Fenfluramin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Fenfluramin
(IUPAC) ime
(RS)-N-etil- 1-[3-(trifluorometil)fenil]propan- 2-amin
Klinički podaci
AHFS/Drugs.com Internacionalno ime leka
Identifikatori
CAS broj 458-24-2
ATC kod A08AA02
PubChem[1][2] 3337
DrugBank DB00574
ChemSpider[3] 3220
UNII 2DS058H2CF DaY
KEGG[4] D07945 DaY
ChEBI CHEBI:5000 DaY
ChEMBL[5] CHEMBL87493 DaY
Hemijski podaci
Formula C12H16F3N 
Mol. masa 231,26 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Farmakokinetički podaci
Poluvreme eliminacije 20 sata
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća C(US)
Pravni status Plan IV
Način primene Oralno

Fenfluramin (3-trifluorometil-N-etilamfetamin, Pondimin, Ponderaks, Adifaks) je lek koji je bio deo Fen-Phen leka protiv gojaznosti (drugi sastojak je bio fentermin). Fenfluramin je uveden na američko tržište 1973. On je racemska smeša dva enantiomera, dekstrofenfluramina i levofenfluramina. On povišava nivo neurotransmitera serotonina, hemikalije koja reguliše raspoloženje, apetit i druge funkcije. Fenfluramin uzrokuje otpuštanje serotonina putem ometanja vezikularnog skladištenja neurotransmitera, i preusmeravanja dejstva serotoninskog transportera.[6] Rezultat toga je osećanje sitosti i gubitak apetita.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Nestler, E. J. (2001). Molecular Neuropharmacology: A Foundation for Clinical Neuroscience. McGraw-Hill. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Welch, J. T.; Lim, D. S. (2007). „The Synthesis and Biological Activity of Pentafluorosulfanyl Analogs of Fluoxetine, Fenfluramine, and Norfenfluramine”. Bioorganic & Medicinal Chemistry 15 (21): 6659–6666. DOI:10.1016/j.bmc.2007.08.012. PMID 17765553. 

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]