast počela s masovnim masakrima tek nakon službenog Hitlerovog dopuštenja 6.6. 1941. Veličina pokolja na području gdje NDH ima potpunu vlast se vrlo dobro može vidjeti u Mostaru gdje broj Srba s 5.000 pada na 852 u razdoblju travanj - listopad 1941. Dio njih je bio ubijen, dio protjeran, a dio je pobjegao.

Ostali

Među žrtvama genocida u Hrvatskoj nalazi se i velik broj Hrvata antifašista, i drugih protivnika ustaškog režima.

Logori

Wikiquote

„Posle svega smo se uputili u koncentracioni logor koji je bio smešten u jednoj fabrici. Užasna slika. Malo muškaraca, mnogo žena i dece slabo odevene, kojima je postelja bila hladni kamen. Goli kosturi... Komandant logora — dripac. Ignorisao sam ga. Svojoj ustaškoj pratnji sam rekao: ,Kad čovek ovo vidi, on može samo da pljune... samo da pljune, moja gospodo!' I najstrašnije: u jednoj prostoriji, duž zida, na retko nabacanoj slami, svakako zbog moje 'inspekcije', oko pedesetoro gole dece, delom već mrtve, delom na izdisaju! Ne treba zaboraviti da su koncentracione logore pronašli Britanci u Burskom ratu. Ali ova staništa groze u Hrvatskoj, pod poglavnikom koga smo mi ustoličili, vrhunac su užasa. Najgore, međutim, treba da je u Jasenovcu, u koji običan smrtnik ne sme ni da priviri...[15]

Fašistički koncentracioni logori u Jugoslaviji u Drugom svetskom ratu

Kao i druge fašističke države, NDH će na svom području osnovati koncetracione logore. Prvi od njih 19 je logor Jadovno kod Gospića [16] koji se osniva 18.6. 1941., a najzloglasniji će postati koncentracioni logor Jasenovac.

Glavni koncentracioni logori u NDH su bili:

"Srbosjek"

Konc-logori u NDH ostali poznati i po ozloglašenom oružju za brzo ubijanje, koje se kolokvijalno naziva "srbosjek".[17][18][19][20][21] Radilo se, zapravo, o modifikaciji poljoprivrednog alata, nožu pričvršćenom za rukavicu, koji je inicijalno korišten za brzo rezanje u poljoprivrednim radovima. Međutim, nerjetko se dovodi u pitanje postojanje takvog oružja ili koprištenje istog za te svrhe zbog manjka konkretnih dokaza, Jedna teorija tvrdi da je srbosjek zapravo bila dvosjekla sjekira koja je bila iskovana iz propagandnih razloga za vrijeme Domovinskog rata i služila je za ocrnjivanje Hrvata uz tvrdnju da njom sjeku glave Srbima.

Otpor

Rezultat ustaške politike ubrzo postaje opći ustanak u NDH. Usljed razvoja narodnooslobodilačke borbe i gubitka kontrole nad velikim delom teritorija, Ante Pavelić i ustaški vrh bivaju prinuđeni da započnu politiku smirivanja.

1942. godine započinje suradnja četnika sa NDH, po principu da ustaše štite hrvatska sela, a četnici srpska. Bez obzira na taj dogovor, tijekom godine još dolazi do "incidenata" u kojima ustaše vrše pokolj srpskih sela, a četnici hrvatskih, ali 1943. godine jačanjem partizana i pod pritiskom njemaca NDH odustaje seoskih pokolja.

Broj žrtava

Spomenik žrtvama Jasenovca

Broj žrtava u NDH, pa i širem području Jugoslavije, decenijama po završetku Drugog svjetskog rata ostaje predmet velikih nacionalističkih kontroverzi.

