Atena

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Atena (razvrstavanje).
Atena
Αθήνα
Kolažni prikaz gradskih znamenitosti
Kolažni prikaz gradskih znamenitosti
Koordinate: 37°58′N 23°43′W / 37.967, -23.717
Država Flag of Greece.svg Grčka
Vlast
 - Gradonačelnik Nikitas Kaklamanis (Nova demokratija)
Površina
 - Urbano područje 39 km²
 - Područje utjecaja 412 km²
Stanovništvo (2001.)
 - Urbano područje 745,514
 - Urbana gustoća 19,133 stanovnika/km²
 - Područje utjecaja 3,761,810
 - Gustoća područja utjecaja 9,137 stanovnika/km²
Vremenska zona Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+2)
 - Ljeto (DST) Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3)
Poštanski broj 10x xx, 11x xx, 120 xx
Pozivni broj 210, 211, 212
Službena stranica www.cityofathens.gr
Karta
Položaj Atene u Grčkoj

Položaj Atene u Grčkoj

Atina (grč. Αθήνα) jeste glavni i najveći grad u Grčkoj. Atina dominira u regiji Atici i jedan je od najstarijih gradova svijeta, čija zapisana historija seže oko 3.400 godina u prošlost, a najranije dokazano prisustvo čovjeka u ovom području bilo je od 11. do 7. milenija p.n.e.[1] Klasična Atina bio je moćni grad-država (polis) koji se razvio na osnovu razvoja pomorstva i obližnje luke Pirej. Ona je bila centar umjetnosti, nauke i filozofije, dom Platonove Akademije i Aristotelovog liceja,[2][3] a općenito je smatraju "kolijevkom" Zapadne civilizacije i rodno mjesto demokratije,[4][5] uglavnom zbog utjecaja njenih kulturnih i političkih dostignuća tokom 5. i 4. vijeka p.n.e na ostatak tada poznatog Evropskog kontinenta.[6] Danas je to kosmopolitiska metropola, a moderna Atina je centar ekonomskog, finansijskog, industrijskog, političkog i kulturnog života Grčke. U jednoj studiji koju je objavio UBS 2012. Atina je svrstana na 39. mjesto najbogatijih svjetskih gradova po BDP-u računato po kupovnoj moći[7] ali i 77. najskuplji grad na svijetu.[8]. Ime je dobila po grčkoj božici mudrosti, Atini.

Atina se smatra globalnim gradom zbog njenog geostrateškog položaja i njenog značaja u finansijama, medijama, umjetnosti, unutrašnjoj i međunarodnoj trgovini, kulturi, obrazovanju i turizmu. Ona je jedan od najvećih ekonomskih središta u Jugoistočnoj Evropi sa vrlo snažnim i velikim finansijskim sektorom a u njenoj blizini nalazi se i najveća putnička luka u Evropi,[9][10] i treća najveća na svijetu.[11] Općina (odnosno Grad) Atina imala je 664.046 stanovnika (po podacima iz 2011,[12] odnosno 796.442 u 2004.)[13] unutar svojih administrativnih granica, a površina općine iznosi 39 km2.[14] Urbano područje Atine (šira Atina i šire područje Pireja) pruža se izvan njenih administrativnih općinskih granica grada, a u tom prostoru od 412 km2[14] živjelo je 3.090.508 stanovnika (po podacima iz 2011).[15] Prema podacima Eurostata iz 2004, Atinina šira urbana zona (larger urban zone) bila je 7. najmnogoljudnija takva zona u EU (odnosno pet najmnogoljudniji glavni grad u Evropskoj uniji) sa 4.013.368 stanovnika. Atina je i najjužniji glavni grad na evropskom kontinentu (ne računajući ostrva-države Maltu, Kipar i druge).

