Vanuatu

Izvor: Wikipedia
Republika Vanuatu
Ripablik blong Vanuatu  ((bi))
République de Vanuatu  ((fr))
Republic of Vanuatu  ((en))
Zastava
Geslo"Long God yumi stanap" (Stojimo s Bogom)
Glavni grad
i najveći grad
Port Vila
17°45′0″S168°18′0″E
Službeni jezici Bislama, engleski, francuski
Demonim Ni-Vanuatu; Vanuatuanci
Vlada Parlamentarna republika
 -  Predsjednik Iolu Abil
 -  Premijer Sato Kilman
Uspostava
 -  Datum 30. jul 1980. 
Površina
 -  Ukupno 12.190 km2 (161..)
Stanovništvo
 -  Popis iz 2009  243.304[1]
 -  Gustoća 19.7/km2 (188..)
BDP (PPP) procjena za 2009
 -  Ukupno 1,141 mrld. $[2]
 -  Per capita 4.737 $[2]
BDP (nominalni) procjena za 2009
 -  Ukupno 635 mil. $[2] 
 -  Per capita 2.635 $[2] 
HDI (2004) 0,674
Greška: Pogrešan unos  120..
Valuta Vanuatuski vatu (VUV)
Vremenska zona UTC+11 (UTC+11)
Pozivni broj 678
Web domena .vu

Vanuatu (ranije kolonijalno ime: Novi Hebridi) je otočna država u Tihom oceanu, južno od Solomonskih Otoka, zapadno od Fidžija, sjeverno od francuskog teritorija Nove Kaledonije i istočno od Australije.

Prvi Evropljani koji su otkrili i oplovili većinu pripadnih otoka već u 16. stoljeću, bili su dubrovački mornari kapetana Vice Bune (1559-1612), koji su ovamo stigli iz indijske luke Goa preko Filipina. Ploveći na jugoistok iz novoga dubrovačkog emporija na otoku Velakula (Solomonski Otoci), prvo su 1594. naišli na sjeverni otok Rawa, zatim su redom prema jugu otkrili i imenovali otoke Valun, Mata, Marina, Mala, Malakula, Nina, Matas i na najjužnijem otoku Tana završili su ovu ekspediciju 1597.

Prvi Španjolci su ovamo doplovili kasnije, tek u 17. stoljeću kada su Torres i de Quiros 1606. otkrili zapadni otok Espiritu Santo. Do neovisnosti Vanuatu je, pod nazivom Novi Hebridi, bio kondominij pod zajedničkom britanskom i francuskom upravom.

Historija[uredi - уреди]

Prapovijest Vanuatua je slabo poznata. Arheološki dokazi pokazuju da su prije 4000 godina stigli ljudi koji su govorili austronezijski jezik. Pronađeni lončarski fragmenti potječu iz 1300-1100 godine pr. Kr.

1606. je portugalski istraživač Pedro Fernandes de Queirós koji je plovio u službi Španjolske krune otkrio jedan od otoka. Europljani nisu dolazili na otoke sve do 1768. kada je Louis Antoine de Bougainville oplovio otoke. 1774. James Cook koji je otkrio Australiju je otoke nazvao Novi Hebridi.

1825. je trgovac Peter Dillon otkrio drvo sandal na otoku Erromango, te je započelo naseljavanje Europljana. 1830. je nastao sukob između doseljenika koji su koristili zemlju za poljoprivredu i starosjedioca Melanezijaca. 1860ih su poljoprivrednici iz Australije, s Fidžija i Nove Kaledonije stigli u potrazi za obradivom zemljom. Taj događaj se zvao "blackbirding". Zbog trgovine i posla većina odraslih muškaraca je otišla u inozemstvo. Izvori govore da je današnja populacija uvelike smanjena od prijašnje.

U 19. st. su stigli protestantski i katolički misionari. Tada je počeo uzgoj pamuka, ali je ubrzo prestao. Nakon toga je počeo uzgoj kave, kokosa, banane i kakaa. Tada su Englezi zauzeli Nove Hebride, ali su ih 1882. zauzeli Francuzi. Tijekom stoljeća Francuzi su se podijelili s Britancima.

Francuski i britanski interes za otočjem doveo je do sukoba. 1906. obje strane su pristale na zajedničku vlast na otoku. To je prvi teritorij kojim vladaju dvije države istovremeno. Melanežanima je zabranjeno stjecanje državljanstva i sudjelovanje u vlasti.

Problemi s ovakvim oblikom vlasti nastali su za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su se Amerikanci zainteresirali za otočje. Amerikanci su stanovništvu govorili da će im general John Frum donijeti bogatstvo i slobodu, te je počelo širenje nacionalizma na otocima.

