Turkmenistan

Izvor: Wikipedia
Turkmenistan
Türkmenistan
Zastava Grb
Državna himna: "Nacionalna himna neovisnog, neutralnog Turkmenistana"
Glavni grad Aşgabat
Službeni jezici turkmenski
Vođe
 -  Predsjednik Gurbanguly Berdimuhammedow
Uspostava Od Sovjetskog Saveza 27. listopada 1991.
Površina
 -  Ukupno 488.100 km2 (51.)
 -  Voda (%) ~0
Stanovništvo
 -  Popis iz 2002  4.603.244 (113.)
 -  Gustoća 9,4/km2
Valuta turkmenistanski manat
Vremenska zona +5
Pozivni broj +993
Web domena .tm
LocationTajikistan.svg

Turkmenistan je država u središnjoj Aziji. Graniči na sjeverozapadu s Kazahstanom, na sjeveru i istoku s Uzbekistanom, na jugoistoku s Afganistanom i na jugu s Iranom. Na zapadu izlazi na Kaspijsko more. Turkmenistan je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza.

Povijest[uredi - уреди]

Područje Turkmenistana u starom vijeku bilo je dijelom država Medijaca, Ahemenida, Makedonaca, Parta i Sasanida. U 4. stoljeću Turkmenistanom su vladali Huni. U 7. stoljeću osvojili su ga Arapi i donijeli Islam. Kasnije su ovim prostorom vladali Seldžuci, a u početku 13. stoljeća postao je dio države Džingis-kana. Od 16. stoljeća Turkmenija je bila podložna Hivskom kanatu i Buharskom kanatu a na jugu su vladali iranski Safavidi.

Rusko Carstvo osvajalo je Turkmenistan krajem 19. stoljeća i konačno zavladalo njime 1894. U Sovjetskom Savezu Turkmenistan je 1924. postao jedna od socijalističkih republika i formirane su današnje granice. U sovjetskom razdoblju razvijen je sustav navodnjanvanja i proširene su obradive površine.

Povijest Turkmenistana nakon neovisnosti donekle nalikuje drugim zemljama srednje Azije: vlast su zadržali komunistički funkcionari na čelu sa Saparmuratom Nijazovom koji je 1999. proglašen doživotnim predsjednikom. Otvoreno suprotstavljanje vladajućoj politici ne tolerira se, a Nijazovljev je kult ličnosti poprimio razmjere Staljinovog. Prvi slobodni izbori su održani tek nakon Nijazovljeve smrti, a novim predsjednikom je postao njegov zamjenik premijera Gurbanguly Berdimuhammedow.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Većinu stanovništva (85%) čine Turkmeni čiji jezik pripada turkijskoj jezičnoj skupini i koji su muslimani. U zemlji žive i Uzbeci (5%) i Rusi (4%).

Etnički sastav

Procjena za 2006. godinu govori o 4.899.000 stanovnika, od čega na Turkmene otpada 3.936.000. Ostali narodi (ima ih 40) su: Uzbeci (443.000); Rusi (141.000); Kazaki (126.000); Tatari (50.000); Azeri (49.000); Baludži (40.000); Jermeni (20.000); Ukrajinci (12.000); Iranci (11.000); Lezgini (11.000). Manje od 10.000 broje: Karakalpaci (5.500); Tadžiki (4.300); Bjelorusi (4.000); Korejci (3.500); Kurdi (2.900); Baškiri (2.600); Čuvaši (2.400); Nijemci (2.200); Oseti (1.900); Patani (1.800); Moldavci (1.700); Mordvini (1.700); Brahui (1.600); Darginci (1.600); Lakci (1.600); Ujguri (1.400); Gruzi (1.000); Čečeni (700); Kirgizi (700); Poljaci (700); Avarci (600); Bugari (600); Istočni Čeremisi (500); Grci (500); Jevreji (500); Latvijci (300); Litvanci (200); Tabasarani (200); Udi (20).

Politika[uredi - уреди]

Saparmurat Nijazov, bivši birokrata komunističke partije Sovjetskog Saveza, je vladao Turkmenistanom od 1985, kada je postao vođa lokalnog ogranka komunističke partije. Držao je apsolutnu kontrolu nad zemljom, toliko da je ceo državni budžet išao preko njegovih privatnih računa. Predsednikova Demokratska partija Turkmenistana (bivši komunisti), je jedina zakonom dozvoljena stranka, pa je opozicija u ilegali. Turkmenistanom dominira sveprožimajući kult ličnosti koji uzdiže predsednika Nijazova kao Turkmenbashi ("vođa svih Turkmena"). Njegov lik je oslikan po celoj državi, od novčanica do flaša vodke. Logo turkmenske nacionalne televizije je njegov profil. Dve knjige koje je on napisao su obavezna lektira u školama, auto-klubovima i domovima. Institucije koje ne mogu biti nazvane po njemu su nazvane po njegovoj majci. Svi satovi moraju da nose njegov lik na sebi. Divovska pozlaćena statua, visoka 15 metara, stoji na rotirajućem postolju, tako da je licem uvek okrenuta prema suncu, i baca svetlo na prestonicu. Nijazov je inače bio veoma nizak, svega 150 cm.