Naslijeđe klasične ere i danas je još vidljivo širom grada u vidu antičkih spomenika i umjetničkih djela, među kojima je najpoznatiji Partenon, kojeg mnogi smatraju ključnim obilježjem rane zapadne civilizacije. Grad također sadrži i mnoge rimske i bizantske spomenika kao i manji broj spomenika iz doba Osmanlija. Atina je i mjesto gdje se nalaze dva spomenika sa UNESCO-ovog spiska Svjetske baštine: Akropolis i srednjevjekovni manastir Daphni. Spomenici iz modernog doba, koji sežu iz doba proglašenja Atine za glavni grad nezavisne Grčke države 1834. godine, uključuju Helenski parlament (19. vijek) i Atinsku "trilogiju" koja se sastoji iz Nacionalne biblioteke Grčke, Univerziteta u Atini i Akademiji (moderne) Atine. Grad je bio domaćin i prvih modernih Olimpijskih igara 1896. godine, a 108 godina kasnije ugostila je i Ljetne olimpijske igre 2004. godine.[16] U Atini se također nalazi i Nacionalni arheološki muzej u kojem je pohranjena najveća svjetska kolekcija antičkih grčkih antikviteta, kao i novi muzej Akropolis.

Etimologija[uredi - уреди]

Atina, zaštitnica grada Atine; Nacionalni arheološki muzej Atine

U starogrčkom jeziku, ime grada Atine bilo je Ἀθῆναι (Athenai, Atenai) što je množina. Međutim, u ranijem grčkom jeziku, kao što je Homerov grčki, ime je bilo u jednini, u obliku Ἀθήνη (Athene)[17] a tada je pisano u množini kao što je to bio slučaj sa Tebom (Θῆβαι, Thebai) i Mikenom (Μυκῆναι, Mukenai) Korijen riječi vjerovatno nije grčkog niti indoevropskog porijekla, te se smatra da je mogući ostatak pred-grčkog supstrata Atike,[18] kao što je to slučaj i sa imenom božice Atine (na atičkom narječju Ἀθηνᾶ, Athēnā, na jonskom Ἀθήνη, Athēnē i dorskom Ἀθάνα, Athānā) koje je uvijek bilo povezano s imenom grada. Tokom srednjevjekovnom periodu, ime grada se ponovno počelo pisati u obliku jednine Ἀθήνα. Međutim, zbog konzervatizma pisanog jezika, Ἀθῆναι je ostala zvanično imena grada sve do ukidanja katharevousa načina pisanja 1970tih, kada je Ἀθήνα postalo zvanično ime grada.

Ranije, postojale su i druge etimologije koje su predlagali naučnici 19. vijeka. Christian Lobeck je smatrao da je korijen imena sadržan u grčkoj riječi ἄθος (atos) ili ἄνθος (antos) u značenju cvijet, kojim bi se Atina mogla opisati kao cvjetajući grad. Po drugom mišljenju Ludwiga Döderleina smatra se daje korijen glagola θάω, korijen θη- (tao, korijen, thē-, crpiti), čime se opisuje bogato i plodno zemljište oko Atine.[19]

Etiološki mit koji objašnjava kako je Atina dobila svoje ime bio je dobro poznat među antičkih Atinjanima pa je čak postao i tema za skulpturu na zapadnom pedimentu (frontonu) Partenona. Božica Atina i božanstvo Posejdon su po legendama imali mnogo sporova i bitaka među sobom, a jedna od njih bila utrka ko će biti zaštitnik grada. U pokušaju da prisili građane, Posejdon je načinio izvor slane vode udarcem svog trozupca o zemlju, koji simbolizira moć mora. Međutim, Atina je napravila drvo masline simbolizirajući mir i blagostanje, a Atinjani su uz svog vođu Kekropsa I, odabrali maslinu te ime grada dali po Atini. Njegovi stanovnici ponekad grad nazivaju i τὸ κλεινὸν ἄστυ što na bosanskom znači slavni grad ili samo η πρωτεύουσα - prijestolnica.

