Mendoza
Mendoza
Ciudad de Mendoza | |
---|---|
Centar grada | |
Koordinate: 32°53′S 68°49′W / 32.883°S 68.817°W | |
Država | Argentina |
Provincija | Mendoza |
Osnovan | 1561.[1] |
Vlast | |
- Intendante | Ulpiano Suarez |
Visina | 769 m[1] |
Stanovništvo (2010.) | |
- Urbano područje | 114,893[1] |
- Područje utjecaja | 1,053,500[2] |
Vremenska zona | UTC-3 (UTC) |
Poštanski broj | M5500[1] |
Pozivni broj | 261[1] |
Karta | |
Mendoza službeno Ciudad de Mendoza je grad i općina od 114,893[1] i druga najveća aglomeracija u Argentini od 1,053,500 stanovnika[2]
Karakteristike[uredi | uredi kod]
Mendoza se nalazi na zapadu zemlje u Istoimenoj provinciji u kojoj je administrativni centar[3] Prostire se u dolini Rijeke Mendoza, udaljena 260 km od čileanske granice.
Historija[uredi | uredi kod]
Mendozu je osnovao španjolski konkvistador Pedro del Castillo 1561. pod imenom Mendoza, Nuevo Valle de Rioja. On je sa grupom kolonista došao u taj kraj, koji je bio južna granica Carstva Inka iz Čilea.[4] Kako bi se osigurala voda u tom polupustinjskom kraju, u kom godišnje prosječno ima samo 220 mm padavina, postalo je neophodno da se koriste postojeći kanali koje su ostavile Inke.[4]
Mendoza je za kolonijalnih vremena živjela od poljoprivrede, trgovine i ugostiteljstva jer je postala usputna stanica na trgovačkoj ruti Buenos Aires-Santiago de Chile-Lima. Prekretnica u historiji grada bila je 1776. kad je postao dio novoosnovanog Vicekraljevstva Río de la Plata, a ne kao dotad Generalne kapetanije Čile.[4]
U Mendozi je 1814. djelovao kao guverner José de San Martín, koji je u vrijeme Argentinskog rata za nezavisnost upravo u njoj 1817. organizirao dobrovoljačku Armiju Anda[4], koja je prešla Ande i oslobodila Čile.
Njegov spomenik nalazi se na brdu Gloria, sa pogledom na grad na zapadu.
Snažan potres 1861. razorio je grad, i pobio brojne stanovnike. Nakon tog je podignut novi grad po planu iz 1863. sa širokim bulevarima, trgovima i javnim parkovima.[3]
Prometna izolacija od centra države Atlantskog oceana i Estuarija Río de la Plata, prevladana je 1885. kad je izgrađena željeznička pruga do grada.[4]
Dolazak velikog broja useljenika, većinom Italijana potkraj 19. vijeka potaknuo je ekonomski rast. Okolica koja je polupustinjski kraj, je navodnjavanjem pretvorena u veliki voćnjak i vinograd.[3]
Mendoza je danas glavna baza argentinske ratne avijacije. Grad ima nekoliko teatara, muzeja i tri univerziteta; jedan javni - Nacionalni univerzitet Cuyo osnovan 1939. i dva privatna.[3]
Mendoza se kandidirala da postane UNESCO-ov lokalitet Svjetske baštine zbog kanala za navodnjavanje kojih ima po čitavom gradu. Oni iako potječu iz doba Carstva Inka, uz adaptacije i poboljšanja funkcioniraju do danas.[4]
Privreda i transport[uredi | uredi kod]
Mendoza je grad petrokemijske i prehrambene industrije (konzerviranje voća, vinarije).[3] I danas je glavni punkt za promet sa Čileom. Poluautoputom N° 7 (Carretera Libertador General San Martín) koji je dio Panameričkog autoputa povezana je sa gradovima u Argentini i Čileu, pored tog ima i Aerodrom Plumerillo (IATA: MDZ, ICAO: SAME)[5]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Mendoza in Capital (Mendoza)” (engleski). City Population. Pristupljeno 23.10.2023.
- ↑ 2,0 2,1 „Argentina: Urban Agglomerations” (engleski). City Population. Pristupljeno 23.10.2023.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 „Mendoza Argentina” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 23.10.2023.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 „Historia” (španjolski). Mendoza Cuidad. Pristupljeno 23.10.2023.
- ↑ „El Plumerillo Airport” (engleski). Skybrary. Pristupljeno 23.10.2023.