Kairo

Izvor: Wikipedia
Kairo
القاهرة
Cairo Montage.png
Koordinate: 30°3′N 31°13′E / 30.05, 31.217
Država  Egipat
Guvernat Kairo
Vlast
 - Gradonačelnik Abdel Qawi Khalifa
Površina
 - Ukupna 86 369 km²
Visina 23
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 6 758 581[1]
Vremenska zona UTC+2 (UTC+2)
Karta
Kairo na karti Egipat
Kairo
Kairo
Kairo na karti Egipta

Kairo (arapski القاهرة; latinično: al-Qāhirah) je glavni grad Egipta. Procjenjuje se da u metropolitanskom Kairu živi 15,2 miliona stanovnika i po tome je trinaesti grad po veličini u svijetu, službeno u njegovom užem centru - živjelo je 2006. 6 758 581 stanovnika. [1]

Dok je al-Qāhirah zvanično ime grada, u lokalnom govoru se on obično naziva imenom same države Mişr (arapski, مصر) na lokalnom dijalektu se izgovara Maşr. Ime al-Qāhirah znači «onaj koji potčinjava / onaj koji savladava». Ovo ime je dato zbog toga što su mnoge vojske kroz historiju pokušale osvojiti grad i bile uništene od strane njegovih branilaca, ili su strane vojske bile uništene od boraca poslanih iz Kaira (Mongoli, Krstaši i Osmanlije su primjeri).

Kairo je smješten na obalama i ostrvima Nila u sjevernom Egiptu, malo južnije od mjesta gdje rijeka napušta svoju pustinjom oivičenu dolinu i gdje se grana u tri rukavca započinjući deltu Nila.

Najstariji dio grada je na istočnoj strani rijeke. Moderni dio se postepeno širi zapadno okružujući zelene površine doline Nila. Zapadni dijelovi su sagrađeni po uzoru na Pariz u doba Ismaila Veličanstvenog, sa širokim bulevarima, parkovima i otvorenim prostorima. Najstariji dio na istoku je potpuna suprotnost. Rastao je nasumično kroz stoljeća i pun uskih zakrčenih staza. Dok zapadnim Kairom dominiraju zgrade vlade i državne zgrade u modernom stilu, istočni dio je ispunjen stotinama starih džamija koje služe kao orjentiri. Obilno upotrebljavanje vode iz Nila omogućilo je gradu da se širi ka istoku, dalje u pustinju. Mostovi povezuju Kairo sa ostrvima Gezira i Roda na kojima su smještene mnogi vladini uredi i mnoge kuće vladinih službenika. Mostovi se takođe pružaju preko Nila povezujući grad sa predgrađima Giza i Imbabah.

Zapadno od Gize, u pustinji, je dio drevne nekropole Memfis, na platou Gize, sa svoje tri velike piramide, od kojih je jedna Keopsova piramida (jedina ostala od sedam drevnih svjetskih čuda). Oko 18 kilometara južno od Kaira je smješten stari grad Memphis koji se graniči sa nekropolom Saqqara. Ovi gradovi su drevne prethodnice Kaira.

Historija[uredi - уреди]

Osnivanje i rani period[uredi - уреди]

Trenutna lokacija grada je ranije bila nepogodna zbog udaljenosti Nila jer grad s te daljine nije mogao dobivati opskrbu s rijeke. Pođemo li malo na jug nailazimo na ruševine Memphisa koji je osnovan 3100 godina pne (prije nove ere) i bio je glavni grad drevnog Egipta. Osnovao ga je Menes od Tanisa nakon što je ujedinio kraljevstva Gornjeg i Donjeg Egipta. Glavnim gradom je kasnije postao Heliopolis, zatim Thebes (Teba) na jugu, a na kraju pod dinastijom Ptolemaic Alexandria (Aleksandrija) dobiva status glavnog grada.

Prvo naselje na lokaciji današnjeg Kaira bila je Rimska tvrđava, zvana tvrđava Babilon, sagrađena oko 150-te godine pne blizu naselja Babilon-u-Egiptu koje je ležalo na starom egipatskom kanalu koji je povezivao Nil sa Crvenim morem. Mali grad, sastavljen pretežno od koptskih Krišćana, rastao je oko tvrđave.