Istorija[uredi - уреди]

Glavni članak: Historija Atene
Partenon

Prvi organizovani život u Atini potiče iz neolita, negde oko 4000—3000. godine p. n. e., kada su se prvi stanovnici nastanili na Akropolju i u dolini reke Ilis (danas Olimpijon). Taj proces se nastavio u bronzano doba (od 3000—1100. p. n. e.), kada su prehelenska naselja okupirala prva grčka plemena. Zanimanja tih prvih plemena su uglavnom bila zemljoradnja i stočarstvo, da bi vremenom počeli da trguju i uspostavljaju kontakte sa drugim delovima Grčke i Egejskog mora.[1][20][21]

Za vreme mikenske civilizacije (1550—1050) ekonomija je znatno napredovala, a uz nju i arhitektura i umetnost. Mikenska plemena su okupirala Akropolj i okolinu oko 16. veka pre nove ere.[22] Nešto pre 13. vijeka pre nove ere, na vrhu Akropolja, podigli su palatu svome monarhu, a nešto kasnije, polovinom istog veka, prve zidine za svoj grad. O mikenskoj Atini postoji serija mitova koji su povezani sa delima lokalnih prinčeva. U 12. veku, većina mikenskih centara su napuštani, posle čega su usledile migracije stanovništva na grčkom tlu. Plemena Tesalije i Dorije su krenula prema jugu, ali nisu nikada okupirali Atiku. S njima su se takođe izmešalala plemena Jonaca, koja su kasnije, u 8. veku p. n. e., kao i ostala grčka plemena, krenuli prema istoku stvarajući kolonije na obalama Male Azije. U 8. veku p. n. e., različita plemena Atike su se sjedinila i pretvorila Atinu u svoj centar, stvarajući tako prvi grad-državu.

Za vreme tog perioda (geometrijski period - od 1050-700. godine p. n. e.), grčka civilizacija je znatno napredovala.[23] U to vreme, religija se po prvi put organizovala oko dvanaest bogova olimpijskog panteona, stvorio se novi alfabet, koji je koren svih evropskih alfabeta. Poezija je stekla svoje prvo jezgro u Homerovim epovima i počele su inovacije u keramici. Geometrijska dekoracija keramike za svakodnevnu upotrebu, daje ime ovom periodu. U 7. veku p. n. e. umetnici su primali uticaje sa istoka, ali su kasnije njihova dela stekla poseban, grčki karakter. U 6. veku p. n. e., sagrađeni su prvi mermerni hramovi u dorskom i jonskom stilu, statue Koros i Kores (mermerne statue koje predstavljaju mladića ili djevojku) i keramičko posuđe i ćupovi sa crnim figurama.

Starogrčka Atina[uredi - уреди]

Glavni članak: Antička Atina

Starogrčka Atina je bila jonski polis koji se nalazio na poluostrvu Atici. U njoj su živeli aristokrate, demos (narod) i robovi. U najstarije vreme Atinom su vladali bazileusi (kraljevi). Ostale aristokrate nisu bili zadovoljni tim državnim uređenjem. Svake godine je birano 9 aristokrata koji su se nazivali arhonti. Oni su delili vlast sa areopagom, većem koje je zasedalo na brdu posvećenom bogu rata Aresu. Međutim, ljudi iz demosa nisu bili zadovoljni. Između njih i aristokrata se javila ogorčena borba. Na kraju su pravo da učestvuju u vlasti dobili i bogate zanatlije i trgovci iz demosa. Najvišu vlast imala je Narodna skupština koja je donosila sve odluke vezane za upravljanje državom. Atina je bila demokratsko-robovlasnička država.

Svaki grčki grad ili polis je bio potpuno nezavisno središte političkog, kulturnog, kao i trgovačkog života, a Atina je bila jedan od najvećih i najjačih polisa.

Svaki polis je imao i jedan trg, mesto okupljanja - agoru - koji je, pre svega služio za trgovinu i razne skupove, a bio je administrativni i društveni centar. U agori se odvijao svakodnevni život polisa. Atina je bila, kao i većina polisa, okružena zidinama, a imala je i mesto poslednje odbrane - akropolju, na kojoj su bili smešteni hramovi vrhovnih božanstava grka.

Do 6. vijeka p.n.e. bile su rašireni socijalni nemiri koji su doveli do Solonovih reformi. To je utrlo put za kasnije uvođenje demokratije od strane Klistena 508. p.n.e. Atina u to vrijeme je postala značajna pomorska sila sa velikom flotom, a pomogla je pri pobuni jonskih gradova protiv perzijske vlasti. Tokom grčko-perzijskih ratova, Atina, zajedno sa Spartom, bila je na čelu koalicije grčkih država koja će na kraju istjerati Perzijance iz današnje Grčke, pobijedivši je u poznatoj bici na Maratonu 490 p.n.e te kod Salamine 480 p.n.e. Međutim to nije spriječilo Perzijance da dva puta opustoše Atinu tokom jedne godine, nakon herojskog otpora kod Termopila na čelu sa Spartom pod vodstvom kralja Leonida I,[24] a poslije pada Beotije i Atike u ruke Perzijanaca.

