Vatikan

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Vatikan (razvrstavanje).
Država Vatikanskog Grada
Stato della Città del Vaticano [1]
Zastava Grb
Državna himna: ""Inno e Marcia Pontificale"  (italijanski)
"Pontifikalna himna i marš"
"
Položaj  Vatikan  (zelena)in Evropa  (tamnosivo)  —  [Legend]
Položaj  Vatikan  (zelena)

in Evropa  (tamnosivo)  —  [Legend]

Službeni jezici italijanski[2]
Etničke grupe Italijani, Švicarci (Švicarska Garda), ostali [3]
Vlada crkvena[4];
svećeničko-monarhijska[5];
apsolutna monarhija;
izborna monarhija;
izborna teokracija.
 -  Suveren Papa Franjo
 -  Predsjednik vlade Giuseppe Bertello
Nezavisnost od Kraljevine Italije
 -  Lateranski sporazum 11. februar 1929. 
Površina
 -  Ukupno 0,44 km2 (231..)
Stanovništvo
 -  Procjena za jul 2009.  826[6] (220..)
 -  Gustoća 1877/km2 (4..)
Valuta Euro (€)[7] (EUR)
Vremenska zona CET (UTC+1)
 -  Ljeti (DST) CEST (UTC+2)
Web domena .va

Vatikanski Grad (obično poznat pod nazivom Vatikan) je najmanja nezavisna država na svijetu (i površinom i stanovništvom); enklava okružena gradom Rimom u Italiji. Vatikan je sjedište pape, i teritorija je Svete Stolice, središnje vlasti Rimokatoličke crkve. Vatikan se nalazi na Vatikanskom brežuljku (mons vaticanus), koji se tako zvao još prije kršćanske prisutnosti, i vatikanskih polja sjeverno od brežuljka.

Teritorij[uredi - уреди]

Karta Vatikanskog Grada
Trg sv. Petra

Vatikan je jedna od europskih mikro-država, a smjestio se na Vatikanskom brežuljku u zapadnom dijelu centra Rima, nekoliko stotina metara udaljen od obala rijeke Tiber. Granice prema Italiji u potpunosti slijede gradske zidine, koje su izgrađene da bi zaštitile Papu. Granice prestaju pratiti zidine na trgu sv. Petra gdje granica slijedi Berninijeve kolonade. S trga sv. Petra vodi Via della Conciliazione (ulica pomirenja), koju je uredio Mussolini nakon potpisivanja Lateranskih sporazuma. Na samom istoku Vatikan je otvoren prema Rimu.

Ime "Vatikan" dolazi od Latinskog Mons Vaticanus, što je označavalo Vatikanski brežuljak. No, Vatikan je, osim na Vatikanskom brežuljku, izgrađen i na Vatikanskim poljima, gdje je glavnina današnjeg Vatikana.

Vatikan izvan svojih granica posjeduje određene objekte koji imaju ekstrateritorijalni status. Najpoznatija eksteritorijalna jedinica izvan Vatikana je Castel Gandolfo, papinski ljetnikovac u jugoistočnim predgrađima Rima, a jedan je od naselja poznatih pod nazivom Castelli Romani. Osim Castel Gandolfa, eksteritorijalni status ima još oko 20 građevina u Rimu, od kojih su najvažnije bazilike Sv. Ivana Lateranskog (Basilica di San Giovanni in Laterano), Sv. Marije Velike (Basilica di Santa Maria Maggiore) te Sv. Pavla izvan zidina (Basilica di San Paolo fuori le mura).

Klima Vatikana je mediteranska sa umjerenim i kišnim zimama, a vrućim i suhim ljetima.

