Tipični antipsihotici (prva generacija antipsihotika, konvencionalni antipsihotici, klasični neuroleptici, tradicionalni antipsihotici, glavni trankvilajzeri) su klasa antipsihotičkih lekova koji su razvijeni tokom 1950-tih i koji su korišćeni za tretiranje psihoze (posebno, šizofrenije).[1][2] Tipični antipsihotici su primenljivi za tretman akutne manije, agitacije, i drugih stanja. Prvi tipični antipsihotici koji su ušli u kliničku upotrebu su fenotiazini. Druga generacija antipsihotika je poznata kao atipični antiphihotici.
↑Culpepper, L. (2007) A Roadmap to Key Pharmacologic Principles in Using Antipsychotics, Primary Care Companion To The Journal of Association of Medicine and Psychiatry 9(6) 444-454 Retrieved from http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2139919/