Decenije koje su uslijedile postale su poznate kao Zlato doba Atinske demokratije, vrijeme tokom kojeg je Atina postala vodeći grad-država Antičke Grčke a njena kulturna dostignuća postavila su temelje Zapadne civilizacije. Dramaturzi Eshil, Sofoklo i Euripid su stvarali u Atini u to doba, kao i historičari Herodot i Tukidid. Pored njih, svoje mjesto u historiji dobili su i ljekar Hipokrat te filozof Sokrat, koji su također djelovali u Atini. Vođena od strane Perikla, koji je promovirao umjetnost i poticao demokratiju, Atina je krenula u ambiciozne programe izgradnje kojima je, između ostalog, započela izgradnju Akropolisa (uključujući i Partenon), kao i vladarskih građevina nakon osnivanja Delskog saveza. Prvobitno zamišljen kao savez grčkih gradova-država koji je trebao nastaviti borbu protiv Perzijanaca, ovaj savez je kasnije pretvoren u oruđe za postizanje atinskih imperijalističkih interesa. Nastale napetosti kulminirale su u Peloponeskom ratu (431 - 404. p.n.e.) u kojem je Atina porazila svog rivala Spartu.

Sredinom 4. vijeka p.n.e sjeverogrčko kraljevstvo Makedonija postala je dominantna u grčkoj politici. Godine 338 p.n.e. vojska Filipa II Makedonskog porazila je savez nekih grčkih gradova-država uključujući Atinu i Tebu u bici kod Heroneje, što je dovelo do kraja nezavisnosti Atine. Kasnije, pod vlašću Rima, Atina je stekla status slobodnog grada zbog svojih cijenjenih škola. Rimski car Hadrijan u 2. vijeku sagradio je biblioteku, gimnaziju, akvadukt koji se i danas koristi, most, nekoliko hramova i svetišta, a finansirao je i završetak Hrama olimpijskog Zeusa.

Akropolj[uredi - уреди]

Glavni članak: Akropolj (Atina)

Atinski akropolj je svoj konačan oblik dobio u 5. veku pre nove ere u vreme jednog od najvećih i najznačajnijih državnika, Perikla. U doba njegove vladavine Atina je postala demokratska republika.

Periklo je nametnuo bogatašima visoke poreze, a novac se koristio za uređenje Atine, a posebno akropolja. U tom periodu su izgrađeni vevelepni hramovi, kao i veličanstvena umetnička dela, pa se razdoblje vladavine Perikla naziva zlatnim dobom Atine, jer su tada podignuti hramovi:

Partenon[uredi - уреди]

Glavni članak: Partenon

Partenon se nalazio na visoravni visokoj oko 70 -{m}-. i predstavlja okosnicu arhitektonskog rešenja Akropolja. Partenon je tako urbanistički rešen da se vidi sa velike udaljenosti, ali, kako se približavate Akropolju i počinje penjanje, on postepeno nestaje da bi se video tek kada se dođe do njega. Kada se stupi na plato ispred njega, on se mora obići da bi se ušlo u sam hram, jer je ulaz sa druge strane prilaza. Partenon je uzdužna građevina u čijem se predvorju nalazi reljef koji prikazuje panatenejske svečanosti. Reljef (440. i 437. p. n. e.) je delo Fidije i njegovih učenika.

Erehtejon[uredi - уреди]

Glavni članak: Erehtejon

Hram, koji je sagrađen oko 421. p. n. e., zbog nagiba terena, podeljen je na nekoliko nivoa koji su povezani stepeništem. Visinska razlika između svetilišta Atini i drugih delova hrama je oko 3 -{m}-. Hram, kao većina drugih hramova, nije, u osnovi pravilnog oblika, i u njemu se nalazilo svetilište Atine, Posejdona i prvog atinskog kralja Erehteja.

