Etiopija

Izvor: Wikipedia
Savezna Demokratska Republika Etiopija
                    
የኢትዮጵያ ፈደራላዊ ዲሞክራሲያዊ ሪፐብሊክ
yä-Ityop̣ya Federalawi Dimokrasiyawi Ripäblik
Zastava Grb
Državna himna: "Whedefit Gesgeshi Woude Henate Ethiopia"
Glavni grad Adis Abeba
Službeni jezici amharski
Vođe
 -  Predsjednik Mulatu Teshome Wirtu
Uspostava Od Ujedinjenog Kraljevstva
u decembru 1944.
Površina
 -  Ukupno 1 063 652 [1] km2 (26.)
 -  Voda (%) 0,7
Stanovništvo
 -  Popis iz 2015  90,076,012 [2] (16.)
 -  Gustoća 64,8/km2
BDP (PPP) procjena za 
 -  Ukupno $132 milijardi[3]
 -  Per capita $1,455[3]
BDP (nominalni) procjena za 
 -  Ukupno $51 milijardi[4] 
 -  Per capita $570[4] 
Gini 33.6[5]
srednji
HDI 0.435[6]
nizak
Valuta birr
Vremenska zona +3
Pozivni broj 251
Web domena .et
Etiopija u svom regionu

Etiopija je država u istočnoj Africi u regiji poznatoj kao Rog Afrike. Nema izlaza na more, a graniči na sjeveru s Eritrejom, na zapadu sa Sudanom, na jugu s Kenijom te na istoku sa Somalijom i Džibutijem. [1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Glavna reljefna cjelina zemlje je Etiopska visoravan koja zauzima više od polovice državne površine. Ona se sastoji se od visokih ravnjaka koje ispresijecaju duboke riječne doline, međusobno razdvojene visokim planinama, od kojih je najviša Ras Dašan (4620 m). Dolina velike rasjeline (Great Rift Valley) prolazi kroz zemlju u smjeru sjeveroistok-jugozapad i dijeli Etiopska visoravan na veći sjeverozapadni i manji jugoistočni dio. Klima i biljni pokrov ovise prvenstveno o nadmorskoj visini, najbolji uvjeti za poljoprivredu su na visinama od 1700 do 2500 m.

Položaj[uredi - уреди]

Etiopija ima površinu od 1.127.127 kilometra kvadratnih i zauzima najveći deo Roga Afrike, koji je najistočniji deo Afrike. Graniči se sa Sudanom i Južnim Sudanom na zapadu, Eritrejom i Džibutijem na severu, Somalijom na istoku i Kenijom na jugu.

Geologija i reljef[uredi - уреди]

Zemlja ima visoki centralni plato čija visina varira od 1800 do 3000 metra. Najviši vrh Etiopije je Ras Dašan sa visinom od 4620 metra iznad nivoa mora.

Vode[uredi - уреди]

Najznačajnija reka je Plavi Nil koji izvire iz jezera Tana.

Klima[uredi - уреди]

Nadmorska visina i geografska dužina određuju tri klimatske zone: hladnu zonu iznad 2400 metra gde temperatura varira od blizu leđenja do 16 °C; umerena zona na visini od 1500 do 2400 metra sa temperaturama od 16 °C do 30 °C; i topla zona ispod 1500 metra sa tropskim i suvim uslovima gde dnevna temperatura varira od 27 °C do 50 °C. Kišna sezona traje od sredine juna do sredine septembra.

Flora i fauna[uredi - уреди]

Etiopija je ekološki raznovrsna zemlja, sa brojnim endemskim vrstama kao što su galada babun i etiopski vuk.

Historija[uredi - уреди]

Glavni članak: Etiopsko carstvo

Historija Etiopije je po mnogo čemu jedinstvena među afričkim zemljama. S izuzetkom kratkog razdoblja uoči drugog svjetskog rata 19361941. kada je bila pod talijanskom vlašću, zemlja nikada nije bila evropska kolonija.

Prva zabilježena država na području Etiopije bilo je Kraljevstvo Damot, kojeg je naslijedilo puno moćnije Aksumsko Carstvo, ono se od 1. vijeku n.e razvilo u pomorsku i trgovačku silu na Crvenom moru. Zemlja je primila monofizitsko kršćanstvo u 4. vijeku, a vrhunac snage dosegnula je u 6. vijeku kada je kontrolirala i južni dio Arapskog poluotoka. Nakon širenja Islama od 7. vijeka nadalje važnost Aksuma se smanjila, a arapsko osvajanje crvenomorske obale odsjeklo je državu od trgovačkih puteva. Ipak, zemlja nije osvojena i uključena u arapsko-islamsku sferu utjecaja kao Egipat i Sudan na sjeveru.

