Hronologija ustaških zločina 1943.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Januar / siječanj[uredi | uredi kod]

  • 23. januar 1943: Uhapšena 33 lica hrvatske nacionalnosti u Varaždinu i okolnim selima "radi komunizma". Publikovana su imena uhapšenih lica. Ova lica su se 20. februara 1943. još uvijek nalazila u ustaškom zatvoru u Varaždinu. [1]

Februar / veljača[uredi | uredi kod]

Mart / ožujak[uredi | uredi kod]

  • 5. mart 1943: Hapšenje oko 30 stanovnika hrvatskog sela Đelekovci pokraj Koprivnice, aktivista i simpatizera NOP-a. Među uhapšenima bio je i slikar Mirko Virius. Uhapšenici su sprovedeni u logor Danica u Koprivnici, da bi nakon uskoro bili sprovedeni u ustaški zatvor u Križevcima gdje su saslušavani. Nedugo nakon toga 12 uhapšenika iz Đelekovaca sprovedeno je u njemački Prihvatni logor Zemun na beogradskom Starom sajmištu, gdje su neki od njih stradali, uključujući i Viriusa.[2] Tokom Drugog svjetskog rata kotar Koprivnica imao je 958 žrtava fašističkog terora i 343 poginula partizanska borca.[3]
  • 18. mart 1943: Ustaše objesile 3 lica hrvatske nacionalnosti u selu Lovinac u Lici. Među obješenima bile su dvije žene i jedno dijete. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[4]

April / travanj[uredi | uredi kod]

  • 8. april 1943: Hapšenje 2 komunista hrvatske nacionalnosti u Varaždinu.[5]

Maj / svibanj[uredi | uredi kod]

  • 3. maj 1943: Hapšenje 53 lica jevrejske nacionalnosti u Varaždinu i njihovo otpremanje u Zagreb. Publikovani su poimenični podaci o uhapšenicima. U izvoru se ne navodi dalja sudbina ovih lica.[6]
  • 5. maj 1943: Hvatanje 7 partizana u šumi Žutica pokraj Siska i 3 pomagača iz sela Posavski Bregi. Sva lica bila su hrvatske nacionalnosti.[7]
  • 16. maj 1943: Hapšenje 10 osoba hrvatske nacionalnosti, simpatizera i aktivista NOP-a u selu Mihanovićev Dol pokraj Klanjca u Hrvatskom zagorju. Uhapšenici su pretežno bili žitelji Klanjca i Mihanovićevog Dola. Od 10 uhapšenih lica 7 je zadržano u ustaškom zatvoru. Publikovana su njihova imena.[8]

Jun / lipanj[uredi | uredi kod]

Jul / srpanj[uredi | uredi kod]

  • 1. jul 1943: Streljanje 13 komunista i aktivista NOP-a u Sisku (7 hrvatske i 6 srpske nacionalnosti).[9]
  • 12. jul 1943: U selu Kvarte pokraj Perušića, ustaše ubile 4 člana hrvatske porodice Kokotović, od čega dvoje djece i dvije žene. Publikovana su imena stradalih.[10]

Avgust / kolovoz[uredi | uredi kod]

Septembar / rujan[uredi | uredi kod]

  • 21. rujan 1943: Dvije satnije ustaške željezičkne bojne su se, zahvaljujući izdaji jednog intendanta, iznenada probile i napale tajnu partizansku bolnicu u šumi iznad Osijeka na Kalniku i pobile 14 ranjenika, dok su se ostalih oko 80 uz pomoć straže i osoblja uspjelo spasiti[11].

Oktobar / listopad[uredi | uredi kod]

  • 2. oktobar 1943: Ustaše ubile 4 žene hrvatske nacionalnosti iz Karlobaga koje su bile aktivistkinje i simpatizerke NOP-a. Dve žrtve su žive zapaljene,a jedna je zaklana. Ustaše su 1943-1944. ubili ukupno 19 stanovnika Karlobaga, od čega 8 žena. Publikovana su imena stradalih.[12]
  • 4. oktobar 1943: Ubistvo 2 žene hrvatske nacionalnosti iz sela Podvožić pokraj Barilovića, od strane ustaša. Zločin se dogodio u selu Belaj.[13]

Novembar / studeni[uredi | uredi kod]

  • 17. novembar 1943: Grupacija sastavljena od 34, 9. i 31. ustaške bojne, jednog bataljona njemačke 114. lovačke divizije, 2 čete tenkova i 2 baterije topova izvršila je obuhvatni napad iz Gospića u pravcu Divosela na 2. brigadu 13. divizije i Divoselačku teritorijalnu četu. Prilikom ovog ispada ustaše su ubile oko 20 stanovnika Divosela, popalile oko polovinu bajti (kuće su u Divoselu već ranije bile popaljene) i opljačkale znatan broj stoke.[14]
  • 30. novembar 1943: Ustaše ubile 2 lica hrvatske nacionalnosti, simpatizera NOP-a, stanovnika Karlobaga. Zločin je izvršen u Baškim Oštarijama. Publikovana su imena stradalih.[12]

Decembar / prosinac[uredi | uredi kod]

Nadalje vidljivo je da je po ustašama odnešeno gotovog novca 246 000 kuna. Spomenuti žitelji u izvješću su bili do sada mirni i čestiti Hrvati, te se u tom pogledu nije moglo njima ništa prigovoriti, nu kako budu dalje obzirom na osiromašenje, to se sada ne može znati ... (ustaše su) počeli ubijati svinje, purane i kokoši te su zapalili vatru i odmah pekli... pa su se opili do besvjesti[16][17]

  • 20. decembar 1943: Vješanje 16 komunista i aktivista NOP-a u Zagrebu u znak odmazde za partizansku diverziju izvršenu u selu Sopnica 18. decembra 1943. Ovo je prvi primjer javnog vješanja u Zagrebu. U poslijeratnoj kulturi sjećanja ovaj događaj ostao je upamćen pod nazivom Prosinačke žrtve 1943. Publikovana su imena stradalih. Među obješenima 14 je bilo hrvatskog, dvojica slovenačkog porijekla.[18][19]

Literatura[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. SZ Hrvatska 1985: str. 150–151, 307–308
  2. Špoljar 1989: str. 85
  3. Dizdar 2006: str. 104
  4. ŽFT Gračac 1986: str. 1000
  5. SZ Hrvatska 1985: str. 610
  6. SZ Hrvatska 1985: str. 740–741
  7. SZ Hrvatska 1985: str. 775
  8. SZ Hrvatska 1985: str. 815–816, 876
  9. SZ Hrvatska 1985: str. 903–905
  10. ŽFT Gospić-Perušić 1989: str. 1181–1182
  11. Milićević 2010: str. 181
  12. 12,0 12,1 ŽFT Gospić-Perušić 1989: str. 1089
  13. ŽFT Duga Resa 1986: str. 1094
  14. Kleut 1970: str. 29
  15. Škiljan 2012: str. 130–132
  16. HDA, ZKRZ - ZH, kutija 406,: str. 31676–31679
  17. Škiljan 2012: str. 132
  18. Ogrizović 1984: str. 175–177
  19. SZ Hrvatska 1987: str. 678–672

Vidi još[uredi | uredi kod]