San Marino (grad)
|
Città di San Marino |
|
|---|---|
| Pogled na tipičnu ulicu u gradu (Via Piana) i kamene kuće | |
| Koordinate: | |
| Država | |
| Nazvan po | svecu zaštitniku sv. Marinu |
| Vlast | |
| - kapetan | Alessandro Barulli |
| Površina | |
| - Ukupna | 7,09 km² |
| Visina | 675 |
| Stanovništvo (2003.) | |
| - Grad | 4 493 [1] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | RSM-47890 |
| Službena stranica www.sanmarinosite.com | |
| Karta | |
San Marino (talijanski: Città di San Marino) je glavni ali ne i najveći grad Republike San Marino od 4 493 stanovnika, po popisu iz 2003. [1]
Historijski centar grada i Monte Titano su 2008. uvršteni na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao rijedak primjer očuvane arhitektonske baštine i male srednjovjekovne republike, koju nije narušio i ugrozio industrijski razvoj. [2]
Sadržaj/Садржај |
Geografske karakteristike[uredi - уреди]
San Marino leži na obrocima planine Monte Titano (739 m) na Apeninskom poluotoku pored istočne obale Jadranskog mora i grada Riminija sa kojim je povezan autoputem. [3]
Historija[uredi - уреди]
Historija grada San Marino je identična sa historijom Republike San Marino.
Znamenitosti[uredi - уреди]
|
Historijski centar San Marina i Monte Titano |
|
|---|---|
| Registriran: | 2008. (32. zasjedanje) |
| Vrst: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | UNESCO |
San Marino je grad uskih strmih uličica i kamenih kuća, koje su stare po par vijekova ili puno više.
Najveće atrakcije grada su:
- Basilica di San Marino koja se nalazi na sjeveroistoku grada, posvećena svecu zaštitniku - Svetom Marinu, čije se relikvije čuvaju u crkvi.
Sadašnja crkva je podignuta 1836. u neoklasičnom stilu na mjestu starije crkve iz 7. vijeka.
- Palazzo Pubblico koja je danas Palača vlade (u njoj su predsjednik i parlament). Nju je projektirao i podigao talijanski arhitekt Frencesco Azzurri iz Rima, od 1884.-1894. godine u neo-gotičkom stilu.
- Utvrda na vrhu Monte Titana
- 3 tornja po grebenima Monte Titana
- Trg Titano sa zgradom teatra iz 18. vijeka
- Samostan sv. Klare (Monastero di Santa Chiara) iz 14. vijeka
- Crkva sv. Franje (Chiesa di San Francesco) i istoimena gradska vrata.
Privreda[uredi - уреди]
U ne tako davnoj prošlosti glavna privredna aktivnost bio je kamenolom i klesarstvo, a danas su to turizam, trgovina i rad u državnoj administraciji.
Zbog blizine glavnih talijanskih turističkih centara (Rimini, Venecija, Firenca, Bologna, Ferrara, Ravenna) San Marino godišnje posjeti više od 3 milijuna posjetitelja (uobičajeno na jednodnevne izlete) od kojih su 85% Talijani.
Gradovi prijatelji[uredi - уреди]
San Marino ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima;
Izvori[uredi - уреди]
- ↑ 1.0 1.1 "San Marino" (talijanski). Il portale della Repubblica di San Marino. http://www.sanmarinosite.com/castelli/sanmarino.html. pristupljeno na 12. 11. 2012.
- ↑ "San Marino" (engleski). UNESCO. http://whc.unesco.org/en/list/1245. pristupljeno na 12. 11. 2012.
- ↑ "San Marino" (talijanski). Encyclopedia Italiana Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/san-marino/. pristupljeno na 12. 11. 2012.
Vanjske veze[uredi - уреди]
- O San Marinu na portalu Il portale della Repubblica di San Marino (italijanski/talijanski)
- O San Marinu na portalu Encyclopedia Italiana Treccani (italijanski/talijanski)
|
||||||||||