Estonija

Izvor: Wikipedia
Eesti Vabariik
Republika Estonija
Zastava Estonije Grb Estonije
(Zastava) (Grb)
Nacionalni moto: Ne postoji
Položaj Estonije
Službeni jezik Estonski
Glavni grad Tallinn
Predsednik Toomas Hendrik Ilves
Premijer Andrus Ansip
Površina
 - Ukupno
 - % vode
129. po površini
45.226 km²
4,56%
Stanovništvo
 - Ukupno (2003.)
 - Gustina
150. po broju stanovnika
1.408.556
31/km²
Nezavisnost
 - Proglašena
 - Priznata
 - Izgubljena
 - Ponovo stečena
od Rusije
24.2. 1918.
2.2. 1920.
juna 1940.
20.8. 1991.
Valuta Euro
Časovna zona UTC +2
Državna himna Mu isamaa, mu õnn ja rõõm
Internet domen .ee
Pozivni broj 372

Estonija je država Evropske unije, je istočnoevropska zemlja koja graniči sa Letonijom i Rusijom. Ukupna površina Estonije je 45.226 kvadratnih kilometara. Glavni grad države je Tallinn. Ukupno stanovništvo je 1.408.556. Glavna etnička grupa su Estonci koji čine otprilike 70% stanovništva, dok su glavne manjine Rusi, i Finci. Glavna religija je protestantizam.

Historija[uredi - уреди]

Ljudsko naseljavanje u Estoniji je postalo moguće kada se led iz posljednjeg ledenog doba, otopio prije oko 11 000 – 13 000 godina. Najstarija poznata naseobina u Estoniji se nalazi na Rijeci Parnu (Pärnu), blizu grada Sindi (naseobina Puli (Pulli), po selu Puli - na desnoj obali rijeke Parnu). Ona potiče iz sredine osmog milenijuma stare ere.

Estonija je primila kršćanstvo kada su njemačka "Livonijska braća po maču" i Danska osvojili ovu zemlju 1227. Među kasnijim stranim silama koje su kontrolisale Estoniju u raznim periodima su bile Danska, Švedska, Poljska i konačno (1710. de facto, 1721. de iure) Rusija. Međutim, više klase i viša srednja klasa su ostale prvenstveno baltičko-njemačke do otprilike 1918. Tokom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, preostale Nijemce su istjerli Adolf Hitler, a kasnije i Staljin.

Nakon pada Ruskog Carstva poslije Oktobarske revolucije, Estonija je proglasila nezavisnost 24. februara, 1918. Nakon Estonskog oslobodilačkog rata i Sporazuma iz Tartua potpisanog 2. februara, 1920., Estonija je održavala ovu nezavisnost tokom 22 godine, i ista parlamentarna vlast je ponovo uspostavljena 1992., nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ova vlast je bila sačinjena od parlamenta, zvanog Riigikogu, koga su birali svi građani Estonije preko 18 godina. Rigikogu je raspušten 1934., i zemljom je dekretom vladao predsjednik Konstantin Pats (Konstantin Päts) do parlamentarnih izbora 1938.

Estoniju su sovjetske snage okupirale juna 1940., što je bila posljedica Sporazuma Ribentrop-Molotov (1939.) između Nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza. Mnogi od političkih i intelektualnih vođa su bili ubijeni ili izloženi represiji, uključujući prvog predsjednika Estonije, Konstantina Patsa, koji je deportovan u Rusiju. Estoniju je pod okupacijom držao njemački Treći rajh od 1941. do 1944., kada su je Sovjeti oslobodili od Nijemaca, i ponovo okupirali. Ova zemlja je ponovo stekla nezavisnost 20. augusta, 1991. Potpisnom revolucijom i raspadom Sovjetskog Saveza. 20. august je sada nacionalni praznik u Estoniji.

Posljednje ruske trupe su iz zemlje izašle 31. augusta, 1994., i Estonija je stupila u članstvo NATO pakta 29. marta, a članica Evropske unije je postala 1. maja, 2004.

Estonija je potpisala granični sporazum sa Rusijom 18. maja, 2005., čime su dvije zemlje neznatno redefinisale granicu koju su dijelile od 1991. Ovaj sporazum je Rigikogu, estonski parlament, ratifikovao 20. juna, 2005. Međutim, Rusija je odbacila estonsku preambulu ovom zakonu, koja se poziva na neprekinuti pravni kontinuitet estonske države tokom sovjetskog perioda, i indirektno se poziva na sovjetsku okupaciju Estonije, i objavila je da poništava svoj potpis i da želi da ponovo počne pregovore sa Estonijom.

Estonija je odgovorila da nema potrebe za ponovnim pregovaranjem oko granice, i da ona nema teritorijalne zahtjeve prema Rusiji.

Etimologija[uredi - уреди]

Nakon što je Estonija ponovo stekla nezavisnost, 1991. uslijedila je javna debata oko izabranog engleskog imena za Estoniju. Sufiks –onia u imenu Estonia (ranije takođe Esthonia) je latinskog porijekla, i neki smatraju da podseća na istočnu Evropu. Mnogi Estonci se više identifikuju sa sjevernom Evropom, i više bi volili da njihova zemlja ima ime koje zvuči nordijskije. Najpoznatija alternativa imenu u engleskom jeziku je Estland (Estland), što je i naziv za ovu zemlju u većini germanskih jezika (na primer u njemačkom, danskom, norveškom, i švedskom).