Prva politička stranka je osnovana u ranim 1970-im i prvobitno je nazvana Narodna stranka Novih Hebrida. Jedan od osnivača je bio Walter Lini koji je kasnije postao premijer. Tijekom 1990-ih je stvorena demokratska vlada.

Geografija[uredi - уреди]

Vulkan Yasur na otoku Tanna
Potok na otoku Efate

Vanuatu se sastoji od oko 82 relativno mala otoka vulkanskog podrijetla od kojih je 65 naseljeno. Stanovnici otoka Matthew i Hunter su tvrdili da su francuski prekooceanski departman, te da spadaju pod Novu Kaledoniju, ali su potpali pod Vanuatu. 14 otoka ima površinu veću od 100 četvornih kilometara. Najveći otoci su Espiritu Santo (Duh Sveti), Malakula i Efate. Ostali veći otoci su Erromango, Ambrym, Tanna, Pentecost, Epi, Ambae ili Aoba, Vanua lava, Gaua, Maewo, Malo i Anatom ili Aneityum. Najveći gradovi su glavni grad Port Vila, smješten na Efateu i Luganville na Espiritu Santou. Najviši vrh je na planini Tabwemasana na Espiritu Santu.

Vanuatu ima ukupnu površinu oko 12.274 kvadratnih kilometara, što je vrlo ograničena površina. Najveći dio otoka je strm s nestabilnim tlom. Procjena iz 2005. potvrđuje da se samo 9% zemlje upotrebljava za poljoprivredu (7% stalni usjevi, 2% oranica.) Uz obalu je krški reljef koji izravno pada u duboki ocean. Postoji nekoliko aktivnih vulkana, uključujući Lopevi. Postoji velika opasnost od erupcija. Zadnja jaka erupcija dogodila se 1945. [3]

Klima[uredi - уреди]

Klima je oceanska tropska s jednakomjernim temperaturama cijele godine (s.g.t. oko 24 °C) i obilnim padalinama. Najviše padalina padne od studenog do travnja, a od svibnja do listopada je malo hladnije i manje je padalina. Otoci su cijele godine pod utjecajem jugoistoćnih pasata. Zato dolazi do velikih razlika u količini između privjetrinskih i zavjetrinskih dijelova otoka, kao i između južnih otoka (oko 2000 mm padalina) i sjevernih otoka (više od 3000 mm). Povremeno se pojavljuju tropski cikloni. [4]

Privreda[uredi - уреди]

Poljoprivreda[uredi - уреди]

Na otocima postoji 144.000 ha njiva i trajnih nasada (11,9 % površine), te 24000 ha travnjaka i pašnjaka (2 % površine). Tri četvrtine stanovništva bavi se samoopskrbnom poljoprivredom (taro, jam, manioka, slatki krumpir, kruhovac, kokosovi orasi i svinjogojstvo), a za izvoz se proizvodi kopar, kakao, kava i tikvice. Francuski doseljenici se se bave mesnim stočarstvom (izvoz govedine i teletine.) [5]

Industrija[uredi - уреди]

Industrija je vrlo slabo razvijena i ovisi o preradi poljoprivrednih proizvoda. Postoji malo tekstilne i drvne industrije. Na Espiritu Santu je izgrađen industrijski park gdje će vlasnici kapitala iz Azije otvoriti tvornice.

Turizam[uredi - уреди]

Turizam je važan izvor prihoda i zapošljava oko 5000 stanovnika (51.000 stranih turista i 69.000 jednodnevnih posjetitelja). Izrazita je usmjerenost na gornji kvalitetni razred (većina hotela je u vlasništvu stranca), osobito na Efateu (Port Vila), Tanni i Espiritu Santu. Tek nakon 1995. se turizam počeo poticati i u provinciji.

Administrativne oblasti[uredi - уреди]

Administrativne oblasti Republike Vanuatu

Od 1994. godine Vanuatu je podeljen na šest administrativnih provincija (svaka provincija ima po nekoliko ostrva).

  1. Malampa (ostrva koja čine provinciju Malakula, Ambrum i Pama)
  2. Penama (Pentekost, Ambe, Mevo) na francuskom -{Pénama}-
  3. Sanma (Santo, Malo)
  4. Šefa (Šepard grupa, Efate) na francuskom -{Shéfa}-
  5. Tafe (Tana, Aniva, Fatuna, Eromango, Anetium) na francuskom -{Taféa}-
  6. Torba (Tores ostrva, Banks ostrva)

Pre 1994. godine (od 1985. do 1994. godine) Vanuatu je bio podeljen na jedanaest regiona:

