Argentina

Izvor: Wikipedia
Republika Argentina
República Argentina
Zastava Grb
GesloEn unión y libertad
(španjolski, "u jedinstvu i slobodi")
Državna himna: "Himno Nacional Argentino"
Glavni grad Buenos Aires
Službeni jezici španjolski
Vođe
 -  Predsjednik Cristina Fernandez de Kirchner
Uspostava Od Španjolske
9. srpnja 1816
Površina
 -  Ukupno 2.766.890 km2 (8.)
 -  Voda (%) 1.1
Stanovništvo
 -  Popis iz 2004  39.144.753 (30.)
 -  Gustoća 14/km2
Valuta argentinski peso
Vremenska zona -3
Pozivni broj 54
Web domena .ar
Salta

Republika Argentina je država u Južnoj Americi, smještena između Anda na zapadu i Atlantskog oceana na istoku. Na sjeveru graniči sa Paragvajem i Bolivijom, na sjeveroistoku sa Brazilom i Urugvajem, a na zapadu sa Čileom.

Povijest[uredi - уреди]

Područje današnje Argentine bilo je rijetko naseljeno prije dolaska europskih kolonista. Indijanski narod Diaguita živio je na prostoru sjeverozapadne Argentine, uz rub Carstva Inka, a nešto istočnije narod Guaraní.

Prvi Europljani pod vodstvom Ameriga Vespuccia dolaze 1502. Španjolci uspostavljaju stalnu koloniju na mjestu današnjeg Buenos Airesa 1580, kao dio Potkraljevstva Peru. Nakon uspostavljanja Potkraljevstva Rió de la Plata 1776. koje je obuhvaćalo današnje države Argentinu, Paragvaj, Urugvaj i veći dio Bolivije, Buenos Aires postaje važna luka. Zbog proizvodnje privrednih dobara i iz političkih razloga postupno se razvija u jedan od najvažnijih trgovačkih centara u regiji.

Potkraljevstvo se nakon kratkog vremena raspalo zbog unutrašnjih neslaganja i manjka potpore iz Španjolske kada je Napoleon Bonaparte srušio Španjolsko kraljevstvo.

Neuspjeli britanski pokušaj invazije 1806.-1807. osnažio je samopouzdanje stanovništva. Buenos Aires 1810. formira vlastitu huntu i poziva ostale pokrajine da se pridruže. Različiti politički pogledi odugovlače formalnu objavu neovisnosti, a u međuvremenu Paragvaj proglašava vlastitu neovisnost. Konačno 9. srpnja 1816. Kongres proglašava neovisnost od Španjolske.

U drugoj polovici 19. stoljeća Argentina se razvija zahvaljujući modernijim poljoprivrednih tehnikama i izlasku na svjetsko tržište. U to vrijeme zajedno sa Brazilom i Urugvajom vodi rat protiv Paragvaja (1865 - 1870).

Većim dijelom kasnije povijesti izmjenjuju se vlasti i vojne diktature. Socijalne i političke prilike dovode do uspona Juana Peróna koji dolazi na vlast 1946 i provodi agresivnu politiku osnaživanja države. Veliku podršku dobiva od supruge Eve Perón, poznatije kao Evita Perón. Perónov drugi mandat prekida vojna grupa predvođena Eduardom Lonardijem 1955. i Perón odlazi u progonstvo no ostaje popularan u Argentini.

Tijekom 1960ih godina izmjenjuju se vojne i civilne vlasti, pokušavajući se nositi sa smanjenim ekonomskim rastom i socijalnim problemima. Cijelo desetljeće traju sukobi peronista i antiperonista. Uz potporu pristaša Perón se vraća iz progonstva i osvaja pobjedu na izborima 1973. Umire 1974. a vlast ubrzo preuzimaju militaristi. Država ostaje pod pritiskom ekonomskih problema i rastućeg terorizma.