U 14. i 15. vijeku etiopska je država uspijevala održati premoć nad muslimanskim sultanatima koji su nastali uz njenu južnu granicu, ali nakon nekoliko poraza u početku 16. vijeka njen je opstanak doveden u pitanje. Tada je Portugal uputio vojnu pomoć Etiopiji i nakon početnih neuspjeha 1543. pobijeđen je islamski vojskovođa Ahmad Granj. S portugalskim vojnicima stigli su i katolički misionari pa je Etiopija u kratkom razdoblju na početku 17. vijeka bila katolička zemlja. Ipak, 1632. učvršćena je tradicionalna monofizitska doktrina, a svi su kontakti s Evropljanima prekinuti.

U područja južne Etiopije opustošena ratovima s muslimanima počeo se tokom 16. vijeka u sve većem broju s juga doseljavati stočarski narod Oromo čije su pripadnike etiopski starosjedioci smatrali barbarima, dijelom i zbog njihovih animističkih vjerovanja. U 18. i prvoj polovici 19. vijeka dolazi do slabljenja središnje države u korist regionalnih vladara među kojima se ističu i plemići naroda Oromo koji su se postupno uključili u amharski kršćanski kulturni krug.

Razdoblje slabih careva završava 1855. kada je carsko prijestolje zauzeo Tevodros II. On i njegovi nasljednici Johanes IV i Menelik II uspjeli su očuvati etiopsku nezavisnost pred nadirućom evropskom kolonizacijom, a Menilek je 1896. pobijedio talijansku vojsku u Bitci kod Adve. U sljedećih četrdeset godina Etiopija se modernizirala, proširila prema jugu i znatno obogatila izvozom kave. Godine 1930. prijestolje je preuzeo car Haile Selasije koji je ubrzao modernizaciju zemlje po evropskim uzorima. Ipak, nije uspio zaustaviti talijansku vojsku u drugom pokušaju osvajanja zemlje pa je razdoblje talijanske okupacije od 1936. do 1941. proveo u egzilu.

Nakon drugog svjetskog rata Haile Selasije je uspio zadržati vlast i pripojiti bivšu talijansku koloniju Eritreju Etiopiji dobivajući na taj način izlaz na more, ali je od kraja 1960-ih počeo rasti otpor prema njegovoj politici. Nezadovoljstvo je kulminiralo 1974. vojnim udarom u kojem je car svrgnut i vjerojatno ubijen. Pučisti, okupljeni u vijeću Derg pod vodstvom majora Mengistu Haile Mariama približili su zemlju Sovjetskom Savezu, a politika kolektivizacije i prisilnog otkupa žita uzrokovala je veliku glad 1984. (povod za prvi Live Aid koncert).

Pad komunizma 1991. značio je i propast Mengistuova režima kojeg su porazili ujedinjeni gerilci iz sjeverne provincije Tigraj i Eritreje koja se desetljećima borila za nezavisnost. Nova vlada predvođena gerilskim vođom Melesom Zenawijem dala je široku autonomiju etničkim pokrajinama i priznala nezavisnost Eritreji, ali je svojim opreznim pristupom reformama usporila potencijalno snažan privredni rast. Dodatne probleme za vladu donio je rat s Eritrejom oko graničnog spora koji je trajao od 1998. do 2000. i u kojem je poginulo nekoliko hiljada ljudi.

Krajem 2006. godine etiopske snage su izvršile vojnu invaziju Somalije, intervenirajući u korist Prijelazne federalne vlade protiv Unije islamskih sudova.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Etiopski školarci