Propileje[uredi - уреди]

Propileje - svečani ulaz, su činile široke stepenice između dva zida. U samom podnožju stepeništa stajalo je, povezano na gornjoj strani gredama, šest dorskih stubova, a na vrhu, stepenište se završavalo visokim zidom u kojem je bio prolaz širine središnjeg dela stepeništa.

Geografija[uredi - уреди]

Geologija[uredi - уреди]

Atina se pruža preko centralne ravnice Atike, a koja se često naziva i Atinski ili Atički bazen (modern. grč. Λεκανοπέδιο Αττικής). Bazen okružuje četiri relativno visoke planine: Aegaleo na zapadu, Parinta na sjeveru, Penteli na sjeveroistoku i Himetus na istoku.[25] Iza planine Aegaleo nalaze se Triazijska nizija, koja čini proširenje centralne nizije prema zapadu. Saronski zaliv nalazi se na jugozapadu. Planina Parnita je najviša među četiri planine oko Atine sa visinom od 1.413 metara,[26] a proglašena je i nacionalnim parkom.

Atina je sagrađena oko brojnih niskih brežuljaka. Brdo Likabetus je jedno od najviših uzvišenja u okvirima grada a s njega se pruža odličan pogled na cijeli Atički bazen. Geomorfologija Atine se smatra jednom od najsloženijih na svijetu jer njene planine i brda uzrokuju fenomen temperaturne inverzije, koji je, zajedno sa problemima industrijskog zagađenja i poteškoćama koje ima grčka vlada oko njegove kontrole, odgovoran za veliku zagađenost zraka kojom se Atina suočava.[20] Ova pojava nije jedinstvena samo za Atinu, naprimjer Los Angeles i Sarajevo također pate zbog sličnih geomorfoloških problema inverzije.[20] Rijeke Kefisus, Ilisos i Eridanos su historijske rijeke Atine.

Klima[uredi - уреди]

U Atini vlada suptropska sredozemna klima (Köppenova klasifikacija klime: Csa) a prima dovoljno godišnjih padavina tek toliko da za neznatnu količinu može izbjeći oznaku polupustinjske klime (BSh po Köppenu). Značajna osobina klime u Atini je izmjena među produženih toplih i suhih ljeta i blagih zima sa umjerenom količinom padavina.[27] Uz prosječnu godišnju količinu padavina od 414,1 mm, kiša pada većinom između oktobra i aprila. Juli i august su najsušniji mjeseci, kada se javljaju i ljetne oluje, prosječno jednom ili dva puta mjesečno. Zime su blage i kišovite, a prosječna januarska temperatura iznosi 8,9 °C, a u predgrađu Helinikon oko 10,3 °C. Snježne padavine nisu česte, ali ponekad dovode do kolapsa u saobraćaju. Snijeg je mnogo češći u sjevernim predgrađima grada.[5]

Proleće i jesen se smatraju idealnim sezonama za razgledanje grada i za sve druge aktivnosti napolju. Leta mogu biti izuzetno topla. Prosečna najviša dnevna temperatura u Julu je 33.5 °C. Najviša dnevna temperatura je bila 48 °C u predgrađu Atine,[28] u Elefsina, a najniža je bila -5.8 °C u Nea Filadelfiji. Tokom mećave koja je bila u februaru 2004. godine, najgore mećave koja je zadesila grad, temperatura je spala i na -7.9 °C

Klima Atine
Pokazatelj Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Avg Sep Okt Nov Dec Godišnje
Apsolutni maksimum, °C 21 23 28 32 36 42 42 43 38 37 28 22 43
Srednji maksimum, °C 12.5 13.5 15.7 20.2 26.0 31.1 33.5 33.2 29.2 23.3 18.1 14.1 22.5
Srednja temperatura, °C 10 10 12 15 19 23 27 27 23 19 15 11 17
Srednji minimum, °C 5.2 5.4 6.7 9.6 13.9 18.2 20.8 20.7 17.3 13.4 9.8 6.8 12.3
Apsolutni minimum, °C −4 −6 −1 0 6 14 16 16 12 7 −1 −4 −6
Količina padavina, mm 57 47 41 31 23 11 6 6 14 53 58 69 416
Temperatura vode, °C 17 17 16 17 19 22 25 26 25 24 22 19 21
Izvor: Turističeskiй portal, bbc.co.uk

Administracija[uredi - уреди]

Ranija prefektura Atina (plavo), unutar regije Atike (sivo)

Atina je postala glavni grad Grčke 1834. godine, naslijedivši Nafplion koji je bio privremena prijestolnica od 1829. godine. Općina (grad) Atina je također i prijestolnica regije Atika. Pojam Atina može se odnositi na općinu, sam grad ili na cijelo metropolitansko urbano područje Atine.

