ICAO

Izvor: Wikipedia
Organizacija međunarodne civilne avijacije
International Air Transport Association
Organisation de l'aviation civile internationale
zastava organizacije
Vrsta specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda
Osnovana april 1947.
Trenutno sjedište Montreal  Kanada
Ključne osobe Raymond Benjamin (generalni sekretar)
Industrija Avio transpot
Web stranica www.icao.int

Organizacija međunarodne civilne avijacije (akronim ICAO od engleskog International Civil Aviation Organization, francuski Organisation de l'aviation civile internationale) je nezavisna agencija Ujedinjenih naroda, osnovana sa ciljem da standardizira i kodificira načela i tehnike međunarodne civilne avijacije i potiče planiranje i razvoj međunarodnog zračnog transporta, kako bi se osigurao njegov siguran i nesmetni napredak.

Sjedište Organizacije je u Montrealu, Kanada.

Historija[uredi - уреди]

Predhodnice[uredi - уреди]

Predhodnica ICAO-a bila je Međunarodna komisija za aeronautiku (International Commission for Air Navigation -ICAN). Na osnivačkom skupu 1903. u Berlinu (Njemačko Carstvo), sudjelovalo je 8 zemalja, ali se nisu mogli dogovoriti o nikakavoj zajedničkoj politici. Na drugom sastanku, održanom takođe u Berlinu 1906., sudjelovalo je već 27 zemalja, ali ni ona nije donijela rezultata. Tek je na trećem sastanku održanom 1912. u Londonu (Ujedinjeno Kraljevstvo) dogovorena standardizirana upotreba radio stanica u avionima.[1][2] ICAN je egzistirao do završetka rata - 1945., tad je zamjenjen Provizornom međunarodnom organizacijom civilne avijacije (Provisional International Civil Aviation Organization PICAO). Iz te organizacije nastao je ICAO 1947.[1]

Osnivanje[uredi - уреди]

Već je tokom Drugog svjetskog rata uočena važnost avio transpota te se javila potreba za uvođenjem i razvojem jedinstvenih pravila za usklađeni razvoj novog oblika prometa. Na inicijativu Sjedinjenih Američkih Država organizirana je u novembru 1944. u Chicagu međunarodna konferencija o civilnoj avijaciji na kojoj su predstavnici 52 zemlje razmatrali probleme međunarodne civilne avijacije. Rezultat njihova rada sublimiran je u dokumentu znanom kao Konvencije o međunarodnoj civilnoj avijaciji ili kraće - Čikaška konvencija[3]).

Čikaška konvencija, u svojih 96 članaka utvrđuje prava i obaveze svih zemalja potpisnica, koje time prihvaćaju dogovorene međunarodne standarde i preporučene metode u avio transportu. Ona je preporučivala gradnju navigacijskih uređaja u zemljama potpisnicama i predložila bolju organizaciju zračnog transporta smanjenjem carinskih i imigracijskih formalnosti. Jugoslavija je bila jedna od zemalja osnivačica ICAO-a, FNRJ je Čikašku konvenciju je ratificirala 1953. godine. Čikašku konvenciju do 2007. je potpisalo 190 država. [4]

Zgrada sjedišta u Montrealu

Ciljevi[uredi - уреди]

Cilj i zadaće Agencije ICAO su razvijanje načela i tehnike međunarodne avijacije i podsticanje planiranja i razvoja međunarodnog zračnog transporta, preko:

  • osiguranja sigurnog i pravilnog rasta međunarodne civilne avijacije u cijelom svijetu,
  • podsticanja izgradnje i upotrebe aviona u miroljubive svrhe,
  • podsticanja razvoja zračnih koridora, aerodroma i sredstava za letenje za međunarodnu civilnu avijaciju,
  • omogućavanje narodima svijeta sigurnog, redovnog, efikasnog i ekonomičnog zračnog transporta,
  • onemogućavanje ekonomskih gubitaka uzrokovanih pretjeranom konkurencijom,
  • osiguranje potpunog poštivanja prava svake države potpisnice i osiguranje primjerenih mogućnosti sudjelovanja avio kompanija svake od država potpisnica u međunarodnom zračnom transportu,
  • izbjegavanje diskriminacije među državama potpisnicama,
  • unapređivanje sigumosti letenja u međunarodnom zračnom prometu,
  • pomaganje općeg razvoja svih vidova međunarodne civilne avijacije.

Tijela[uredi - уреди]

Glavna tijela ICAO-a su Skupština i Savjet i Sekretarijat.

Skupština zasjeda najmanje jednom godišnje, a saziva ju Savjet u prikladno vrijeme i na odgovarajućem mjestu. Izvanredno zasjedanje Skupštine se može održati u bilo koje vrijeme na traženje Savjeta ili zahtjev deset država članica upućen Generalnom sekretaru. Sve države članice imaju jednako pravo da budu predstavljene na zasjedanjima Skupštine (jednako pravo glasa).

Savjet je stalno tijelo odgovorno Skupštini, sastavljeno od 36 država članica koje izabere Skupština. Izbori za članove Savjeta održavaju se svake tri godine, Savjetom predsjeda Predsjednik Savjeta.