Arapski osvajači, predvođeni vođom po imenu Amr Ibn-el-As zauzimaju tvrđavu 642. godine i postavljaju svoju posadu u nju. Arapsko šatorsko naselje oko tvrđave poznato kao Al-Fustat postaje vremenom stalna baza arapskih snaga u Egiptu, pod dinastijama Umejida i Abasida, a u njemu je sagrađena prva džamija u Africi. Polako naselje je prerastalo u pravi grad. Sjevernoafrička šiitska dinastija Fatimide zauzima Egipat 972. godine i gradi novi grad, Al-Mansureya, sjeverno od starog naselja. Njihov vođa Al-Muez Ledin-Ellah mijenja ime grada u Kairo (Al-Qahirah - Mars na arapskom) zbog Marsa koji se uzdizao na nebu toga dana kada je grad osnovan. Džamija Al-Azhar je sagrađena iste godine, zajedno sa pratećim univerzitetom koji je napravio Kairo centrom učenja i filozofije onoga doba. Škola i danas predstavlja najveći centar studija Islama u svijetu. Seldžuci su osvojili Kairo sredinom 1100-tih godina, a Saladin njihov vođa, širi grad dalje, uključujući i gradnju njegove masivne tvrđave.

Pustošenje Bagdada 1258. godine povećalo je značaj Kaira i on postaje vodeći intelektualni i umjetnički centar Bliskog Istoka samim tim vjerovatno i svijeta kroz narednih 250 godina. Međutim snaga i značaj se postepeno premještaju s Arapskih zemalja na sjever Turcima i Evropljanima. Grad je zauzelo Otomansko Carstvo 1517. godine pod Selimom, ali za vladare su postavili vazalnu dinastiju Mameluka.

Era modernizacije[uredi - уреди]

Napoleon je osvojio Egipat 1797. godine, a mamelučki vladari su mu predali Kairo. Nakon što je njegova flota bila uništena 1798. godine u zaljevu Aboukir Napoleon je napustio zemlju i kao zapovjednika ostavio generala Kléber-a. Kléber je ubijen 1800. godine, a trogodišnja francuska okupacija nije ostavila trajnijih posljedica niti dovela do značajnijih promjena. Prvi nagovještaji modernizacije desili su se pod vladarom Mehmetom Alijem koji je željeznicom povezao Kairo i Aleksandriju godine 1851. Značajnije promjene se, međutim, nisu desile do režima Ismail-paše kada je, 1863. godine, pravljenje Sueckog kanala dovelo izvjestan broj zapadnjaka u zemlju. U to vrijeme mreža gasnih svjetiljki je postavljena od strane Francuza, a željeznica se sve više širila.

1867. Ismail je posjetio Pariz zbog Svjetske izložbe. Tu je vidio nove arhitektonske oblike, i odlučio da ponovo sagradi Kairo po evropskom principu. Gradnju je finansirao iz fonda u koji se slijevao novac od povećane trgovine pamukom. Nadao se da će ponovnu izgradnju završiti do 1869. godine, kada su zbog otvaranja Sueckog kanala u Egipat trebali doći brojni ugledni gosti sa Zapada. Ipak radije nego da ponovo izgradi Kairo Ismail je odlučio da sagradi potpuno novi dio grada, dalje niz obalu, u zapadnjačkom stilu. Projekat je povjeren Ali-paši Mubaraku, a osmislio ga je francuski planer Pierre Grand. Nova oblast luksuznih vila i stanova je bila konstruisana. Veliki bulevari su smješteni u stari grad, a tramvajske linije su uslijedile iza toga. Kolonizatorsko doba od 1882. godine donijelo je nastavak izgradnje grada. Postavljen je moderni sistem kanala, a nova predgrađa, kao što je Heliopolis, su nicala u pustinji. Populacija se eksplozivno uvećala od 374,000 stanovnika u 1882. do 1,312,000 stanovnika godine 1937. Gradom su upravljali zapadnjaci, i planeri su nastojali da katoličke crkve nadvise minarete džamija.

