Napad NOVJ na Udbinu avgusta 1942.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Napad NOVJ na Udbinu avgusta 1942.
Deo Drugog svetskog rata
Vrijeme:avgust 1942.
Mjesto:Lika, Hrvatska
Rezultat: Pobeda ustaša
Sukobljene strane
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije Ustaše, nešto domobrana i žandarma
Komandanti i vođe
komandant Milan Šakić Mićun, politički komesar Petar Babić Pepa nepoznat
Uključene jedinice
Ojačana Druga lička brigada delovi 19. ustaške bojne
Snaga
1500 boraca, baterija topova i 2 laka tenka 500 - 600 boraca
Žrtve i gubici
104 mrtva i 151 ranjen nepoznati

Jedinice Druge ličke NOU brigade, uz sadejstvo 1. bataljona 3. odreda i 2. bataljona 1. ličkog NOP odreda "Velebit" Grupe NOP odreda za Liku, napale su 21. avgusta uveče Udbinu. Ali, ni posle novog napada sledeće noći, nisu uspele da zauzmu mesto. Napad je odbijen uz znatne gubitke.

Priprema napada[uredi | uredi kod]

Udbina se nalazi na golom bregu koji znatno nadvisuje okolinu, pa je otuda prirodno veoma pogodna za odbranu. Ustaše su je dodatno dobro utvrdile: bila je opasana i rovovima i bunkerima ispred kojih je bila bodljikava žica, a iza linije rovova bile su utvrđene kuće.

U prilog napadaču išla je u to vreme izrazita izolovanost garnizona. Nakon uspešnog razvoja borbe protiv Italijana, ustaša i četnika lički partizani oslobodili su celo Krbavsko polje izuzev Udbine. Udbina je ostala usamljen ustaški položaj na širokoj partizanskoj slobodnoj teritoriji.

Stoga je 21. avgusta 1942. pokrenut napad na Udbinu.

Posadu je činilo 500 — 600 dobro naoružanih ustaša, žandara i domobrana, među kojima je bilo i više poznatih zločinaca.

U pripremi napada, pored štaba Druge ličke brigade učestvovali su i štab Prve operativne zone Hrvatske i štab Grupe NOPO Like. Za napad su određena tri bataljona Druge brigade ("Stojan Matić", "Ognjen Prica" i "Mićo Radaković"), bataljon "Bićo Kesić" iz Trećeg i Drugi bataljon Prvog LPO, zatim baterija topova (3 brdska topa i 1 haubica) i vod tenkova (dva tenka). Napadačke snage i brojčano i naoružanjem znatno jače od braniočevih koje, uz to nisu mogle očekivati pomoć sa strane. Zbog toga se smatralo da ni najborbeniji brenioci neće dugo izdržati.

Tok napada[uredi | uredi kod]

U napadu izvedenom noću između 21. i 22. avgusta učestvovala su 4 bataljona, a bataljon Prvog odreda je ostao u rezervi.

Juriš partizanskih bataljona bio je u početku uspešan - na više mesta uspeli su da naprave otvore u žici, upadnu u rovove i savladaju neprijatelja. Najprodorniji bili su „matićevci“. Oni su uspeli da posle rovova, nastavljajući juriš, zauzmu i jednu od najvažnijih tačaka otpora neprijatelja — Gradinu, zatim crkvu i popov stan. Gubitak tih objekata je komandant udbinskog garnizona shvatio kao skori neminovan kraj cele odbrane. U strahu od zarobljavanja, on se sam ubio.

Međutim, tada je došlo do opuštanja u redovima napadače, među kojima se takođe raširilo uverenje da je pobeda blizu. Ustaše su zastoj u napadu od nekih pola sata iskoristile da se reorganizuju. Iznenadnim odlučnim protivnapadom uspeli su da „matićevce“ izbace sa položaja Gradina. Uspeh kod Gradine podigao je moral branilaca i na ostalim pravcima, pa su i oni prelazili u protivnapade, ponovo uspostavili liniju odbrane i gotovo osiguran uspeh napadača pretvorili u njegov poraz.

U tom trenutku bitka je bila izgubljena - napadač je zadržan i zamoren, odbrana je učvršćena, a bližio se i kraj zaštiti koju je pružao mrak. Međutim, frustriran izmicanjem gotovo sigurne pobede, napadač je napravio niz novih grešaka. Umesto da se pod zaštitom mraka na vreme povuče na bezbedne položaje na kojima ne bi bile izložene ubitačnoj dnevnoj vatri neprijatelja i njegove avijacije, neke su napadačke jedinice dan dočekale na najnepovoljnijim položajima, gde su pretrpele veće gubitke nego u noćnom napadu.

Na kraju, partizani koji su dan proveli bez dobrih zaklona, tučeni sa zemlje i iz vazduha, s padom mraka krenuli su u još jedan napad. Pod mnogo nepovoljnijim uslovima, znatno oslabljeni u odnosu na prethodnu noć, u ovom napadu ostvarili su znatno manje uspeha - samo su pretrpeli dodatne nepotrebne žrtve.

Pred zoru su štabovi bili prinuđeni da priznaju poraz i povuku jedinice.

Krajem oktobra 1942. ustaše su se krišom evakuisale iz Udbine, koja je postala jedan od centara slobodne teritorije u Lici.

Literatura[uredi | uredi kod]