Regija Atika[uredi - уреди]

Metropolitansko područje Atine prostire se na 2982,717 km2, a sadržano je u području regije Atike površine 3.808 km2. Regija obuhvata najmnogoljudnije područje Grčke, sa 3.827.624 stanovnika prema podacima iz 2011.[12] iako je istovremeno jedna od najmanjih regija u državi po površini. Sama regija Atika dijeli se na osam regionalnih jedinica, od kojih prve četiri sačinjavaju šire područje Atine, dok regionalna jedinica Pirej čini šire područje Pireja. Zajedno, ove jedinice sačinjavaju gotovo neprekinutu urbanu zonu Atine, prostirući se na 412 km2.[29]

Do 2010. godine, prve četiri navedene regionalne jedinice sačinjavale su ukinutu prefekturu Atine (što se danas podrazumijeva pod pojmom šire područje Atine), a što je bila i najmnogoljudnija prefektura u Grčkoj u to vrijeme, sa oko 2.640.701 stanovnikom po popisu iz 2011.[12] na površini od 361 km2.[14]

Općina Atina[uredi - уреди]

Za Atinjane, najpopularniji način podjele grada je na njegove kvartove i naselja kao što su Pagkrati, Ambelokipi, Eksarheia, Patissia, Ilissia, Petralona, Koukaki i Kipseli, svako sa svojom zasebnom historijom i karakteristikama.

Općina Atina također sačinjava jezgro i centar šireg atinskog područja koje se sastoji iz općine Atina i 34 druge općine podijeljene u četiri, ranije već spomenute, regionalne jedinice (sjevernu, zapadnu, centralnu i južnu Atinu).

Općine šireg područja Atine
Centralna sekcija: 1. Grad Atina 2. Dafni 3. Iliupoli 4. Vironas 5. Kaisariani 6. Zografu 7. Galaci 8. Filadelfeia
Zapadna sekcija:
29. Egaleo
30. Agia Varvara
31. Haidari
32. Peristeri
33. Petrupoli
34. Ilion
35. Agioi AnargiriKamatero
Atina
Sjeverna sekcija:
9. Nea Ionia
10. Irakleo
11. Metamorfosi
12. LikovrisiPefki
13. Kifisia
14. Penteli - Melisia
15. Amarusio
16. Vrilisia
17. Ag. Paraskevi
18. HolargosPapagu
19. Halandri
20. FiloteiPsihiko
Južna sekcija: 21. Glifada 22. Eliniko-Argirupoli 23. Alimos 24. Agios Dimitrios 25. Nea Smirni 26. Faliro 27. Kalitea 28. Mokato

Panorama grada[uredi - уреди]

Panoramski pogled sa brda Areopagus.
Pogled na delove centralne Atine i njena istočna predgrađa sa planine Likabetus.

Kultura[uredi - уреди]

Arheološko udruženje[uredi - уреди]

Nacionalni Arheološki muzej Atine.
Kula krila Atine.

Grad je jedan od svetskih glavnih centara za arheološka istraživanja. Osim nacionalnih institucija, kao što su Atinski univerzitet, Arheološko društvo Atine, nekoliko arheoloških muzeja, uključujući Naciolani Arheološki Muzej Atine, Vizantijski muzej, kao i muzeje Akropolja i drugih. Atina ima više od dvanaest arheoloških biblioteka i tri specijalizovane arheološke laboratorije i u njoj se, na godišnjem nivou, događaju svakodnevni seminari i konferencije, kao i mnogo arheoloških izložbi.

Turizam[uredi - уреди]

Atina je popularna destinacija za putnike. Grčka vlada, uz pomoć EU je tokom prošle decenije uradila velike infrastrukturalne projekte, pa su se gradska infrastruktura i socijalni običaji popravili.