Moderni Kairo[uredi - уреди]

Kairo je ostao najvažniji egipatski grad za vrijeme britanske vladavine a i poslije. U 20-tom vijeku je viđen veliki razvoj i rast grada, kako su seljaci napuštali farme i dolazili u grad u potrazi za poslom u fabrikama i firmama metropole. Poseban teret za grad su činile izbjeglice iz ratova sa Izraelom; veliki dio populacije sa Sinaja i gradova oko Sueckog kanala, došao je u Kairo između 1967. i 1978. godine.

Danas je Kairo najnaseljeniji afrički grad, i kulturni centar arapskog svijeta. Još od 19-tog vijeka Kairo je postao turistički centar, i ljudi iz cijelog svijeta dolazili su da vide monumente i artefakte drevnog Egipta, naročito piramide. Zakon koji je donesen, a kojim se zabranjuje izvoz ovih blaga, znači da je Egipatski muzej u Kairu jedino mjesto gdje mnogi predmeti mogu biti viđeni.

Transport[uredi - уреди]

Željeznica[uredi - уреди]

Kairo je čvorište 5000 km duge egipatske željeznice. Ramzes stanica u centralnom Kairu povezuje glavnu liniju južnog dijela željeznice koja ide dolinom Nila i pokriva Assyut, Luxor, and Aswan, sa različitim linijama koje se lepezasto šire područjem Donjeg Egipta i pokrivaju glavne gradove regiona delte uključujući Alexandriu, Ismailiu, and Port Said. Druga glavna stanica smještena je 10 km južnije, u Gizi.

Putevi[uredi - уреди]

Kairski putevi su jedni od najopasnijih na svijetu. Prosječan broj smrtnih slučajeva po pređenom kilometru je četrdeset puta veći od evropskog prosjeka, i dva puta veći od prosjeka susjednih bliskoistočnih zemalja.

Metro[uredi - уреди]

Kairski metro sistem je moderan i efikasan. Kairski metro je jedini potpuno dovršeni i funkcionalni metro u Africi. Dvije linije pokrivaju 62 kilometra, a planiraju se još četiri nove linije.

Tramvaj[uredi - уреди]

Prva tramvajska linija u Kairu izgrađena je 1898. godine. To je bila prva linija javnog transporta, koja je išla pravcem sjever-jug, u Kairu. Išla je preko Khalij Misra, drevnog kanala koji vodi do Crvenog mora. Tramvajska mreža je zadnjih godina većim dijelom razmontirana, a par linija je ostalo operativno izvan sjevernih predgrađa, oko Heliopolisa.

Kairo (arapski القاهرة; latinično: al-Qāhirah) je glavni grad Egipta. Procjenjuje se da njegova aglomeracija iznosi 15,2 miliona stanovnika i po tome je trinaesti grad po veličini u svijetu.

Dok je al-Qāhirah zvanično ime grada, u lokalnom govoru se on obično naziva imenom same države Mişr (arapski, مصر) na lokalnom dijalektu se izgovara Maşr. Ime al-Qāhirah znači «onaj koji potčinjava / onaj koji savladava». Ovo ime je dato zbog toga što su mnoge vojske kroz historiju pokušale osvojiti grad i bile uništene od strane njegovih branilaca, ili su strane vojske bile uništene od boraca poslanih iz Kaira (Mongoli, Krstaši i Osmanlije su primjeri).

Kairo je smješten na obalama i ostrvima Nila u sjevernom Egiptu, malo južnije od mjesta gdje rijeka napušta svoju pustinjom oivičenu dolinu i gdje se grana u tri rukavca započinjući deltu Nila.

Najstariji dio grada je na istočnoj strani rijeke. Moderni dio se postepeno širi zapadno okružujući zelene površine doline Nila. Zapadni dijelovi su sagrađeni po uzoru na Pariz u doba Ismaila Veličanstvenog, sa širokim bulevarima, parkovima i otvorenim prostorima. Najstariji dio na istoku je potpuna suprotnost. Rastao je nasumično kroz stoljeća i pun uskih zakrčenih staza. Dok zapadnim Kairom dominiraju zgrade vlade i državne zgrade u modernom stilu, istočni dio je ispunjen stotinama starih džamija koje služe kao orjentiri. Obilno upotrebljavanje vode iz Nila omogućilo je gradu da se širi ka istoku, dalje u pustinju. Mostovi povezuju Kairo sa ostrvima Gezira i Roda na kojima su smještene mnogi vladini uredi i mnoge kuće vladinih službenika. Mostovi se takođe pružaju preko Nila povezujući grad sa predgrađima Giza i Imbabah.