Vlada[uredi - уреди]

Estonija je ustavna demokratska republika, sa predsjednikom koga bira jednodomni parlament (izbori su svake četiri godine). Vladu, ili izvršnu granu, čine premijer, koga nominuje predsjednik, i ukupno 14 ministara. Vladu postavlja predsjednik nakon odobrenja parlamenta.

Zakonodavnu vlast ima jednodomni parlament, Rigikogu (državna skupština), koji se sastoji od 101 člana. Poslanike bira narod na izborima, i oni imaju četvorogodišnje mandate. Vrhovni sud je Nacionalni sud ili Rigikohus (Riigikohus), sa 19 sudija, čijeg predsjednika postavlja parlament na doživotnu dužnost, a nominuje ga predsjednik.

Internet glasanje je već korišteno na lokalnim izborima u Estoniji, a estonski zakonodavci su odobrili internet glasanje i za parlamentarne izbore.

Političke podjele[uredi - уреди]

Estonija je podjeljena u 15 okruga (estonski: množ. maakonnad; jedn. - maakond).

Okruzi Estonije

Popis:

  1. Harjumaa
  2. Hiiumaa
  3. Ida-Virumaa
  4. Järvamaa
  5. Jõgevamaa
  6. Läänemaa
  7. Lääne-Virumaa
  8. Pärnumaa
  9. Põlvamaa
  10. Raplamaa
  11. Saaremaa
  12. Tartumaa
  13. Valgamaa
  14. Viljandimaa
  15. Võrumaa

Geografija[uredi - уреди]

Močvare u Estoniji
Talin, glavni grad Estonije
Tvrđava Hermann u Estoniji
Estonski folklor
Estonska željeznica

Estonija leži na istočnim obalama Baltičkog mora između koordinata 57,3° i 59,5° N i 21,5° i 28,1° E. Prosječna nadmorska visina je samo 50 m, a najviša tačka u državi je Suur Munamagi (Suur Munamägi) na jugoistoku (318 m).

Nafta iz škriljaca i nalazišta krečnjaka, zajedno sa šumama koje pokrivaju 47% zemlje igraju ključne ekonomske uloge u ovoj zemlji, inače siromašnoj resursima. Estonija leži na preko 1.400 jezera (od kojih su većina veoma mala, a najveće, jezero Peipus, (Peipsi na estonskom) pokriva 3.555 km²), brojne močvare, i 3.794 kilometara obale su bogate brojnim zalivima, tesnacima i zatonima. Broj ostrva se procjenjuje na nekih 1.500, od kojih su dva dovoljno velika da čine okruge, Saare i Hiu.

Privreda[uredi - уреди]

1999. godine, Estonija je doživjela najgoru privrednu godinu od dobitka samostalnosti 1991. godine. Ova kriza se dogodila najviše zbog velike privredne krize u susjednoj Rusiji. Estonija je postala članica WTO-a (Svjetske Trgovinske Organizacije) u novembru 1991. godine (druga baltička država koja je postala članica). U procesu tranzicije privatizirani su energetski, telekomunikacijski i drugi državni sektori. Uz pomoć Europske unije, Svjetske banke i Nordic banke, Estonija je završila pripreme za Europsku uniju krajem 2002. godine i postala član iste 1. maja 2004. godine. Estonija ima brzorastuću privredu, dijelom zbog toga što veliki broj skandinavskih firmi otvaraju svoje podružnice u Estoniji, a i djelom zbog tranzita ruske nafte. Estonija je najbogatija od svih baltičkih zemalja. Država će vjerojatno uvesti euro kao valutu 1. januara 2007. godine.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Izvorni Estonci čine oko 70 % populacije države. Ostalih 30-tak posto čine razni imigranti iz bivših sovjetskih država, većinom iz Rusije. Rusi su većinom nastanjeni u glavnom gradu Talinu i sjeveroistočnoj Estoniji. U zemlji postoji i mala finska manjina.

Službeni jezik je estonski, koji je blizak finskom i mađarskom. Ruski je također vrlo raširen jezik i većina stanovništva ga zna.

Gradovi[uredi - уреди]

Veći gradovi: Popis gradova u Estoniji

Etničke skupine[uredi - уреди]

Ovo je popis etničkih skupina u Estoniji po popisu stanovništva iz 2003. godine:

Religija[uredi - уреди]

Većina Estonaca su protestantske luteranske vjeroispovjesti, iako se samo mali broj stanovništva izjasnio kao aktivni vjernici. Ruska manjina je većinom pravloslavne vjeroispovjesti. U Estoniji postoji i Estonska pravoslavna Crkva, koja je zbog nerazjašnjenih pitanja u zategnutim odnosima s Ruskom pravoslavnom Crkvom.

Danas preko 31% odraslog stanovništva su sljedbenici određene vjere i sastoje se od:

Također u zemlji postoji vrlo mali broj ostalih protestanata i Židova, također postoji i skupina neopogana koji su obnovili staru religiji Taara.

Kultura[uredi - уреди]

Prva štampana knjiga na estonskom je katekizam koji je štampan 1535. u njemačkom Wittenbergu. Muzika je veoma važan dio nacionalnog identiteta zemlje. Od 1869. u Tartu se održava festival, na kojem danas sudjeluje oko 30 hiljada muzičara i pjevača pred preko 200 hiljada ljudi.

Relevantni članci[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]