Ponovo slijedi razdoblje diktature u kojem vojska provodi oštre mjere protiv svih koji joj se protive. Proces je poznat pod nazivom "prljavi rat" i odnosi velik broj života uz kršenje ljudskih prava. Konzervativnije liste navode između 10 000 i 30 000 "nestalih" osoba - uhićenih i potajno ubijenih bez suđenja u razdoblju 1976.-1983. Militaristički režim osim protivljenja stanovništva dolazi u krizu i zbog nerješavanja ekonomskih problema, korupcije, te poraza od Ujedinjenog Kraljevstva u ratu za Falklandske otoke 1982. Pod pritiskom javnosti dozvoljava se osnivanje političkih stranaka, polako vraćaju političke slobode, te 1983. raspisuju demokratski izbori.

Gospodarstvo[uredi - уреди]

Gospodarstvo Argentine oslanja se na bogate prirodne resurse, izvozno orijentiranu poljoprivredu i raznoliku industriju. Zbog političkih previranja u prošlosti je bilježila velike uspone i padove. Od kraja 1970ih nagomilan je ogroman vanjski dug, a visoka inflacija je dostizala maksimum u razdoblju 1989.-1991. Zbog ekonomske krize vlada je pokrenula procese liberalizacije, deregulacije i privatizacije. Radikalnim monetarnim reformama 1991. argentinski peso je vezan uz američki dolar i usvojena nova monetarna politika.

Ekonomija se počela oporavljati 2002. bolje nego su predviđali strani i domaći analitičari. Nakon desetljeća tržišnih reformi postižu se dobri rezultati, naročito u izvozu, no još uvijek ostaje pitanje velike zaduženosti.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Argentinci su mješavina različitih nacionalnih i etničkih grupa, dominantno potomaka talijanskih i španjolskih doseljenika koji zajedno čine oko 88% populacije. Valovi doseljavanja iz mnogih europskih zemalja stigli su u Argentinu krajem 19. i početkom 20. stoljeća: Velšani, Nijemci, Francuzi, Britanci, Irci, Poljaci, Rusi, Ukrajinci, Crnogorci, Hrvati, Srbi i drugi, te manji broj azijskih doseljenika.

Izvorno indijansko stanovništvo broji oko 700 000 pripadnika koncentriranih uglavnom na sjeveroistoku, sjeverozapadu i jugu zemlje. No i u tim krajevima veći utjecaj imaju mestici miješanog europskog i indijanskog podrijetla iako čine oko 40% stanovništva u domorodačkim područjima.

Među religijama prevladava katoličanstvo, koje država podupire iako nije službena religija. Osim katolika, postoji i veći broj pripadnika židovske religije i protestanata.

Gradovi[uredi - уреди]

Veći gradovi: Popis gradova u Argentini

Kultura[uredi - уреди]

Glavni članak: Argentinska književnost

U okvirima književnosti Argentinski najpoznatiji pisac je Jorge Luis Borges, koji je u svjetskim krugovima smatran jednim od najvećih književnika dvadesetog stoljeća. Pisao je pijesme kratke priče i eseje. za književnost Argentine također su bitni Adolfo Bioy Casares i Julio Cortázar. Bioy Casares je pisao knjige u suradnji sa Borges. Cortázar je bio dobrovoljni izbjeglica u Europu tijekom vladavine Juan Domingo Perón; Borhes je također imao problema sa Peronom, te je sa radošču pozdravio njegov pad 1955, da bi kasnije počeo vijerovati u vojne diktature. Borges i Cortázar umiru u inozemstvu: Borges u Ženevi 1986, and Cortázar u Parizu 1984.

Ernesto Che Guevara podrjetlom je Argentinac, rođen u Rosario. Osim njegove oružane borbe i njegove suradnje sa Fidel Castrom i režimom na Kubi, napisao je Dnevnik motocikliste, o svojim putiovanjima po Argentini i Južnoj Americi, koja su nedavno pretočena u film.

Mafalda, crtič animatora Quino (Joaquín Lavado), postaje svijetski poznat uskoro nakon izdavanja. Serija komičnih stripova prikazuje svijetske probleme kroz oči male djevojčice, Mafalda, te njenih rođaka i prijatelja.


Geographylogo.svg Nedovršeni članak Argentina koji govori o geografiji je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.