Sjedište Savjeta ICAO je u Montrealu, Kanada, pored tog ICAO ima regionalne urede ;

1. Azija i Pacifik, Bangkok, Tajland
2. Srednji istok, Kairo, Egipat
3. Zapadna i centralna Afrika, Dakar, Senegal
4. Južna Amerika, Lima, Peru
5. Sjeverna Amerika, Centralna Amerika i Karibi, Ciudad de Mexico, Meksiko
6. Istočna i Južna Afrika, Nairobi, Kenija
7. Evropa i Sjeverni Atlantik, Pariz, Francuska

Stručnu podršku pri donošenju standardа osigurava Komisija za zračni transport koja se sastoji od eksperata koji nisu predstavnici zemalja članica, a Sekretarijat obavlja tehničke poslove. Najviši funkcioneri ICAO-а su Predsjednik Savjeta i Generalni sekretar.[5]

ICAO standardi[uredi - уреди]

ICAO materijali mogu biti:

1. Standardi i preporučena praksa (engleski akronim SARPS Standards And Recommended Practices )
2. Procedure za usluge kontrole letenja (engleski akronim PANS, Procedures for Air Navigation Services )
3. Regionalne dodatne procedure (engleski akronim SUPPs, Regional SUPPlementary Procedures )
4. Priručnici u raznim formatima

Standardi su specifikacije kojih se sve zemlje članice moraju pridržavati. U slučaju da se koja zemlja članica, zbog nekog izuzetnog razloga, ne može pridržavati nekog standarda, dužna је da o tome obavjesti Savjet i objavi neusaglašenost sa standardom, preporučena praksa su specifikacije koje nisu obavezne, ali је poželjno da budu ispunjene. Zemlje članice su pozvane da o neusaglašenosti obavjeste Savjet.

SARPS se sastoji od osnovnih i globalnih zahtjeva, dok su specifični zahtjevi izloženi kao PANS u posebnim ICAO dokumentima. Da bi se neki materijal kvalificirao za SARPS ili PANS mora se globalno odnositi na cijeli svijet. SARPS su dodatne lokalne procedure koje se odnose na pojedine regije. Tako Evropa kao regija sa osobito gustim i intenzivnim zračnim transportom ima propisane mnoge dodatne procedure. Zemlje članice su pozvane da o neusaglašenosti sa PANS-om ili SUPPs-om obavjeste Savjet ukoliko je odstupanje od standarda bitno za sigurnost aviotransportа.

Priručnici su materijali najnižeg stupnja, njihova namjena је da dopune ili objasne ostale standardе.[6]

ICAO aneksi[uredi - уреди]

Osnovni standardi ICAO-а su sadržani u 19 aneksа Čikaške konvencije :

1. Aneks 1 - Licenciranje osoblja
2. Aneks 2 - Pravila letenja
3. Aneks 3 - Meteorološke usluge u međunarodnom avio prometu
4. Aneks 4 – Aeronautičke karte
5. Aneks 5 – Jedinice mjera koje se koriste u operacijama u zraku i na zemlji
6. Aneks 6 – Letačka djelatnost
I. dio – Međunarodni komercijalni avio transport
II. dio – Međunarodni generalni avio transport
III. dio - Helikopteri
7. Aneks 7 – Državna pripadnost i registracijske oznake
8. Aneks 8 – Aerodinamičnost aviona
9. Aneks 9 - Olakšice (na aerodromima)
10. Aneks 10 – Aero telekomunikacije
I. dio – Radio-navigacijski uređaji
II. dio – Komunikacijske procedure
III. dio – Digitalni komunikacijski sistemi, govorni komunikacijski sistemi
IV. dio – Radarski nadzor i sistemi za izbjegavanje sudara
V. dio – Upotreba avio spektra radio-frekvencija
11. Aneks 11 – Službe avio transportа
12. Aneks 12 – Traganje i spašavanje
13. Aneks 13 – Istrage avionskih nesreća
14. Aneks 14 – Aerodromi
I. dio – Projektiranje i djelatnost aerodroma
II. dio – Heliodromi
15. Aneks 15 – Služba aero informiranja
16. Aneks 16 – Zaštita okoline
17. Aneks 17 – Osiguranje i odbrana međunarodne civilne avijacije od nezakonitih postupaka
18. Aneks 18 – Siguran transport opasnih materija

ICAO kodovi[uredi - уреди]

ICAO u razvoju standardnih specifikacija i postupaka dodjeljuje jedinstvene kodove koji se koriste u raznim vrstama komunikacije, kao kod planova letenja, komunikacije zrak-zemlja, letačkoj telefoniji i slično. Neki od kodnih sistema su:

1. Kodovi zemalja za registraciju aviona [7]
2. Kodovi lokacija, uključujući i aerodrome, sadržani u ICAO dokumentu 7910
3. Kodovi aviokompanija, organa zaduženih za avio promet i pružaoca usluga, sadržani u ICAO dokumentu 8585
4. Kodovi tipova aviona (na osnovu kojih se znaju karakteristike aviona), sadržani u ICAO dokumentu 8643 [8]
5. Kodovi avio koridora, sadržani u ICAO dokumentu 9613

Bilješke[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]