Demografija[uredi - уреди]

Datoteka:Place St Pierre.jpg
Trg Svetog Petra (Piazza di San Pietro)
Datoteka:Vatikan satelit.jpg
Satelitski snimak Vatikana sa označenom granicom prema Rimu (preuzeto sa Terraservera)

Kompletan članak : Demografija Vatikana

Negdje oko 900 žitelja Vatikana živi u unutrašnjosti gradskih zidina. Građani Vatikana su uglavnom klirici, računajući i visoke službenike, monahinje, kao i Švicarska garda, dobrovoljna vojna organizacija. Ima oko 3000 stranih radnika, koji su radna snaga države, ali koji žive izvan Vatikana.

Natalitet Vatikana je nepoznat, ali može se predpostaviti da je neznatan po prirodi monaškog života, upoređujući sa ostalim europskim zemljama.

Poglavar države[uredi - уреди]

Statua Sv. Petra

Papa je poglavar Vatikana, a ujedno je biskup rimske biskupije i vrhovni poglavar Katoličke Crkve. Papa je izborna funkcija koju bira kolegij kardinala tijekom konklava. Papa je apsolutistički monarh, tj. ima legitimnu, izvršnu i sudsku vlast, i jedini je apsolutistički monarh u Europi. Papa se bira na doživotnu dužnost tijekom konklava na kojima sudjeluju svi kardinali starosti do 80 godina na dan smrti posljednjeg Pape. Uz Papu, Vatikan vode Državno tajništvo i Vatikanski guvernat. Sadašnji papa je Benedikt XVI. (rođen kao Joseph Alois Ratzinger), državni tajnik je kardinal Tarcisio Bertone, a guverner Vatikana je nadbiskup Giovanni Lajolo.

Istorija[uredi - уреди]

Slika Vatikanske knjižnice

I prije pojave Kršćanstva, prostor današnjeg Vatikana se smatrao svetim i nije bio naseljen. U 1. stoljeću nove ere, na tom području car Kaligula gradi cirkus, koji je poslije njega dovršio Neron, po kojemu je cirkus dobio ime. Obelisk koji je danas na "Trgu Svetog Petra" je na to mjesto donesen iz Neronovog cirkusa, a izvorno potječe iz Heliopolisa u današnjem Egiptu. Prema predaji, u istom cirkusu je razapet sv. Petar naglavačke, te je pokopan u blizini, gdje je danas "Bazilika Sv. Petra".

326. godine poslije Krista je izgrađena Konstantinova "Bazilika Sv. Petra" na mjestu groba Svetog Petra. Temelji tadašnje bazilike se nalaze ispod današnje "Bazilike Sv. Petra", a dokazani su tijekom prve polovice 20. stoljeća. Tijekom stoljeća, papinski utjecaj je rastao i pape su stvorile veliku i moćnu državu koja je svojevremeno zauzimala veliki dio Apeninskog poluotoka. Takvo stanje je bilo sve do sredine 19. stoljeća, kada je to područje preuzelo novonastalo talijansko kraljevstvo. Vatikan nije bio tijekom cijele povijesti sjedište pape, već su to bile Lateranska palača, Kvirinalska palača, a od 1309. do 1377. pape su stolovali u Avignonu u Francuskoj.

Nakon ujedinjenja Italije status papinstva je ostao upitan sve od 1861. do 1929. godine, što je ostalo poznato pod nazivom Rimsko pitanje. Područje Vatikana je do 1929. godine bilo pod upravom tadašnjeg rimskog distrikta Borgo, ali je Garantnim zakonom Italija jamčila papama određena prava i počasti.

Pape su tijekom tog vremena odbijale priznati talijanskog kralja kao poglavara Rima i odbijali su napustiti Vatikan (posljednji vladar "Papinske države", papa Pio IX. je ostao poznat kao Vatikanski zarobljenik). Stanje je napokon riješeno 11. veljače 1929. kada je potpisan Lateranski ugovor između Vatikana i Kraljevine Italije. Ugovor su potpisali Benito Mussolini i kardinal Pietro Gasparri. Ugovor je osigurao neovisnost Vatikana i posebni status Katoličke Crkve u Italiji. Godine 1984. novi je ugovor priznao Katoličanstvo kao državnu vjeru u Italiji.