Među Turkmenima je popularan slogan "Halk! Watan! Türkmenbashi!" što znači "Narod! Otadžbina! Vođa!" i podseća na nacistički slogan "Ein Volk, ein Reich, ein Führer" (Jedan narod, jedna vlast, jedan vođa). Nijazov je napisao novu turkmensku himnu/odu samom sebi. Nacionalnu himnu/odu je osudilo nekoliko međunarodnih grupa koje se bave zaštitom ljudskih prava, jer njen tekst ohrabruje progon homoseksualaca.

Strane kompanije koje žele da eksploatišu velike izvore prirodnog gasa Turkmenistana su sarađivale sa Nijazovim. Njegovu knjigu Ruhnama, koja se u Turkmenistanu poštuje gotovo kao sveto pismo, su upravo zbog ovog razloga strani industrijalci preveli na mnoge jezike, uključujući hrvatski, poljski, mađarski i bantu.

Ekonomija[uredi - уреди]

Polovina navodnjene zemlje je pod pamukom, što Turkmenistan čini 10. najvećim proizvođačem u svetu; Turkmenistan poseduje 5. po redu najveće rezerve prirodnog gasa kao i značajne rezerve nafte. 1994., Rusija je odbila da izvozi turkmenski gas na tržišta sa čvrstom valutom, a uz to su se gomilali dugovi glavnih potrošača u bivšem Sovjetskom Savezu. Ovo je doprinelo oštrom padu industrijske proizvodnje, i dovelo je do prelaska iz budžetskog suficita do blagog deficita.

Turkmenistan je oprezno prišao ekonomskoj reformi, u nadi da će prodajom gasa i pamuka održati svoju neefikasnu ekonomiju. Privatizacija je ograničena. Između 1998. i 2002., Turkmenistan je patio od hroničnog nedostatka adekvatnih izvoznih ruta za prirodni gas, i od obaveza na osnovu velikog kratkoročnog spoljnjeg duga. Istovremeno je, međutim, vrednost ukupnog izvoza izrazito porasla usled viših međunarodnih cena nafte i gasa.

Predsednik Nijazov je protraćio veliki deo bogatstva svoje zemlje na slavljenje samog sebe. Gradovi, Ašhabad posebno, su znatno renovirani, dok se ljudi izvan prestonice bore sa siromaštvom. Nijazov je obećao besplatnu vodu, struju i gas; međutim, nestašice su česte.BDP je u 2004. iznosio 5.700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Geografija[uredi - уреди]

Mapa Turkmenistana
Glavni članak: Geografija Turkmenistana

Turkmenistan ima približno 488.100 kilometara kvadratnih. 90% zemlje pokriva pustinja Karakum. Središtem zemlje dominira depresija Turan i pustinja Karakum koje su mahom ravničarske. Planinski venac Kopet Dag duž jugozapadne granice dostiže 2.912 metara. Turkmenske balkanske planine na dalekom zapadu i venac Kugitang na dalekom istoku su jedina ostala primetna uzvišenja. Neke od reka su Amu Darja, Murgap, i Hari Rud.

Klime je suptropska, pustinjska, sa malo padavina. Zime su blage i suve, uz najviše padavina između januara i maja. Najveće padavine su u vencu Kopetdag

Među ostalim značajnijim gradovima su: Turkmenbaši (ranije Krasnovodsk) i Dašoguz.

Pokrajne Turkmenistana[uredi - уреди]

Glavni članak: Pokrajine Turkmenistana

Turkmenistan je podeljen na 5 pokrajina - welayatlar (jednina - welayat) i jedan nezavisni grad:

TurkmenistanNumbered.png
Ime ISO 3166-2 Glavni grad Površina (km²) Stanovništvo (1995.) Ključ
Ašhabad Ašhabad 604.000
Pokrajna Ahal TM-A Ašhabad 95.000 722.800 1
Pokrajna Balkan TM-B Balkanabat  138.000 424.700 2
Pokrajina Dašhovuz TM-D Dašoguz 74.000 1.059.800 3
Pokrajina Lebap TM-L Turkmenabat 94.000  1.034.700 4
Provincija Meri TM-M Meri 87.000 1.146.800 5

Gradovi[uredi - уреди]

Popis gradova u Turkmenistanu

Vanjske veze[uredi - уреди]


Geographylogo.svg Nedovršeni članak Turkmenistan koji govori o geografiji je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.