Nikola Demonja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Nikola Demonja
Datum rođenja: 6. decembar 1919.
Mesto rođenja: selo Vlahović kod Gline, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti: 6. septembar 1944.
Mesto smrti: Slavonska Požega, Nezavisna Država Hrvatska
Profesija: stolar
Član KPJ od: 1942.
Za narodnog heroja proglašen: 19. juna 1945.[1]

Nikola Demonja ( 6. decembar 1919. - 6. septembar 1944.) je bio čuveni komandant 12. slavonske divizije, učesnik narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi kod]

Nikola Demonja, komandir i Vlado Mulak, politički komeras banijske partizanske čete.

Demonja је rođen u siromašnoj banijskoj seljačkoj porodici u selu Vlahovići kod Gline, tu je završio osnovnu školu i stolarski zanat.

Aprilski rat i okupacija Kraljevine Jugoslavije, zatekli su ga na odsluženju vojnog roka. Nikola se po raspadu vojske, vratio u soje selo i povezao sa komunistima i počeo pripremati za ustanak. U partizane se uključio odmah čim su se pojavili, postavši pripadnik Prvog banijskog odreda Vasilija Gaćeše. Već 23. jula 1941. istakao se u napadu na Banski Grabovac, smjelo je uskočio je kroz prozor općine i na prepad zarobio općinskog pisara i oteo 6 pušaka.[1] Demonja je počeo kao mitraljezac, ubrzo je bio desetar pa vodnik, a već u martu 1942 komandir čete. Po odluci Glavnog štaba NOV i POJ Hrvatske, Demonja odlazi sa Banijskom proleterskom četom u Slavoniju, da pomogne širenju ustanka. Tu se istakao u mnogim borbama, tako da je ubrzo postao komandant bataljona, pa pomoćnik a onda i komandant 17 udarne brigade i komandant 12. udarne slavonske divizije.[1] Osobito se istakao u borbama kod Voćina, 1943., tad je skočio na tenk i ubacio u kupolu ručne bombe. U borbama kod Čaglina je njegova brigada za svega par sati slomila ustaški puk. Demonja se istakao kao komandant i pokazao izuzetnu hrabrost kad je njegova brigada u jurišu zauzela Čazmu 1943. godine, tad je u naletu slomio otpor njemačkog bataljona i zarobio 20 kamiona i 4 topa. Nikola nije bio samo ludo hrabri borac, već i uspješan strateg većih ratnih operacija, - kao komandant divizije, osobito briljatno vodio borbene akcije kod Podgorača, Bodljevine i Grubišnog Polja, u kojima je nanio neprijateljima velike gubitke. Njegova hrabrost postala je legendarna, zbog tog je odlikovan odlukom Predsjedništva AVNOJ-a polovicom 1944 Ordenom partizanske zvijezde drugog reda.

Nedugo nakon toga je poginuo kao komandant 12 slavonske divizije u borbama za Slavonsku Požegu - 6. septembra 1944. godine.[1]

Pogibija[uredi | uredi kod]

Poslednji pozdrav palom komandantu 12. slavonske brigade Nikoli Demonji.

Komandant 12. divizije Nikola Demonja je lično vodio napad 1. bataljona 12. slavonske brigade na Slavonsku Požegu. Bataljoni su upali u Slavonsku Požegu bez borbe. 1. bataljon je poslije upada u grad raspršio neprijateljsku patrolu i izbio na raskrsnicu gdje se nalazio bunker. Iz bunkera se oglasila ustaška posada mitraljeskom vatrom i zaustavila dalje kretanje bataljona. Organizovan je napad na bunker sa grupom bombaša, među kojima se nalazio i komandant divizije Nikola Demonja. U trenutku dok je bacao bombu, teško je ranjen rafalom iz bunkera. Brzo je evakuisan u partizansku bolnicu u Orljavcu. Zbog teške rane, gubitka veće količine krvi i udaljenosti partizanske bolnice, Nikola Demonja je umro 6. septembra 1944. oko 10 sati prije podne.[2]

Ubrzo po njegovoj smrti, formirana je 3. moslavačka brigada »Nikola Demonja«. Postuhmno je odlikovan Ordenom narodnog heroja 19. juna 1945. godine.[1]

Ostavština[uredi | uredi kod]

Nikola Demonja, nije baš diviniziran poput nekih drugih heroja iz tog doba. Nekoliko periferijskih ulica u manjim gradovima, jedna škola (OŠ Julije Kempf) i kasarna u Slavonskoj Požegi nosile su njegovo ime[3][4], kao i osnovna škola Miremarska iz u Zagreba od 11. februara 1960. do 1. februara 1991., tad je školi pronjenjeno ime u Davorin Trstenjak.[5]. Danas postoji ulica u Batajnici (Srbija) koja nosi njegovo ime.

Izvori[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Jovo Borojević: Nikola Demonja, životni put i revolucionarno delo, 1980. Dečje novine, Gornji Milanovac
  • Narodni heroji Jugoslavije Mladost, Beograd 1975. godina.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]