Trg Sv. Petra s obeliskom iz Neronove arene

Politika[uredi - уреди]

Iako je najmanja neovisna država na svijetu ima veliki međunarodni utjecaj, ima samostalnu upravu, sudstvo, vanjsku politiku. Vatikan je glavno sjedište katoličke crkve i njezinog poglavara pape.Veleposlanici stranih država nisu akreditirani pri Vatikanu, već pri Svetoj Stolici. Sva veleposlanstva su smještena u gradu Rimu, premda su tijekom Drugog svjetskog rata poneka veleposlanstva bila smještena unutar Vatikana, kao npr. Velike Britanije.

Vojska i sigurnost[uredi - уреди]

Papinska švicarska garda

Vatikan ima najmanju i najstariju vojsku na svijetu - Švicarsku gardu. Osnovao ju je papa Julije II. 22. siječnja 1506., a bila je sastavljena od švicarskih plaćenika. Garda broj 110 pripadnika, koji su zaduženi za neposrednu zaštitu Svetog Oca, čuvanje njegovih rezidencija, a služe i u protokolarne svrhe kao počasna garda.

Corpo della Gendarmeria dello Stato della Città djeluje kao vatikanska policija, iako se skraćeno naziva Vigilanza, što je skraćenica od prijašnjeg naziva.

Za vanjsku obranu Vatikana zadužena je Italija.

Kultura[uredi - уреди]

Vatikanski muzej

U Vatikan dolaze brojni turisti zbog neprocjenivog umjetničkog blaga i graditeljskih spomenika. Građevine poput Bazilike Sv. Petra i Sikstinske kapele se smatraju jednim od najvećih svjetskih dostignuća na polju kulturne baštine koji uključuju poznate umjetnike poput Botticellija, Berninija, Raphaela i Michelangela.

Kolekcija Vatikanske knjižnice i fundus Vatikanskog muzeja su od velikog značaja za znanost i kulturu. Od 1984. se Vatikan nalazi pod zaštitom UNESCO-a.

Komunikacije[uredi - уреди]


Reference[uredi - уреди]

  1. Treaty between the Holy See and Italy, article 26.
  2. U stavu s čl. 2 Legge sulle fonti del diritto od 7. juna 1929., svi zakoni i uredbe države se štampaju na italijanskom Supplemento per le leggi e disposizioni dello Stato della Città del Vaticano priključen Acta Apostolicae Sedis. Tekst prvih sedam aktova priključenihj tom sporazumu here. Dok država koristi samo italijanski, mnogi drugi jezici se koriste od institucija u državi, kao Sveta stolica, Pontifikalna švajcarska garda i Pontifikalna akademija nauka. Sveta stolica koristi latinski kao službeni i francuski kao diplomatski jezik; uz to, njen Državni sekretarijat koristi engleski, njemački, italijanski, poljski, portugalski i španski. Švajcarska Garda, u kojoj su komande na njemačkom, također koristi francuski i italijanski u svojim ceremonijama. L'Osservatore Romano, poluslužbeni list Svete stoilice, koristi engleski, francuski, njemački, italijanski, Malayalam, poljski, portugalski i španski. Vatikanski radio koristi albanski, amharski, arapski, armenski, bjeloruski, bugarski, kineski, hrvatski, češki, esperanto, engleski, filipinski, francuski, njemački, hindi, mađarski, italijanski, kiswahili, latvijski, litvanski, malayalam, poljski, portugalski, rumunjski, ruski, slovački, slovenski, somalijski, španski, tamilski, tigrinja, ukrajinski i vijetnamski.
  3. CIA Factbook of the Vatican City
  4. Greška citiranja Invalid <ref> tag; no text was provided for refs named factbook; $2
  5. catholic-pages.com
  6. Holy See (Vatican City), The World Factbook, CIA. Retrieved 14 April 2009.
  7. Prije 2002. se koristilka Vatikanska lira (s paritetom italijanske lire).

Vanjske veze[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]