Selektivni inhibitor preuzimanja serotonina

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Inhibitor preuzimanja serotonina)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Selektivni inhibitor preuzimanja serotonina
Klasa leka
UpotrebaDepresija
Biološki ciljSerotonski transporter
ATC kod[[ATC kod {{{ATC prefix}}}|N06AB]]
Spoljašnje veze
MeSHD017367
AHFS/Drugs.comKlase lekova
Potrošački izveštajiBest Buy Drugs

Selektivni inhibitor preuzimanja serotonina (specifični inhibitor preuzimanja serotonina)[1] (SSRI) su klasa jedinjenja koja se tipično koriste kao antidepresivi u tretmanu kliničke depresije, anksioznog poremećaja, i niza poremećaja ličnosti.

SSRI ligandi povećavaju ekstracelularni nivo neurotransmitera serotonina inhibicijom njegovog preuzimanja u presinaptičke ćelije. Time se povišava nivo serotonina u sinaptičkom rascepu dostupnog za vezivanje na postsinaptičke receptore. Oni imaju varijabilne stepene selektivitnosti za druge monoaminske transportere, pri čemu čisti SSRI ligandi imaju mali afinitet za noradrenalinski i dopaminski transporter.

Efikasnot SSRI liganda u blagim ili umerenim slučajevima je bila osporavana. Jedna metaanaliza iz 2010. navodi da "Magnituda koristi antidepresivnog leka u poređenju sa placebom ... može da bude minimalna ili nepostojeća, u proseku, kod pacijenta sa blagim ili umerenim simptomima. Kod pacijenta sa veoma jakom depresijom, korist od leka u odnosu na placebo je znatna."[2][3] It toga proizilazi da je druga generacija antidepresiva jednako efektivna/neefektivna.[4][5]

SSRI ligandi su prva klasa psihotropnih lekova otkrivenih koristeći proces racionalnog dizajna lekova. Taj proces u kome se počinje od specifičnog biološkog cilja i zatim se kreiraju molekuli dizajnirani da deluju na njega.[6][6]

Galerija[uredi | uredi kod]

Selektivni inhibitor preuzimanja serotonina

Citalopram

Dapoksetin

Escitalopram

Fluoksetin

Fluvoksamin

Indalpin

Paroksetin

Sertralin

Zimelidin

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Barlow, David H. Durand, V. Mark (2009). „Chapter 7: Mood Disorders and Suicide”. Abnormal Psychology: An Integrative Approach (Fifth izd.). Belmont, CA: Wadsworth Cengage Learning. str. 239. ISBN 0-495-09556-7. OCLC 192055408. 
  2. Jay C. Fournier, MA; Robert J. DeRubeis, PhD; Steven D. Hollon, PhD; Sona Dimidjian, PhD; Jay D. Amsterdam, MD; Richard C. Shelton, MD; Jan Fawcett, MD (January 2010). „Antidepressant Drug Effects and Depression Severity”. The Journal of the American Medical Association 303 (1): 47–53. DOI:10.1001/jama.2009.1943. PMID 20051569. 
  3. John Kelley (2. 3. 2010.). „Antidepressants: Do They "Work" or Don't They?”. 
  4. „Annals of Internal Medicine | Comparative Benefits and Harms of Second-Generation Antidepressants for Treating Major Depressive Disorder: An Updated Meta-analysis”. Annals.org. DOI:10.1059/0003-4819-155-11-201112060-00009. Pristupljeno 23. 9. 2012. 
  5. Kramer, Peter (7/9/11). „In Defense of Antidepressants”. The New York Times. Pristupljeno 13. 7. 2011. 
  6. 6,0 6,1 Preskorn SH, Ross R, Stanga CY (2004). „Selective Serotonin Reuptake Inhibitors”. u: Sheldon H. Preskorn, Hohn P. Feighner, Christina Y. Stanga and Ruth Ross. Antidepressants: Past, Present and Future. Berlin: Springer. str. 241–62. ISBN 978-3-540-43054-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]