Zabava[uredi - уреди]

Atina je domaćin 148 pozorišta, više nego bilo koji grad u svetu, uključujući i poznati antički Herodotski Atikus Teatar, dom Atinskog festivala, koji se dešava od maja od oktobra svake godine. Atina, takođe, ima dosta romantičnih, otvorenih bioskopa. Grad podržava i veliki broj muzičkih prostora, uključujući i Atinsku koncertnu dvoranu, poznatiju kao "Megaron Musikis", koja okuplja poznate svetske zmetnike svake godine.

Sportovi[uredi - уреди]

Atina ima dugu tradiciju u sportovima i sportskim događajima, tako što je domaćin mnogim važnim klubovima u grčkim sportovima i tako što ima veliki broj sportskih oprema. Grad je bio domaćin i nekoliko sportskih događaja u međunarodnim znamenitostima.

Atina je održala Letnje Olimpijske Igre dvaput, prvu put 1896. a drugi put 2004.godine. Najveći stadijum u Grčkoj ugostio je dva finala UEFA Liga šampiona, 1994. i 2007. godine. Drugi veliki stadijum u Atini, koji se nalazi u regiji Pireusa, je Karaiskakis Stadijum, održao je 1971. godine UEFA Kup Pobednika. Atina je održala i finale Evrolige tri puta, prvo 1985. godine, drugo 1993,[30] oba u Mir i Prijateljstvo Stadijumu, poznatijem kao SEF, jednom od najvećim i najatraktivnijih arena u Evropi, i treće 2007. u Olimpijskoj Unutrašnjoj Hali.[31] Veliki broj događaja u drugim sportovima, kao što su atletika, vaterpolo, odbojka, su takođe održani u gradskim prostorima.

Atina je domaćin i tri prestižna Evropska multi-sportska kluba: Olimpijakosa, Panatinaikosa i AEK Atina. U fudbalu, Olimpijakos ima prednost u domaćim takmičenjima, Panatinaiakos je ušao 1971. godine u finale Evropskog Kupa, dok je AEK Atina član velike trojke. Ovi klubovi imaju ugledne košarkaške odeljke; Panatinaikos je među vodećim Evropskim košarkaškim klubovima osvojio Evroligu pet puta, Olimpijakos je 1997. bio šampion Evro lige, a AEK Atina je bio prvi grčki tim koji je osvojio Evropski pehar u timskim sportovima. Drugi klubovi sa velikom tradicijom u sportovima u Atini su Panionios, Panelinios, Etnikos Pireus i Marusi. Atinski klubovi su načinili značajne domaće i internacionalne uspehe do sad u svim sportovima.

Zanimljivosti[uredi - уреди]

Atina je bila domaćin ljetnih olimpijskih igara 1896. te od 13. - 29. augusta 2004. godine.