Etiopija je zajednica više naroda koji se razlikuju po jeziku i vjeri.Na sjeveru zive Amhari i Tigranje semitskog porijekla cine 35% stanovništva. Uz njih žive Oromi 40% naseljeni na jugu, Somali 6% i Afari 4% hamitskog porijekla na istoku uglavnom nomadi. Na jugozapadu prevladavaju Sidame, razni Omotski narodi i nilotska plemena, od kojih su 8% animisti uz poneke protestante. Po gradovima a naročito u Gondaru ima i Židova takozvanih Falaša. Religijska slika je vrlo složena većina stanovnika koja živi na sjeveru Etiopije Amhari i Tigranje su pripadnici Etiopske pravoslavne tevahedo Crkve uz njih i brojni Oromi su pripadnici te crkve (ukupno oko 45% stanovništva pripada ovoj crkvi). Od početka 20. vijeka u Etiopiju dolaze brojni evropski misionari, naročito iz Njemačke i šire protestantizam, tako da su danas oko 16% Etiopljana protestanti, to se najviše odrazilo među Omotskim narodima, uz nešto Oroma. Etiopija je prihvatila kršćanstvo još u 4. vijeku. Islam velika religija koja se iz Arabije proširila na sve krajeve našla je veliki broj sljedbenika među etiopljanima, tako da ima oko 1 / 3 muslimana, naročito na istoku i jugu među Somalcima, ali i među Afarima i Oromima. Animističkim vjerovanjima pripadaju narodi iz nilske etničke skupine poput Kunama, Masaia i omotskih skupina Sidama ukupno oko 5% populacije.U gradovim živi oko 16% stanovništva najveći je glavni grad Adis Abeba sa 2.6 miliona stanovnika zatim Dire Dava, Harar, Džima i Gondar.

Narodi[uredi - уреди]

Najbrojniji je narod Oromo (40%), drugi po brojnosti su povijesno dominantni Amhara i Tigre, manji narodi su Sidamo (9%), Shankella (6%) i Somalijci (6%).

Jezici[uredi - уреди]

jezici pripadaju afrazijskoj porodici, među kojima omotski, kušitski, nilotski, etiopski, berta, kumuz i druge skupine. Službeni jezik je amharski. 90 jezika bez gamo, gofa i dawro koji su nastali podjelom gamo-gofa-dawro jezika. Pet jezika je izumrlo

Popis jezika:

aari 155.000 (1994. popis)
afar 979.000 (1994. popis)
alaba-k’abeena 162,000 (1994. popis)
amharski 17.400.000 (1994. popis)
anfillo 500 (1990 . SIL)
anuak 45.600 (1994. popis)
arbore 4.440 (1994. popis)
argobba 10.900 (1994. popis)
awngi 500.000 (2007.)
baiso 1.010 (1995 . SIL)
bambassi 5.000 (1982 . SIL)
basketo 57.800 (1994. popis)
bench 174,000 (1994. popis)
berta 125.000 (1994. popis)
borana-arsi-guji oromo 3,630,000 (južni oromo)
borna 19.900 (1994. popis)
burji 35.700 (1994. popis)
bussa 6,620 (1994. popis)
chara
daasanach 32.100 (1994. popis)
dawro 259.633 (1994. popis)
dime 6.500 (1994. popis)
dirasha 90.000 (2005 . SIL)
dizi 21,100 (1994. popis)
dorze 20.800 (1994. popis)
Engleski 1.990 (1994. popis)
etiopski znakovni jezik 1.000.000 (2005.)
gafat
gamo 597.130 (1994. popis)
ganza 5.400 (2004.)
gawwada 32,700 (1994. popis)
gayil 55.700 (2007.)
gedeo 637.000 (1994. popis)
geez
gofa 241.530 (1994. popis)
Gumuz 120.000 (1994. popis)
hadiyya 924.000 (1994. popis)
hamer-banna 42.800 (1994. popis)
harari 21.300 (1994. popis)
hozo 3.000 (1995 . SIL)
inor
istočni Oromo 4.530.000 (1994. popis)
kachama-ganjule 4,070 (1994. popis)
Kacipo-Balesi 4.120 (2000.)
kafa 570.000 (1994. popis)
kambaata 570,000 (1994. popis)
karo 1.000 (2007. S. Malmvam)
kistane 255.000 (1994. popis)
Komo 1.500 (Bender 1975.)
konso 195.000 (2005.)
koorete 104.000 (1994. popis)
kwama 15.000 (1982 . SIL)
kwegu 450 etničkih (2007)
libido 36.600 (1998. popis)
Majang 15.300 (1998. popis)
male 53.800 (1998. popis)
Me’en 80.000 (2005 . SIL)
melo 20,200 (1994. popis)
mesmes
mesqan 25.000 (2002)
murle 200 (1975 Tournay)
mursi 3.280 (1994. popis)
nayi 3.660 (1994. popis)
nuer 64.900 (1994. popis)
Nyangatom 14.200 (1994. popis).
ongota 8 (etnički: 89) (2000. M. Brenzinger)
opuuo 1.000 (2007 A. Tsadik)
zapadni centralni Oromo (oromiffa) 8.920.000 (1994. popis)
oyda 16.600 (1994. popis)
qimant 1.650 (1994. popis)
Rer Bare
saho 22.800 (1994. popis)
sebat bet gurage 2.320.000 (2006)
seze 3.000 (1995 . SIL)
shabo 450 (2000 M. Brenzinger)
shekkacho 54.900 (1994. popis)
sheko 40.000 (2007)
sidamo 2.900.000 (2005 . SIL)
SILt’e 1.000.000 (2007)
somalski 3.960.000 (2006)
suri 19.600 (1994. popis)
tigrigna 3.220.000 (1994. popis)
tsamai 8.620 (1994. popis)
turkana 25.200 (2000)
Uduk 20.000 (1995 W. James)
weyto (etničkih 1.631)
wolane  ?
wolaytta 1.230.000 (1994. popis)
xamtanga 143.000 (1994. popis)
yemsa 81.600 (1994. popis)
zay 4.880 (1994 . SIL)
Zaysete 17.800 (1994. popis)
Podijeljen: gamo-gofa-dawro
Izgubio status: kunfal