Zapadno od Gize, u pustinji, je dio drevne nekropole Memphis, na platou Gize, sa svoje tri velike piramide, od kojih je jedna Keopsova piramida (jedina ostala od sedam drevnih svjetskih čuda). Oko 18 kilometara južno od Kaira je smješten stari grad Memphis koji se graniči sa nekropolom Saqqara. Ovi gradovi su drevne prethodnice Kaira.

Historija[uredi - уреди]

Osnivanje i rani period[uredi - уреди]

Trenutna lokacija grada je ranije bila nepogodna zbog udaljenosti Nila jer grad s te daljine nije mogao dobivati opskrbu s rijeke. Pođemo li malo na jug nailazimo na ruševine Memphisa koji je osnovan 3100 godina pne (prije nove ere) i bio je glavni grad drevnog Egipta. Osnovao ga je Menes od Tanisa nakon što je ujedinio kraljevstva Gornjeg i Donjeg Egipta. Glavnim gradom je kasnije postao Heliopolis, zatim Thebes (Teba) na jugu, a na kraju pod dinastijom Ptolemaic Alexandria (Aleksandrija) dobiva status glavnog grada.

Prvo naselje na lokaciji današnjeg Kaira bila je Rimska tvrđava, zvana tvrđava Babilon, sagrađena oko 150-te godine pne blizu naselja Babilon-u-Egiptu koje je ležalo na starom egipatskom kanalu koji je povezivao Nil sa Crvenim morem. Mali grad, sastavljen pretežno od koptskih Krišćana, rastao je oko tvrđave.

Arapski osvajači, predvođeni vođom po imenu Amr Ibn-el-As zauzimaju tvrđavu 642. godine i postavljaju svoju posadu u nju. Arapsko šatorsko naselje oko tvrđave poznato kao Al-Fustat postaje vremenom stalna baza arapskih snaga u Egiptu, pod dinastijama Umejida i Abasida, a u njemu je sagrađena prva džamija u Africi. Polako naselje je prerastalo u pravi grad. Sjevernoafrička šiitska dinastija Fatimide zauzima Egipat 972. godine i gradi novi grad, Al-Mansureya, sjeverno od starog naselja. Njihov vođa Al-Muez Ledin-Ellah mijenja ime grada u Kairo (Al-Qahirah - Mars na arapskom) zbog Marsa koji se uzdizao na nebu toga dana kada je grad osnovan. Džamija Al-Azhar je sagrađena iste godine, zajedno sa pratećim univerzitetom koji je napravio Kairo centrom učenja i filozofije onoga doba. Škola i danas predstavlja najveći centar studija Islama u svijetu. Seldžuci su osvojili Kairo sredinom 1100-tih godina, a Saladin njihov vođa, širi grad dalje, uključujući i gradnju njegove masivne tvrđave.

Pustošenje Bagdada 1258. godine povećalo je značaj Kaira i on postaje vodeći intelektualni i umjetnički centar Bliskog Istoka samim tim vjerovatno i svijeta kroz narednih 250 godina. Međutim snaga i značaj se postepeno premještaju s Arapskih zemalja na sjever Turcima i Evropljanima. Grad je zauzelo Otomansko Carstvo 1517. godine pod Selimom, ali za vladare su postavili vazalnu dinastiju Mameluka.

Era modernizacije[uredi - уреди]

Napoleon je osvojio Egipat 1797. godine, a mamelučki vladari su mu predali Kairo. Nakon što je njegova flota bila uništena 1798. godine u zaljevu Aboukir Napoleon je napustio zemlju i kao zapovjednika ostavio generala Kléber-a. Kléber je ubijen 1800-te godine, a trogodišnja francuska okupacija nije ostavila trajnijih posljedica niti dovela do značajnijih promjena. Prvi nagovještaji modernizacije desili su se pod vladarom Mehmetom Alijem koji je željeznicom povezao Kairo i Aleksandriju godine 1851. Značajnije promjene se, međutim, nisu desile do režima Ismail-paše kada je, 1863. godine, pravljenje Sueckog kanala dovelo izvjestan broj zapadnjaka u zemlju. U to vrijeme mreža gasnih svjetiljki je postavljena od strane Francuza, a željeznica se sve više širila.