Vidi još[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 "v4.ethnos.gr – Οι πρώτοι... Αθηναίοι – τεχνες , πολιτισμος". http://www.ethnos.gr/article.asp?catid=11380&subid=2&tag=8796&pubid=2530782. pristupljeno 13.2.2015. 
  2. "Contents and Principles of the Programme of Unification of the Archaeological Sites of Athens". Hellenic Ministry of Culture. http://www.yppo.gr/4/e4000.jsp?obj_id=90&lhmma_id=3817. pristupljeno 31.12.2000. 
  3. CNN & Associated Press. "Greece uncovers 'holy grail' of Greek archeology", CNN, 16.1.1997, pristupljeno 28.3.2007.
  4. "Athens". http://www.britannica.com/EBchecked/topic/40773/Athens. pristupljeno 31.12.2008. 
  5. 5.0 5.1 BBC History on Greek Democracy – pristupljeno 26. januara 2007.
  6. Encarta Ancient Greece Pristupljeno 13.2.2015. arhiva 31. oktobar 2009.
  7. "City Mayors: World's richest cities by purchasing power". Arhivirano iz originala 6.5.2008. //web.archive.org/web/20080506064245/http://www.citymayors.com/economics/usb-purchasing-power.html. pristupljeno 12.5.2008. 
  8. "City Mayors: Cost of living – The world's most expensive cities". Arhivirano iz originala 24.12.2008. //web.archive.org/web/20081224033730/http://www.citymayors.com/features/cost_survey.html. pristupljeno 26.12.2008. 
  9. "Presentation". https://web.archive.org/web/20081220151552/http://www.olp.gr/INDEXen.htm. pristupljeno 27.12.2008. 
  10. "Piraeus by Maritime Database". http://www.maritime-database.com/port.php?pid=2239. pristupljeno 27.12.2008. 
  11. "ANEK Lines – Piraeus". https://web.archive.org/web/20081203132339/http://www.anek.gr/english/dromol/pireaus1.html. pristupljeno 27.12.2008. 
  12. 12.0 12.1 12.2 "Detailed census results 2011", Nacionalni statistički servis Grčke, ((gr))
  13. Athens Facts (2011). "Athens Facts & Figures". aviewoncities.com. http://www.aviewoncities.com/athens/athensfacts.htm?tab=population. pristupljeno 17.6.2011. 
  14. 14.0 14.1 14.2 "Characteristics". Hellenic Interior Ministry. Arhivirano iz originala 4.1.2007. //web.archive.org/web/20070104231706/http://www.ypes.gr/topiki.htm. pristupljeno 6.1.2007. 
  15. "ΕΛΣΤΑΤ Απογραφη 2011". http://www.statistics.gr/portal/page/portal/ESYE/BUCKET/General/A1602_SAM01_DT_DC_00_2011_01_F_GR.pdf. pristupljeno 22.8.2011. 
  16. CNN & Sports Illustrated. "Sentiment a factor as Athens gets 2004 Olympics", sportsillustrated.cnn.com, 5.9.1997, pristupljeno 28.3.2007.
  17. Kao primjer u Od.7.80
  18. Robert S. P. Beekes, Etymological Dictionary of Greek, Brill, 2009, str. 29 (s.v. "Ἀθήνη").
  19. Velika grčka enciklopedija, vol. II, str. 30, Atina, 1927
  20. 20.0 20.1 20.2 Tung, Anthony (2001). "The City the Gods Besieged". Preserving the World's Great Cities: The Destruction and Renewal of the Historic Metropolis. New York: Three Rivers Press. str. 266. ISBN 0-609-80815-X. 
  21. S. Immerwahr, The Athenian Agora XII: the Neolithic and Bronze Ages, Princeton 1971.
  22. Iakovides, S. 1962. E mykenaïke akropolis ton Athenon. Atina, 1962.
  23. Osborne, R. 1996, 2009. Greece in the Making 1200 – 479 BC, Taylor & Francis e-Library, 2009. ISBN 0-203-88017-X
  24. "Nothing Less than Victory: Decisive Wars and the Lessons of History". https://books.google.nl/books?id=BHe0KeXyL_AC&pg=PA34&dq=persians+sack+athens&hl=nl&sa=X&ei=e0GaVI3CBsWzUdykg6gL&ved=0CDgQ6AEwAw#v=onepage&q=persians%20sack%20athens&f=false. pristupljeno 24.12.2014. 
  25. "Focus on Athens". UHI Quarterly Newsletter, Issue 1, May 2009, page 2. http://www.urbanheatisland.info/images/newsletter/UHI_newsletter_Issue_1.pdf. pristupljeno 18.3.2011. 
  26. "Welcome!!!". http://www.parnitha-np.gr/welcome.htm. pristupljeno 10.6.2009. 
  27. Founda D. (2011). "Evolution of the air temperature in Athens and evidence of climatic change: A review". Advances in Building Energy Research, 5,1, 7–41
  28. "Europe's highest temperature". Pristupljeno 3. aprila 2009.
  29. Tekst zakona o Kallikratis reformi
  30. "Athens 21st Century – The Olympic Coastal Complex". http://www.athens-today.com/e-olimpica_faliro.htm. pristupljeno 26.12.2008. 
  31. "Athens 21st Century – Athens Olympic Stadium". http://www.athens-today.com/e-olimpica_stadio.htm. pristupljeno 26.12.2008. 

Spoljašnje veze[uredi - уреди]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Athens