Prema relevantnim procenama ukupni demografski gubici Jugoslavije iznose oko milijun osoba. Tijekom pregovora o ratnoj odšteti između SR Njemačke i SFRJ biti će stvorena lista ubijenih i područja gdje su oni živjeli.[22] Po toj listi na području Nezavisne Države Hrvatske (SR Bosna i Hercegovina + SR Hrvatska) od strane okupatora i domaćih izdajnika ubijeno je 62 % od svih ubijenih s poznatim imenom i prezimenom u Jugoslaviji to jest 371.794 osoba [22], ali se s nepoznatim žrtvama broj podiže na 483.000 osoba. U slučaju ako se ovom broju dodaju i nevine žrtve koje nisu ubijene, ali su umrle zbog ratnih uvjeta dolazi se do oko 821.000 mrtvih na području NDH.

Osim ovih podataka koji se prije svega bave žrtvama na cijelom teritoriju Jugoslavije, Savez udruženja boraca Narodnog oslobodilačkog rata (SUBNOR) je istraživanjem došao do broja od 156.000 (46.000 partizana + 110.000 civila) na teritoriju današnje Hrvatske. Po nacionalnosti među poginulima tijekom borbi ili masakriranima od okupatora i kvislinga s područja SR Hrvatske je bilo 84.000 Srba, 55.000 Hrvata, 6.000 Židova, 5.000 Roma i 5.000 pripadnika ostalih narodnosti [23]

Između predratnog popisa iz 1931. i prvog posleratnog popisa iz 1948. godine, broj Srba na području nekadašnje NDH, uz genocidu je opao obuhvatala Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, je opao za preko 56.000:

Srbi Hrvatska[24] Bosna i Hercegovina[25] Ukupno
1931 popis stanovništva 633.000 1.028.139 1.661.139
1948 popis stanovništva 543.795 1.061.000 1.604.911
Ukupno - 89,205 + 32.861 - 56.344

Demografske procjene Žerjavića

Glavni članak: Srbi u NDH: Broj žrtava

Međutim, gore navedene brojke ne uzimaju u obzir važne faktore. Na primjer, kao što je hrvatski demograf Vladimir Žerjavić pokazao, neki bosanski Muslimani su se 1948. izjasnili ko Srbi, tako da je broj “pravih” Srba 1948. bio 1.061.000. A još važnije od tog je da gore navedene brojke ne uzimaju u obzir priordni priraštaj stanovništva tokom 17 godina izmedju popisa 1931. i 1948. Tako da je Žerjavić prvo izračunao očekivano stanovništvo 1948, to jest da nije bilo gubitaka rata, dodajuči prirodni priraštaj izmedju 1931. i 1941. Od toga Žerjavić onda odbija stvarno stanovništvo iz popisa 1948. da dobije ratne gubitke. To je prikazano u tabeli dole (za kompletnu računicu, pogledajte članak Srbi u NDH: Broj žrtava.)

Srbi Hrvatska[26] Bosna i Hercegovina[27] Ukupno
a. 1931 popis stanovništva 633.000 1.028.139 1.661.139
b. 1948 očekivano stanovništvo 681.000 1,241,000 1.922.000
c. 1948 popis stanovništva 544,000 1,061,000 1,605,000
d. Gubitak=b-c -137,000 -180,000 -317,000

Sličnom metodom Žerjavić je izračunao i ostale gubitke u NDH:[28]

  • 322.000 Srba, što je 17% ukupnog srpskog stanovništva u NDH, i najveća procentualna smrtnost u Evropi, nakon Židova
  • 192.000 Hrvata, to jest 6% hrvatskog stanovništva, za koje Žerjavić navodi da je 50,000 umrlo na ustaško-domobranskoj strani, dočim je velika većina Hrvata stradala od strane nacista, fašista i njihovih ustaških suradnika
  • 77.000 Muslimana
  • 26.000 Židova, većina istrijebljeni u ustaškim logorima
  • 16.000 Roma, gotovo svi istrijebljeni u ustaškim logorima

Američki državni Muzej Holokausta

Američki državni muzej Holokausta (United States Holocaust Memorial Museum) u Washington-u, navod sljedeću procjenu broja žrtava:

  • 32,000 Židova,[29] od kojih su 12.000 do 20.000 ubijeni u Jasenovcu[30]
  • 25,000 Roma, ili gotovo cjelokupno romsko stanovništvo NDH[30]
  • 320,000 do 340,000 Srba, to jest oko 17%, ili svaki šesti Srbin u NDH, što je nakon Židova i Roma procentualno najveće stradanje u Evropi tokom 2. svjetskog rata[30]