Religija[uredi - уреди]

Religije u Etiopiji
Religija Postotak
Kršćanstvo
  
63%
Islam
  
34%
Drevne afričke religije
  
3%

Vladajuća religija u Etiopiji je Kršćanstvo (Pravoslavci 44% i drugi kršćani 19%). Druga religija u državi je Islam. Do 1980-ih u Etiopiji je bio i značajan broj Židova.

Politika[uredi - уреди]

Ambasada Etiopije u Vašingtonu

Funkcionisanje etiopskih institucija je određeno ustavnim tekstom potvrđenim i ratifikovanim decembra 1994. i koji je stupio na snagu 22. avgusta 1995.

Zakonadavna vlast se sastoji iz dva doma Narodne skupštine, sastavljene od 548 poslanika koji se biraju svakih pet godina i zaduženi su za donošenje zakona, finansije i budžet. Federalna skupština se sastoji od 108 poslanika koje biraju predstavnici regiona i ima prvenstveno ulogu zaštite ustava.

Izvršna vlast ima veće nadležnosti i čine je predsednik i premijer. Predsednik ima počasnu ulogu i nema stvarnu moć. Bira ga narodna skupština na šest godina. Sadašnji predsednik je Girma Volde-Gijorgis Luča, poreklom Oromo, izabran u oktobru 2001. Premijer vodi politiku zemlje, on bira osamnaest člana svog kabineta. Bira ga partija koja ima većinu u skupštini, ima mandat na pet godina koji može da se obnovi jednom. Sadašnji premijer je Meles Zenavi.

Sudska vlast počiva na Federalnom vrhovnom sudu, koji je ustavom odvojen od zakonodavne i izvršne vlasti.

Administrativna podela[uredi - уреди]

Administrativna podela

Etiopija je podeljena u devet etničkih regiona i dva grada.

  1. Afar
  2. Amhara
  3. Benišangul-Gumuz
  4. Gambela
  5. Harari
  6. Oromija
  7. Somali
  8. Regija Južnih naroda, narodnosti i etničkih grupa
  9. Tigraj
  10. Adis Abeba
  11. Dire Dava

Ovi administrativni regioni zamenjuju stariji sistem provincija koji je ustanovio Hajle Selasije. U trenutku modifikacije 1995. provincije su bile: Arsi, Hararge, Sidamo, Bale, Ilubabor, Tigraj, Bedžemder, Kafa, Velega, Gamu-Gofa, Šoa, Volo, Godžam.

Gradovi[uredi - уреди]

Veći gradovi: Popis gradova u Etiopiji

Privreda[uredi - уреди]

Mapa ekonomskih aktivnosti Etiopije i Eritreje

Etiopija je jedna od najsiromašnijih afričkih zemalja, mnogi Etiopljani zavise od pomoći hranom iz inostranstva. Posle revolucije 1974. etiopska privreda je vođena kao socijalistička privreda, sa jakom državnom kontrolom i veliki deo privrede je prebačen u javni sektor. Od 1991. privreda se okrenula prema decentralizaciji i tržišno orijentisanoj privredi. Godine 1993. počela je postepena privatizacija industrije, bankarstva, poljoprivrede i trgovine.

Poljoprivreda čini 41% bruto domaće proizvodnje, 80% izvoza i zapošljava 80% radne snage. Glavni izvozni proizvod je kafa koja čini 65% do 75% etiopske zarade od izvoza. Kafa je kritična za etiopsku privredu, koja je 1999. zaradila 267 miliona dolara od prodaje 105.000 tona kafe. Prema trenutnim procenama kafa čini 10% etiopskog bruto domaćeg proizvoda, i više od 15 miliona ljudi (25% stanovništva) živi od sektora kafe. Etiopija uzgaja sve vrste žitarica, kikiriki, kafu, čaj, cveće, kao i voće i povrće. 2002. Etiopija je izvezla 29.000 tona voća i povrća i 10.000 cveća.

