Libija
Izvor: Wikipedia
|
|||||
| Geslo: | |||||
| Himna: Allahu Akbar | |||||
![]() |
|||||
| Službeni jezik: | arapski | ||||
| Glavni grad: | Tripoli | ||||
| Predsjendik: | Zentani Muhammad az-Zentani | ||||
| Predsjednik Vlade: | Shukri Ghanem | ||||
| Površina: - ukupno: - % vode: |
16. po veličini 1.759.540 km² 0% |
||||
| Stanovništvo: - ukupno (2005.): - Gustoća: |
103. po veličini 5.765.563 3,3/km² |
||||
| Neovisnost: | Od Italije 24. prosinca 1951. | ||||
| Valuta: | libijski dinar (100 dirhama) | ||||
| Vremenska zona: | UTC +1 | ||||
| Internetski nastavak: | .ly | ||||
| Pozivni broj: | 218 | ||||
Libija je država u sjevernoj Africi na obali Sredozemnog mora. Graniči na istoku s Egiptom, na jugoistoku sa Sudanom, na jugu s Čadom i Nigerom, na zapadu s Alžirom te na sjeverozapadu s Tunisom.
Do početka 20. stoljeća područje današnje Libije bilo je pokrajina Osmanskog Carstva. Godine 1912. Libija je postala talijanskom kolonijom. Za vrijeme drugog svjetskog rata bila je poprište žestokih pustinjskih borbi, a nakon rata Libiji je dana neovisnost kao nagrada za suradnju domaćih plemena sa saveznicima. Otkriće nafte 1959. potpuno je preobrazilo dotada siromašnu zemlju ovisnu o stranoj pomoći. Godine 1969. u vojnom je udaru vlast preuzela skupina na čelu s kapetanom (kasnije pukovnikom) Moamerom Gadafijem koji od tada vlada zemljom, iako nema formalnih funkcija. Gadafijeva podrška mnogim terorističkim organizacijama tijekom osamdesetih i upletenost Libije u organiziranje nekoliko terorističkih napada na zapadne ciljeve doveli su zemlju do međunarodne izolacije. Godine 1986. SAD pokreću čak i jednu vojnu akciju, koju slijede mukotrpne sankcije. Početkom 2000-ih Gadafi je napustio ovu politiku, a Libija je do 2005. značajno poboljšala svoje odnose s međunarodnom zajednicom.
Gospodarstvom dominira naftni sektor koji ostvaruje gotovo cijelu vrijednost izvoza i četvrtinu BDP-a, za 2004. procijenjenog na 6.700 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u), među najvišima u Africi.
[uredi - уреди] Općine
Libija je bila podijeljena u nekoliko guvernatorata (muhafazat) [1] prije podjele na 25 općina (baladiyat), v. kartu 25 baladiyata u Općine Libije.[1] Nedavno je Libija podijeljena u 32 sha'biyaha.[2] One su kasnije preustrojene u dvadeset dvije općine. Dolje navedena karta pokazuje raniji ustroj koji je danas nešto drukčiji.[3]
| 32 općine su: | ||
| 1 Ajdabiya | 17 Ghat | |
| 2 Al Butnan | 18 Ghadamis | |
| 3 Al Hizam Al Akhdar | 19 Gharyan | |
| 4 Al Jabal al Akhdar | 20 Murzuq | |
| 5 Al Jfara | 21 Mizdah | |
| 6 Al Jufrah | 22 Misratah | |
| 7 Al Kufrah | 23 Nalut | |
| 8 Al Marj | 24 Tajura Wa Al Nawahi AlArba' | |
| 9 Al Murgub | 25 Tarhuna Wa Msalata | |
| 10 An Nuqat al Khams | 26 Tarabulus (Tripoli) | |
| 11 Al Qubah | 27 Sabha | |
| 12 Al Wahat | 28 Surt | |
| 13 Az Zawiyah | 29 Sabratha Wa Surman | |
| 14 Benghazi | 30 Wadi Al Hayaa | |
| 15 Bani Walid | 31 Wadi Al Shatii | |
| 16 Darnah | 32 Yafran | |
[uredi - уреди] Gradovi
[uredi - уреди] V. također
Alžir • Angola • Benin • Bjelokosna Obala • Bocvana • Burkina Faso • Burundi • Čad • Džibuti • Egipat1) • Ekvatorska Gvineja • Eritreja • Etiopija • Gabon • Gambija • Gana • Gvineja • Gvineja Bisau • Južnoafrička Republika • Kamerun • Kenija • Komori • Demokratska Republika Kongo • Republika Kongo • Lesoto • Liberija • Libija • Madagaskar • Malavi • Mali • Mauricijus • Mauritanija • Maroko • Mozambik • Namibija • Niger • Nigerija • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sijera Leone • Somalija • Srednjoafrička Republika • Sudan • Svazi • Sveti Toma i Princip • Tanzanija • Togo • Tunis • Uganda • Zambija • Zelenortska Republika • Zimbabve
Zavisni teritoriji i autonomne regije:
Ceuta • Kanari • Madeira • Mayotte • Melilla • Raspršeni otoci • Reunion • Sveta Helena2) • Zapadna Sahara
1) Djelomično u Aziji. 2) Uključuje i zavisna područja otok Ascension i Tristan da Cunha.
Greška citiranja <ref> tags exist, but no <references/> tag was found; $2