Jewish Virtual Library također navodi 32.000 židovskih zrtvi u NDH[31]

Svjedočanstva genocida u NDH

Svjedočenje Židovke Cijordane Friedlender o istrebljenju djece od strane ustaša u Staroj Gradiški. Komandant logora, Ante Vrban, priznao je ove zločine na svom suđenju:[32]

U to vrijeme nove žene i djeca su svakodnevno pristizali u logor u Staroj Gradiški. Par tjedna kasnije, Ante Vrban [zapovjednik logora] naredio je da sva djeca budu odvojena od majki i stavljena u jednu prostoriju. Desetoro nam je bilo naredjeno da ih nosimo tamo. Djeca su plazila po sobi, a jedno dijete je stavilo ruku i nogu kroz vrata, tako da se vrata nisu mogla zatvorit. Vrban je viknuo: 'Gurnite!' Kad to nisam učinila, on je zalupio vrata i slomio djetetu nogu. Tada zgrabi djete za nogu, i zalupi ga o zid dok ga nije ubio. Nakon toga smo nastavili nositi djecu u sobu. Kada je soba bila popunjena, Vrban je donio otrovni plin i sve jih pobio.

Očevid iz izvještaja Hitlerovog Generala von Horstenau-a o posjeti Jasenovcu:[33]

Mi smo sada ušli u koncentracioni logor u pretvorenoj tvornici. Užasni uvjeti. Nekolicina muškaraca, mnogo žena i djece, bez dovoljno odjeće, spava se na kamenoj ploci noću, jauci na daleko, krik i plač. Zapovjednik logora - hulja, ja sam ga ignorirao, ali umjesto tog sam rekao mom ustaškom vodiču: "Ovo je dovoljno da se covjek ispovraća".
A onda najgore od svega: soba uz čije zidove leži na slami koja je upravo donesena zbog mog pregleda, nešto poput pedesetak gole djece, od kojih polovina mrtvi, a druga polovica umire. Ne treba zaboraviti da su izumitelji koncetracionih logora Britanci za vrijeme Burskog rata. Međutim, ti logori su dostigli svoj vrhunac odvratnosti ovdje u Hrvatskoj, pod Poglavnikom instaliranim od naše strane. Najveće od svih zla mora da je Jasenovac, gdje nijedan običan smrtnik ne smije privirit.

Logoraš, Egon Berger, je ovako opisao zvijerstva počinjena u Jasenovcu, od strane jednog od ustaških komandanta logora, fra Filipović-Majstorovića:"[34]

Svećeničko lice fra Majstorovića, obučeno u elegantno odijelo, našminkano i napudrano, u zelenom lovačkom šeširu, sa nasladom je posmatralo žrtve. Prišao je djeci, čak ih je i pomilovao po glavi. Društvu se priključio Ljubo Miloš i Ivica Matković. Fra Majstorović reče majkama: sada će biti krštenje njihove djece. Oduzeli su majkama djecu, a dijete koje je nosio fra Majstorović u svojoj dječijoj nevinosti milovalo je našminkano lice svoga ubojice. Majke, izbezumljene, uočile su situaciju. Nude svoje živote tražeći milost za mališane. Dvoje djece su metnuli na zemlju, dok je treće bačeno kao lopta u zrak, a fra Majstorović, držeći u ruci bodež okrenut prema gore tri puta je promašio, dok je četvrti put uz šalu i smijeh, dijete ostalo nataknuto na bodež. Majke su se bacale po zemlji čupajući kose, a kad su počele strahovito vikati, ustaški stražari 14. osječke satnije odveli su ih i likvidirali. Kad je sve troje djece tako svirepo stradalo, tri dvonožne zvijeri su međusobno davali novac, jer izgleda da su se kladili tko će prije nataknuti dijete na bodež.

