Bitka za Ivanjicu januara 1944.
Bitka za Ivanjicu | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Drugog svetskog rata | |||||||
![]() Položaj Ivanjice u Srbiji. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije |
![]() Nemački Vermaht ![]() Bugarska vojska ![]() Jugoslovenska vojska u otadžbini |
Bitka za Ivanjicu je vođena 9. i 10. januara 1944. godine između partizana sa jedne, i udruženih osovinskih snaga (Nemaca, Bugara, ljotićevaca, nedićevaca i četnika) sa druge strane.
Partizani (delovi 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ) su nakratko uspeli da oslobode Ivanjicu, ali su intervencijom mnogostruko jačih osovinskih snaga odbijeni. Ivanjica je nakon toga ponovo okupirana, i ostala je pod kontrolom Nemaca do jeseni te godine, kada je konačno oslobođena.
Pozadina[uredi | uredi kod]
Nakon kapitulacije Italije septembra 1943. snage Narodno oslobodilačke vojske su zaplenile ogromnu količinu naoružanja i opreme, te naglo ojačale prilivom novih boraca i ponovnim rasplamsavanjem ustanka.
Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta[uredi | uredi kod]

U oktobru, partizani započinju ofanzivu radi proboja u Srbiju, a četnički vođa Draža Mihailović se ponovo okreće Nemcima:
Crvene snage nameravaju da prodru u Srbiju preko Drine. Mihailović vrši pripreme da ih odbije. On verovatno precenjuje borbenu sposobnost i gotovost svojih trupa isto kao i životnu snagu konzervativne ideje nasuprot revolucionarnim elementima. Zbog toga Mihailović već traži vezu sa nemačkim komandama, da ne bi potpao pod komunističku vlast.[1] — Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka Maksimilijana fon Vajhsa o stanju na Balkanu krajem oktobra 1943.
U jesen 1943. godine, partizani konačno uspevaju da se probiju u Srbiju, na teritoriju nekadašnje Užičke republike. Usled toga dolazi do intenziviranja pregovora generala Mihailovića i Nemaca, što je rezultiralo potpisivanjem ugovora o saradnji.
Ofanziva NOVJ u Srbiji u jesen/zimu 1943.[uredi | uredi kod]
Sredinom novembra 1943. godine, delovi Pete krajiške divizije NOVJ su razbili delove bugarske 24. divizije i nemačke snage kod Užica.[2] Okupacionim trupama u rasulu četnici su priskočili u pomoć, nakon čega snage Osovine uspevaju da zadrže Užice:

Istovremeno, komandant Zlatiborskog korpusa obaveštava četničkog vođu Mihailovića da se u narodu naglo širi vest o sklapanju sporazuma četnika i Nemaca:

Ofanziva NOVJ u Srbiji u januaru 1944.[uredi | uredi kod]
4. januara 1944. Kod sela Bele Reke, s. G. Trudova i s. Močilaca (blizu Kokinog Broda) jedinice 2. proleterske udarne divizije NOVJ vodile su dužu borbu protiv četničkog Zlatiborskog, Požeškog i 2. mileševskog korpusa i oko 200 nemačkih vojnika.[5] Sutradan, 5. januara, u selu Štitkovu i D. Trudovu delovi 2. dalmatinske udarne brigade napali su snage četničkog 2. mileševskog korpusa i odbacili ih na levu obalu reke Uvca.[6] 7. januara kod sela G. Tisovice (blizu Sjenice) jedan bataljon 2. dalmatinske udarne brigade razbio je delove nemačke legije "Krempler" i 2. mileševskog korpusa JVuO.[7]
8. januara u Katićima (kod Ivanjice) 3. bataljon 2. proleterske udarne brigade, posle kraće borbe, razbio oko 200 četnika i 50 žandarma SDS.[8] Istog dana, u rudniku Lisi kod Ivanjice 1. šumadijska brigada napala posadu Ruskog zaštitnog korpusa, ali je napad odbijen.[9]
9. januara u selu Klisuri 3. bataljon 2. proleterske brigade odbio je napad jedne čete bugarskih vojnika iz Arilja.[10]
Borbe za Ivanjicu[uredi | uredi kod]
9. januara počeo je napad delova 2. proleterske divizije na Ivanjicu, koju su branili jedan bataljon bugarske 24. pešadijske divizije, oko 30 nemačkih vojnika i 150 pripadnika SDS i SGS.[11] Posle dvodnevnih teških borbi, bio je slomljen otpor osovinskih snaga u delu grada na levoj obali r. Moravice.
10. januara 1944. godine David Simović, komandant četničke Dragačevske brigade, javlja generalu Draži Mihailoviću da su partizani zauzeli Ivanjicu:

Istog dana, u selu Klisuri 3. bataljon 2. proleterske brigade odbio napad dve čete bugarskih vojnika, ojačanih sa 4 tenka, i odbacio ih u Arilje. Međutim, sutradan 11. januara 1944. godine Nikola Kalabić javlja Draži da su četnici, Nemci i Bugari sa tenkovima ušli u Ivanjicu:

12. januara kod sela Štitkova (blizu Kokinog Broda) jedan bataljon 2. dalmatinske brigade odbacio je na levu obalu Uvca delove 2. mileševskog korpusa JVO.[13] 13. januara 1944. kod sela Opaljenika (blizu Ivanjice) zaseda jedinica 2. proleterske divizije NOVJ ubila je 6 i ranila 11 bugarskih i nemačkih vojnika.[14] Istog dana, pukovnik Simić izveštava generala Mihailoviću o borbama protiv partizana zajedno sa Nedićevom stražom i Nemcima:

13. januara Draža naređuje svojim komandantima (Miloš Marković, komandant Požeškog korpusa, David Simović, komandant Dragačevske brigade, Radoslav Cvetić, komandant Javorskog korpusa, Vojislav Lukačević, komandant Starog Rasa) da unište partizane u okolini Ivanjice:

13. januara 1944. Predrag Raković raportira Draži da Nemci očekuju od četnika i Bugara da likvidiraju partizane:

14. januara 1944. godine kod sela Maskove i Gumeševca (blizu Ivanjice) delovi 2. dalmatinske udarne brigade su vodili borbu protiv nemačkih i bugarskih vojnika, četničke Studeničke brigade, i delova četničkog 2. mileševskog korpusa.[16] Istog dana, Nikola Kalabić javlja Draži Mihailoviću se Bugari i četnici zajedno bore protiv partizana, a sama Ivanjica je teško stradala od artiljerije:

15. januara u Katićima kod Ivanjice 3. bataljon 2. proleterske udarne brigade napali su četnici i oko 500 vojnika bugarske 24. pešadijske divizije. Posle žestoke borbe partizanski bataljon je potisnut iz sela.[17] 16. januara 1944. Nikola Kalabić izveštava Dražu Mihailovića da udružene osovinske snage i dalje vode borbe protiv partizana u Srbiji:

17. januara kod sela Draškovića (blizu Kokinog Broda) dva bataljona 2. dalmatinske brigade i 1. šumadijska brigada NOVJ vodili borbu protiv četnika i oko 300 bugarskih vojnika, a zatim se povukli ka s. Jasenovu.[18] 20. januara kod sela Jablanice (na Zlatiboru) jedinice 2. proleterske udarne brigade vodile su borbu protiv četnika i odbacile ih ka Priboju.[19] 21. 1. 1944. na položaju selo Brezovac - Strmečica - Bijela glava (kod Priboja) 4. bataljon 2. proleterske udarne i jedan bataljon 2. dalmatinske udarne brigade 2. proleterske divizije NOVJ odbili napad oko 550 četnika.[20]
22. januara 1944. kod sela Bijelog Brda, Oskoruše i Štrbaca (blizu Priboja) jedinice 2. proleterske divizije NOVJ vodile su ceo dan borbu protiv jednog bataljona nemačkog 3. puka Brandenburg i četničke Jurišne brigade Pavla Đurišića, koji su pokušali da spreče njen prelaz na levu obalu Lima i da je razbiju. Neprijatelj je odbačen prema Priboju, uz obostrane gubitke.[21]
Posledice[uredi | uredi kod]
Tokom ove bitke, šef britanske misije general Charles Douglas Armstrong je shvatio šta se zaista dešava, o čemu je obavestio Dražu Mihailovića:

Nova ofanziva ka Srbiji[uredi | uredi kod]
30. 1. 1944. VŠ NOV i POJ je naredio da komandant 5. udarne divizije NOVJ privremeno preuzme komandu i nad 2. proleterskom udarnom divizijom.[23]
19. 2. 1944. VŠ NOV i POJ naredio da 2. proleterska udarna i 5. udarna divizija NOVJ krenu predviđenim pravcem za prodor u Srbiju, pod komandom Štaba 5. udarne divizije NOVJ.[24]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na Balkanu, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 156
- ↑ Oslobodilački rat, knj. 1, str. 627.
- ↑ Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18 novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana
- ↑ Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18 novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=353&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=356&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=365&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=367&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=370&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=373&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=371&vrsta=1
- ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=377&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=383&vrsta=1
- ↑ 15,0 15,1 15,2 https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=386&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=388&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=396&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=405&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=410&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=410&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=473&vrsta=1
- ↑ https://znaci.org/izvor.php?br=473&vrsta=1