Etiopija je prva zemlja u Africi i među prvih deset na svetu po stočarstvu. Ovaj sektor uključuje 35 miliona goveda, 12 miliona ovaca i 10 miliona koza. Sa 3,3 miliona košnica Etiopija je prva zemlja proizvođač i izvoznik meda i pčelinjeg voska u Africi.

Industrija je na prvom nivou razvoja i čini oko 15% bruto domaćeg proizvoda. Industrija se uglavnom bavi proizvodnjom prehrambenih proizvoda, tekstila, odeće, kožne odeće, cipela, tašni, drvna industrija (Etiopija poseduje 2,5 miliona hektara šume), proizvoda od kaučuka i plastike, hemijskih proizvoda, sastavljanje automobila i karavana.

Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Abir, Mordechai (1968). Ethiopia: The Era of the Princes; The Challenge of Islam and the Re-unification of the Christian Empire (1769–1855). London: Longmans. 
  • Beshah, Girma and Aregay, Merid Wolde (1964). The Question of the Union of the Churches in Luso-Ethiopian Relations (1500–1632). Lisbon: Junta de Investigações do Ultramar and Centro de Estudos Históricos Ultramarinos. 
  • Munro-Hay, Stuart (1991). Aksum: An African Civilization of Late Antiquity. Edinburgh: University Press. ISBN 0-7486-0106-6. http://www.dskmariam.org/artsandlitreature/litreature/pdf/aksum.pdf. 
  • Valdes Vivo, Raul (1977). Ethiopia's Revolution. New York: International Publishers. ISBN 0717805565. 
  • Zewde, Bahru (2001). A History of Modern Ethiopia, 1855–1991 (2nd izd.). Athens, OH: Ohio University Press. ISBN 0-8214-1440-2. 
  • Selassie I., Haile (1999). My Life and Ethiopia's Progress: The Autobiography of Emperor Haile Selassie I. Translated by Edward Ullendorff. Chicago: Frontline. ISBN 0-948390-40-9. 
  • Deguefé, Taffara (2006). Minutes of an Ethiopian Century, Shama Books, Addis Ababa, ISBN 99944-0-003-7.
  • Hugues Fontaine, Un Train en Afrique. African Train, Centre Français des Études Éthiopiennes / Shama Books. Édition bilingue français / anglais. Traduction : Yves-Marie Stranger. Postface : Jean-Christophe Belliard. Avec des photographies de Matthieu Germain Lambert et Pierre Javelot. Addis Abeba, 2012, ISBN 978–99944–867–1–7. English and French. [1]
  • Henze, Paul B. (2004). Layers of Time: A History of Ethiopia. Shama Books. ISBN 1-931253-28-5. 
  • Marcus, Harold G. (1975). The Life and Times of Menelik II: Ethiopia, 1844–1913. Oxford, U.K.: Clarendon.  Reprint, Trenton, Nj: Red Sea, 1995. ISBN 1-56902-009-4.
  • Marcus, Harold G. (2002). A History of Ethiopia (updated izd.). Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-22479-5. 
  • Mauri, Arnaldo (2010). Monetary developments and decolonization in Ethiopia, Acta Universitatis Danubius Œconomica, VI, n. 1/2010, pp. 5–16. [2] and WP [3]
  • Mockler, Anthony (1984). Haile Selassie's War. New York: Random House.  Reprint, New York: Olive Branch, 2003. ISBN 1-902669-53-3.
  • Murphy, Dervla (1968). In Ethiopia with a Mule. London: Century, 1984, cop. 1968. N.B.: An account of the author's travels in Ethiopia. 280 p., ill. with a b&w map. ISBN 0-7126-3044-9
  • Rubenson, Sven (2003). The Survival of Ethiopian Independence (4th izd.). Hollywood, CA: Tsehai. ISBN 0-9723172-7-9. 
  • Siegbert Uhlig, et al. (eds.) (2003). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 1: A-C. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
  • Siegbert Uhlig, et al. (eds.) (2005). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 2: D-Ha. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
  • Siegbert Uhlig, et al. (eds.) (2007). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 3: He-N. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
  • Siegbert Uhlig & Alessandro Bausi, et al. (eds.) (2010). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 4: O-X. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
  • Alessandro Bausi & S. Uhlig, et al. (eds.) (2014). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 5: Y-Z and addenda, corrigenda, overview tables, maps and general index. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.

Vanjske veze[uredi - уреди]