Antipartizanska ofanziva u istočnoj Bosni proljeća 1944

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Antipartizanska ofanziva u sjeveroistočnoj Bosni proljeća 1944. godine je bila serija vojnih operacija Vermahta u cilju "čišćenja" partizana u sjeveroistočnoj Bosni.

Ova antipartizanska ofanziva se sastojala od niza povezanih operacija: Operacija Sava, Operacija Osterei, Operacija Maibaum, Operacija Maiglöckchen. Počela je 15. marta, a trajala je preko mesec dana.

Pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Zarobljeni Nemci od strane vojvođanskih jedinica u istočnoj Bosni.

Uoči operacije je područje istočne Bosne bilo stabilna baza NOVJ (Bijeljina je bila slobodna od septembra 1943 do marta 1944), koje je moglo da posluži kao platforma za koncentaciju i upad u Srbiju, pa su Nemci posvetili posebnu pažnju likvidaciji te opasnosti.

Angažovane snage[uredi - уреди | uredi izvor]

Ofanzivu su vodile jedinice nemačke 7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Princ Eugen«, 13. SS dobrovoljačke brdske divizije »Handžar«, delovi domobranskog 2. gorskog zdruga, domobranskog 3. gorskog zdruga i četnici iz istočne Bosne.[1]

Nasuprot njima, stajale su jedinice 16, 17, 27, 36. i 38. divizije NOVJ.

Tok operacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Ova, za Nemce bila vrlo važna operacija, počela je 15. marta uvođenjem 7. SS brdske divizije u borbu iz Srema i Slavonije sa jednim pukom preko Rače (vidi pokolj u Rači) prema Bijeljini, a drugim preko Bosanskog Šamca.

Član britanske misije Basil Davidson je ostavio svedočanstvo o sadejstvu Nemaca i četnika tokom ove operacije:

Četnički kapetan Leka Damjanović sa pripadnicima 13. SS divizije, 1944.
Wikiquote „Bilo je jasno da je ovo najozbiljniji pokušaj koji je neprijatelj do sada preduzeo da očisti istočnu Bosnu, i da je angažovao značajan broj trupa. Komunikacija između divizija i manjih štabova je postala teška, jer lokalne četničke grupe - pet do petnaest muškaraca - sada će iskopati svoje puške i ubijati naše kurire. Kod kuće u Engleskoj bien-pensant dame i gospoda će usrdno raspravljati o vrednosti četnika i nepravdi nanetoj od Britanaca generalu Mihailoviću blaženopočivšem; ovde na Majevici partizani su zauzeti jednom i po nemačkom divizijom, a četnici ubijaju njihove kurire i ranjenike.[2]

Četnički komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, Stevan-Leko Damjanović, i njegov pomoćnik, vojvoda majevičkih četnika Radivoje Kerović sastajali su se tokom marta i aprila 1944. sa članovima štaba 13. SS „Handžar“ divizije[3], sa kojima su se dogovorili o saradnji u otkrivanju i uništavanju partizanskih saradnika i partizanskih bolnica koje su ostale u severoistočnoj Bosni. Četnici i esesovci uspeli su da otkriju većino sakrivenih bolnica, masakrirajući pri tome bolničko osoblje, ranjenike, civile osumnjičene za vezu sa partizanima i članove njihovih porodica.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. http://www.znaci.net/00001/4_2_12_2.pdf
  2. Basil Davidson: PARTISAN PICTURE "It was clear that this was the most serious attempt the enemy had yet made to clear Eastern Bosnia, and that he was committing considerable bodies of troops. Inter-communication between divisional and lesser staffs would become difficult, since local chetnik groups—five or fifteen men at a time—would now dig up their rifles and begin sniping at our couriers. At home in England bien-pensant ladies and gentlemen would be earnestly discussing the value of the chetniks and the wrongs done by the British to General Mihaylovitch of blessed memory; here in the Mayevitsa the partisans were busy with one and a half German divisions, and chetniks sniped their couriers and their wounded."
  3. Ljubo Kerović, Popis srpskih žrtava i bilješke za istoriju, 1995.
  4. Radivoje Kovačević; Sjeveroistočna Bosna 1944-1945. Prilog istoriografiji, Brčko 2005

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]