Pokolj u glinskoj crkvi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Slika prije zločina - Srbi u staroj glinskoj crkvi, dovabljeni obećanjem o prelazu na rimokatoličanstvo, potom ubijeni.

Pokolj u glinskoj crkvi se desio 29. jula 1941. godine, u mjestu Glina, Banija, gdje su ustaše ubile nekoliko stotina Srba zatvorenih u crkvi.

Broj žrtava nije izvestan. Na nürnberškom procesu se pominje da je 250 ljudi došlo na ceremoniju,[1] a Tomašević tvrdi da je bilo 260.[2] Maksimalističke brojke idu i do 1.764 žrtava.[3]

Žrtve su bile lokalno srpsko stanovništvo iz mjesta Gline i šire okoline. Neki muškarci iz mjesta Glina su već ubijani ranije, u pokolju 11-12. maja 1941. kod Prekope i Hađera.

Ustaše su krajem jula 1941. pohvatale dosta Srba iz sela u okolici Gline i Vrginmosta, dotjerale ih u Glinu i tu zatvorile u pravoslavnu crkvu. Žrtve su tada zaklane. Jedini preživjeli je bio Ljuban Jednak.[4]

Pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

U Glini su odmah po uspostavljanju NDH započeli pokolji Srba. Sa egzekucijama Srba je i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio upoznat, jer su se izvodile javno. Ubrzo nakon prvih zločina, on piše protesno pismo Paveliću:

Wikiquote

„Poglavniče!

Upravo sam dobio vest da su u Glini ustaše streljale 260 Srba bez ikakve istrage ili suda. Znam da su Srbi u ovih dvadeset godina svoje vladavine počinili ozbiljne zločine. Ali ipak nalazim da je moja biskupska dužnost da dignem glas i kažem da katolički moral to ne dozvoljava; zato vas molim da preduzmete najhitnije mere na čitavoj teritoriji NDH da nijedan Srbin ne bude ubijen dok njegova krivica ne bude dokazana tako da bude očigledno da on zaslužuje smrt. Inače ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojeg smo prokleti. Nadam se da nećete zameriti zbog mojih otvorenih reči.[5]
(Stepinčevo pismo Paveliću, od 14. maja 1941.)

Dovođenje žrtava[uredi - уреди | uredi izvor]

Koljački nož - srbosjek, korišćen u pokolju Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi.

U selima oko Vrginmosta ustaše su govorile ljudima da će oni koji se odazovu pozivu za pokrst biti pošteđeni, a da će svi ustanici biti uništeni. Iako je dosta ljudi posumnjalo u te izjave, 1200 ljudi iz sela Donja Blatuša, Čemernica, Donja Pješćanica, Kozarac, Crevarska Strana i Brnjavac se skupilo i oko 40 ustaša ih je kamionima odvezlo u Glinu, gdje su u pravoslavnoj crkvi zatvoreni i kasnije zaklani. Nakon toga su ustaše proširile hvatanje i dalje, naročito oko sela Bović. [6] [7]

Neki prikupljeni ljudi nisu ubijeni u crkvi, već na močvarnim poljima pored glinskog Novog Sela. Treća grupa seljaka iz sela Klasnić i Dragotina, koja se nalazila u glinskom zatvoru, je otpremljena vozom u Liku i tamo poklana. [7]

Spomenik žrtvama ustaškog pokolja[uredi - уреди | uredi izvor]

Srpska pravoslavna crkva Presvete Bogorodice u Glini je podignuta 1846. godine. Nedugo nakon što je u njoj 1941. počinjen pokolj, crkva je potpuno porušena od strane ustaša.

Po završetku Drugog svjetskog rata, ostaci žrtava su 1947. preneseni na srpsko pravoslavno groblje u Glini. Na mjestu porušene crkve su jugoslovenske vlasti povodom desetogodišnjice pokolja, 27. juna 1951. podigle zajedničku spomen kosturnicu za sve žrtve. Narod Banije je 4. jula 1969. sopstvenim prilozima podigao Spomen-dom žrtvama fašizma u Glini.

Nakon Operacije Oluje 1995 su hrvatske vlasti Spomen-dom žrtvama fašizma u Glini preimenovale u Hrvatski dom.

Neke reakcije poslije zločina[uredi - уреди | uredi izvor]

Krajem mjeseca avgusta 1941, Okružni Komitet Komunističke Partije za Karlovac donosi ovakvu ocjenu:

Wikiquote „... Ovakva zvjerstva, kakva su vršili ti - krvlju opijeni fašistički strvinari - Pavelićeve ustaše, ne pamti historija. U kotaru Glina ubijeno je po prilici 2600 ljudi, u kotaru Vojnić 960. U kotaru Vrginmost 200 ljudi, u Velikoj Kladuši 2700 ljudi, taj broj penje se na 6460 muževa, žena i djece do polovine mjeseca kolovoza ... [8]
()

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vikizvornik
Vikizvornik ima originalan tekst povezan sa ovim člankom:
  1. Misha Glenny, The Balkans, 1804-1999: Nationalism, War and the Great Powers, p. 500. Granta Books, 2000. ISBN 1-86207-073-3
  2. Tomasevich (2001), p. 536
  3. Jasenovac and the Holocaust in Yugoslavia, strana xxxvi, Barry M. Lituchy, ISBN 0-9753432-1-1
  4. Prva godina Narodnooslobodilačkog rata na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog Kotara, Pokuplja i Žumberka, Zbornik 3, Historijski Arhiv u Karlovcu, Karlovac 1971, strana 560.
  5. Istorijska čitanka, Drugi svetski rat
  6. Prva godina Narodnooslobodilačkog rata na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog Kotara, Pokuplja i Žumberka, Zbornik 3, Historijski Arhiv u Karlovcu, Karlovac 1971, strana 507.
  7. 7,0 7,1 Prva godina Narodnooslobodilačkog rata na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog Kotara, Pokuplja i Žumberka, Zbornik 3, Historijski Arhiv u Karlovcu, Karlovac 1971, strana 507.
  8. Prva godina Narodnooslobodilačkog rata na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog Kotara, Pokuplja i Žumberka, Zbornik 3, Historijski Arhiv u Karlovcu, Karlovac 1971, strana 291.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]