  1. Ambe i Mevo (glavni grad Longana)
  2. Ambrim (glavni grad Es)
  3. Banks i Tores (glavni grad Sola)
  4. Efate (glavni grad Port Vila)
  5. Epi (glavni grad Ringdov)
  6. Malekula (glavni grad Lakatoro)
  7. Pama (glavni grad Liro)
  8. Pentekost (glavni grad Loltong)
  9. Santo i Malo (glavni grad Luganvil)
  10. Šepard (glavni grad Morua)
  11. Tafe (glavni grad Isangel)

Demografija[uredi - уреди]

Najveći gradovi Vanuatua su Port Vila sa 30.000 stanovnika (glavni grad), koji se nalazi na ostrvu Efate, i Luganvil sa 10.700 stanovnika, na ostrvu Espiritu Santu. Najveći deo stanovništva živi u ruralnim oblastima.

Domoroci čine 98.5% ukupnog stanovništva Vanuatua. Oni pripadaju etničkoj grupi Melanežana. Oko 2.000 ljudi živi i radi na Novoj Kaledoniji. Novostvoreni jezik nazvan bislama je nacionalni jezik, ali su francuski i engleski takođe zvanični jezici. Domoroci melanezijskog porekla govore oko 105 lokalnih dijalekata.

Broj stanovnika u hiljadama od 1961. do 2003. godine

Hrišćanstvo je imalo velikog uticaja na stanovništvo Vanuatua. Oko 90% ukupnog stanovništva je hrišćanske veroispovesti. Najveću grupu predstavljaju prezbeterijanci, a zatim rimokatolici i anglikanci. Sekta Džon Frum je veoma uticajna na ostrvu Tana.

Broj stanovnika: 208 869 (popis iz 2006.)

Starosna struktura: 0-14 godina: 32,6% (muškarci 34 804/žene 33,331) 15-64 godina: 63,7% (muškarci 67 919/žene 65 138) 65 godina i starije: 3,7% (muškarci 4 027/žene 3 650) (2006.)

Stopa rasta stanovništva: 1,49% (procena za 2006.)

Stopa rađanja: 22,72 rođenja/1,000 stanovnika (2006.)

Stopa smrtnosti: 7,82 smrti/1,000 stanovnika (2006.)

Polna struktura: po rođenju: 1,05 muškaraca/ženu mlađe od 15 godina: 1,04 muškaraca/ženu 15-64 godina: 1,04 muškaraca/ženu 65 godina i starije: 1,11 muškaraca/ženu ukupno stanovništvo: 1,05 muškaraca/ženu (2006.)

Stopa smrtnosti odojčadi: 53,8 smrti/1.000 porođaja (2006.)

Očekivana starost: ukupno stanovništvo: 62,85 godine muškarci: 61,34 godine žene: 64,44 godine (2006.)

Etničke grupe: Vanuatu 98,5%, ostalo 1,5% (popis 1999)

Religije:

  1. prezbeterijanci 36,7%,
  2. anglikanci 15%,
  3. rimokatolici 15%,
  4. domorodačke sekte 7,6%,
  5. adventisti 6,2%,
  6. druge 15,7%.

Jezici:

  1. lokalni jezici i dijalekti (više od 100) 72,6%,
  2. bislama jezik 23,1%,
  3. engleski jezik (zvanični) 1,9%,
  4. francuski jezik (zvanični) 1,4%.

Pismenost: Definicija: Stanovnici stari 15 i više godina koji umeju da čitaju i pišu

  1. Ukupna pismenost stanovništva: 53%
  2. Pismenost muške populacije: 57%
  3. Pismenost ženske populacije: 48% (1979.)

Kultura[uredi - уреди]

Muzika[uredi - уреди]

Tradicionalna glazba na Bislama jeziku se u nekim djelovima Vanuatua još uvijek izvodi. Svira se uglavnom na Idiophineu, Slit gongu i Rattleu. Slit Gong simbolizira Vanuatu, te se koristio kao bubnjevi. Tradicionalna glazba je klasična glazba Zapadnog svijeta. U 20 stoljeću je većina žanrova je postala popularna, te se počela koristi gitara i ukulele.

Vidi još[uredi - уреди]


Reference[uredi - уреди]

  1. . "2009 Census Household Listing Counts" (PDF). Vanuatu National Statistics Office. pristup na dan January 6, 2010.
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 "Vanuatu". International Monetary Fund. http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2010/01/weodata/weorept.aspx?sy=2007&ey=2010&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=846&s=NGDPD%2CNGDPDPC%2CPPPGDP%2CPPPPC%2CLP&grp=0&a=&pr.x=33&pr.y=9. pristupljeno 21. 04. 2010.. 
  3. MSN encarta
  4. Karel i Marjeta Natek:Države svijeta, Mozaik knjiga
  5. Gospodarstvo Vanuatua

Vidi još[uredi - уреди]