1867. Ismail je posjetio Pariz zbog Svjetske izložbe. Tu je vidio nove arhitektonske oblike, i odlučio da ponovo sagradi Kairo po evropskom principu. Gradnju je finansirao iz fonda u koji se slijevao novac od povećane trgovine pamukom. Nadao se da će ponovnu izgradnju završiti do 1869. godine, kada su zbog otvaranja Sueckog kanala u Egipat trebali doći brojni ugledni gosti sa Zapada. Ipak radije nego da ponovo izgradi Kairo Ismail je odlučio da sagradi potpuno novi dio grada, dalje niz obalu, u zapadnjačkom stilu. Projekat je povjeren Ali-paši Mubaraku, a osmislio ga je francuski planer Pierre Grand. Nova oblast luksuznih vila i stanova je bila konstruisana. Veliki bulevari su smješteni u stari grad, a tramvajske linije su uslijedile iza toga. Kolonizatorsko doba od 1882. godine donijelo je nastavak izgradnje grada. Postavljen je moderni sistem kanala, a nova predgrađa, kao što je Heliopolis, su nicala u pustinji. Populacija se eksplozivno uvećala od 374,000 stanovnika u 1882. do 1,312,000 stanovnika godine 1937. Gradom su upravljali zapadnjaci, i planeri su nastojali da katoličke crkve nadvise minarete džamija.

Moderni Kairo[uredi - уреди]

Kairo je ostao najvažniji egipatski grad za vrijeme britanske vladavine a i poslije. U 20-tom vijeku je viđen veliki razvoj i rast grada, kako su seljaci napuštali farme i dolazili u grad u potrazi za poslom u fabrikama i firmama metropole. Poseban teret za grad su činile izbjeglice iz ratova sa Izraelom; veliki dio populacije sa Sinaja i gradova oko Sueckog kanala, došao je u Kairo između 1967. i 1978. godine.

Danas je Kairo najnaseljeniji afrički grad, i kulturni centar arapskog svijeta. Još od 19-tog vijeka Kairo je postao turistički centar, i ljudi iz cijelog svijeta dolazili su da vide monumente i artefakte drevnog Egipta, naročito piramide. Zakon koji je donesen, a kojim se zabranjuje izvoz ovih blaga, znači da je Egipatski muzej u Kairu jedino mjesto gdje mnogi predmeti mogu biti viđeni.

Transport[uredi - уреди]

Željeznica[uredi - уреди]

Kairo je čvorište 5000 km duge egipatske željeznice. Ramzes stanica u centralnom Kairu povezuje glavnu liniju južnog dijela željeznice koja ide dolinom Nila i pokriva Assyut, Luxor, and Aswan, sa različitim linijama koje se lepezasto šire područjem Donjeg Egipta i pokrivaju glavne gradove regiona delte uključujući Alexandriu, Ismailiu, and Port Said. Druga glavna stanica smještena je 10 km južnije, u Gizi.

Putevi[uredi - уреди]

Kairski putevi su jedni od najopasnijih na svijetu. Prosječan broj smrtnih slučajeva po pređenom kilometru je četrdeset puta veći od evropskog prosjeka, i dva puta veći od prosjeka susjednih bliskoistočnih zemalja.

Metro[uredi - уреди]

Kairski metro sistem je moderan i efikasan. Kairski metro je jedini potpuno dovršeni i funkcionalni metro u Africi. Dvije linije pokrivaju 62 kilometra, a planiraju se još četiri nove linije.

Tramvaj[uredi - уреди]

Prva tramvajska linija u Kairu izgrađena je 1898. godine. To je bila prva linija javnog transporta, koja je išla pravcem sjever-jug, u Kairu. Išla je preko Khalij Misra, drevnog kanala koji vodi do Crvenog mora. Tramvajska mreža je zadnjih godina većim dijelom razmontirana, a par linija je ostalo operativno izvan sjevernih predgrađa, oko Heliopolisa.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 "Egypt: Regions & Towns" (engleski). Citypopulationde. http://www.citypopulation.de/Egypt.html. pristupljeno 27. 1. 2011.