Iz izvješća taljanskog poručnika Dr. Stazzi Santo-a o iskopavanju u ustaškom logoru na otoku Pagu, gdje je ubijeno 8.000 ljudi, od kojih su 2-3.000 bili Židovi, ostali Srbi (talijanska medicinska služba je obavila kratku istragu na području Jadovne, Gospića i otoka Paga, gdje su otkrili dokaze o 12.000 ljudi ubijenih od strane ustaša po tamošnjim logorima i jamama, u ljeto 1941):[35]

Radili smo metodički uklonit kamenje iz iskopane zemlje... Nakon prvih 5 do 20cm kopanja, vidjeli smo mnoge ruke, često vezane, bose noge, ponekad s cipelama, glave koje gledaju na gore ili s izloženim vratovima... Iako smo već navikli na udove i glave koje vire, bilo je nešto neobično u načinu na koji su zakopani... Dokaz da su bili pokopani smrtno- ranjeni, ali još uvijek živi, su bili iskrivljeni položaji i strašni izrazi lica na večini leševa.
Pronašli smo čahure strojnica blizu jame, a na mnogim leševima smo mogli vidjeti smrtne rane napravljane bodežima po prsima, leđima i vratu. Obje dojke jedne mlade žene su bile potpuno odsječene oštrim oružjem. U dvije jame smo pronašli smo samo žene i djecu, dok su u drugima muškarci, žene i djeca bili pokopani zajedno. Na taj način smo [iskopali i] spalili 791 leševa ... Od tih leševa bilo je: 407 muškaraca, 293 žena, 91 djece u dobi od 5 do 14 godina. Tu je billa i jedna beba od 5 mjeseci.

Svjedočanstvo mostarskog biskupa Alojzije Mišića, o masovnim ustaškim ubojstvima oko Mostara tokom prvih 6 mjeseci rata, iz pisma poslato nadbiskupu Stepincu 7.11.1941.[36]

Ljude se hvatalo ko zvjerinje. Klalo, ubijalo – žive u ponor bacalo. Ženske, majke s djecom, odrasle djevojke, djecu žensku i mušku bacali su u jame. Podžupan u Mostaru g.[ospodin] Baljić, javno izgovara, ko činovnik, mora bi da šuti ne da telali, da je u Ljubinju samo u jednu jamu 700 shizmatika [pravoslavca] bačeno. Od Mostara i Čapljine odvezla je željeznica šest punih vagona žena, majka i djevojaka, djece ispod deset godina do stanice Šurmanci, gdje su izvagonirani, odvedeni u brda, žive matere s djecom bacali u duboke propunte. Sve je strmoglavljeno i ubijeno. U župi Klepci iz okolnih sela N. N. 3.700 shizmatika [pravoslavaca} ubijeno je. Jadnici, bili su mirni. Dalje ne nabrajam. Predaleko bih otišao. U samom gradu Mostaru na stotine ih je vezalo, odvodilo izvan grada pa ko živine ubijali

Poslijeratna suđenja

Sprovođenje Ljuba Miloša na suđenje pred Vrhovnih sudom SR Hrvatske 1948.
Puzzle stub cropped.png Ovaj dio članka je u začetku.
Pogledajte kako uređivati članak i pomozite Wikipediji u njegovom proširenju.

Reference

  1. Hitler's Pope, John Cornwell, Viking Penguin, New York 1999 (p250).
  2. Ustaša: Croatian Separatism and European Politics 1929-1945, Lord Byron Foundation for Balkan Studies, London 1998 (pp144-145 etc).
  3. Genocide in Satellite Croatia, Edmond Paris, American Institute for Balkan Affairs, Chicago 1961.
  4. Secretariat of the Tribunal, Trial of the Major War Criminals, (Nuremberg: International Military Tribunal: 1947: Vol. X. p. 433. [1]
  5. Secretariat of the Tribunal, Trial of the Major War Criminals, (Nuremberg: International Military Tribunal: 1947: Vol. X. p. 434.
  6. Hillgruber:Staatsmanner und diplomaten bei Hitler I, str. 575 - 580
  7. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.
  8. poruka Franza Abromeita SS kapetana Adolfu Eichmannu 7.12. 1942.
  9. Goldstein, Ivo. Croatia: A History, C. Hurst & Co. Ltd., London, 1999. (p. 136)
  10. Memorandum policijskog atašea u njemačkoj ambasadi od 18.4. 1944, njemački mikrofilm T-120,Roll 5784,Frs. H299 i 725-726
  11. Narcisa Lengel-Krizman, Genocid nad Romima 2003. god. str. 41
  12. Jelavich, History of the Balkans, sv. 2, str. 263.
  13. Hrvatski narod:Povijest borbe Ustaša u regiji Čapljina-Ljubuški. izdano 8.10.1941.
  14. Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.
  15. http://www.znaci.net/00001/138_47.pdf
  16. Josipović kod prvog ustaškog logora: gradit će se srušeni antifašisticki spomenici
  17. Margaret E. Wagner; David M. Kennedy; Linda Barrett Osborne; Susan Reyburn (2007). The Library of Congress World War II Companion. Simon & Schuster. str. 640, 646–47, 683. ISBN 978-0-7432-5219-5. https://books.google.com/books?id=sOJmAAAAMAAJ. "At Jasenovac, a series of camps in Croatia, the ultranationalist, right-wing Ustaše murdered Serbs, Jews, Romani, Bosnian Muslims, and political opponents not by gassing, but with hand tools or the infamous graviso or Srbosjek ("Serb cutter") – a long, curved knife attached to a partial glove and designed for rapid, easy killing." 
  18. Israeli 2013, str. 135: "Surviving inmates of Jasenovac remember the Srbosek (the knife for killing Serbs) that was devised, besides ordinary knives, for the manual and individual slaughter of the Serbs."
  19. Frucht Levy 2013, str. 71: "One, the srbosjek, or Serb-cutter, was a long, curved knife attached to a partial glove and designed for cutting throats."
  20. Michael Freund (30 May 2013). "Time to confront Croatia's hidden Holocaust". http://www.jpost.com/Magazine/Opinion/Time-to-confront-Croatias-hidden-Holocaust-314896. "The Ustashe even employed a special knife they called a "Srbosjek", or "Serb-cutter", to slaughter as many Serbs as possible." 
  21. Hunt, Dave (1994). "Das Abschlachten der Serben". Die Frau und das Tier Geschichte, Gegenwart und Zukunft der römischen Kirche. Eugene, Oregon: Harvest House Publishers. str. 289–301. 
  22. 22,0 22,1 THE 1946 AND 1964 OFFICIAL LISTS OF THE CASUALTIES OF WAR
  23. Podaci o žrtvama drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj u srpskim i hrvatskim izvorima
  24. Croatia Population 1931 – 2001 Retrieved 26 December 2010.
  25. Projekat Rastko.
  26. Croatia Population 1931 – 2001 Retrieved 26 December 2010.
  27. Projekat Rastko.
  28. Zerjavic, Vladimir: Manipulations with World War II victims in Yugoslavia
  29. "Jasenovac". United States Holocaust Memorial Museum. http://www.ushmm.org/exhibition/jasenovac/frameset.html. 
  30. 30,0 30,1 30,2 "Axis Invasion of Yugoslavia". United States Holocaust Memorial Museum. http://www.ushmm.org/wlc/en/article.php?ModuleId=10005456. pristupljeno 19 April 2014. 
  31. Jewish Virtual Library "Jasenovac Camp"
  32. Statement made by witness Cijordana Friedlender, from the shorthand notes of the Ljubo Milos case. str. 292–3. 
  33. von Horstenau, Edmund (1980). Ein General im Zwielicht : die Erinnerungen Edmund Glaises von Horstenau. Wien; Koln; Graz.: Bohlau. str. 167. ISBN 3-205-08740-2. 
  34. Berger, Egon (1966). 44 mjeseca u Jasenovcu. Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske. str. 57. 
  35. Santo, Stazzi. "Translation of Priginal Italian Documents". http://www.jadovno.com/translation-of-original-italian-documents.html#.Uuxwp_ldVkI. pristupljeno 1 February 2014. 
  36. Vukušić, Tomo. "MOSTARSKI BISKUP ALOJZIJE MIŠIĆ (1912.-1942.) ZA VRIJEME DRUGOGA SVJETSKOG RATA (II.)". Hrcak.srce.hr. 

Vidi još