Doba šutnje
Doba šutnje ili Doba tišine (estonski: vaikiv ajastu) naziv je za period u historiji Estonije koji je trajao od 12. ožujka 1934. godine pa sve do 1938.[1] ili 1940. godine,[2] ovisno o izvorima. U tom je periodu dominantna politička figura u zemlji bio konzervativni političar Konstantin Päts, koji je, kako bi spriječio profašistički pokret Vaps da preuzme vlast u Estoniji, ukinuo ustavni poredak u samoorganiziranom puču 1934. godine te je u narednom periodu vladao autokratski, iako ne i diktatorski. Termin "doba šutnje" skovao je Kaarel Eenpalu, Pätsov saveznik i kasniji estonski premijer.
Doba šutnje u Estoniji stiglo je u periodu kada je njemački kancelar Adolf Hitler postao izrazito popularna figura među europskim desničarskim populistima. Estonske političke elite bojale su se da bi Vaps, koji je simpatizirao velik dio Hitlerovih stavova, mogao preuzeti vlast u zemlji na demokratski način tako da je Päts odlučio iskoristiti svoje ustavne ovlasti te uz podršku vojske i parlamenta izveo državni udar kojim je preuzeo apsolutnu vlast u državi i ukinuo ustavni poredak. Nedugo nakon puča, za vrhovnog komandanta imenovao je pouzdanog suradnika Johana Laidonera, omiljenog zapovjednika iz rata za nezavisnost i protivnika Vapsa.
Iako je Doba šutnje bio autokratski period u estonskoj historiji, nije se radilo o klasičnoj diktaturi. Istina, političke su stranke zabranjene, a zajedno s njima i veteranske udruge poput Vapsa; ukupno 400 članova opozicijskih udruga i stranaka je uhapšeno. Članovi Vapsa također su protjerani iz svih javnih i državnih službi, ali i iz vojske. Ovi potezi nisu izazivali veće kritike, međutim kada je Päts odlučio odgoditi izbore, parlamentarna se opozicija usprotivila. Päts je reagirao tako da je suspendirao parlament te suspendirao tada aktualni ustav do donošenja novoga. Iako se činilo da je Päts uveo diktaturu, provedene su brojne reforme i došlo je do ekonomskog rasta. Uz to, gotovo svi oni koji su bili uhapšeni 1934. godine pušteni su na slobodu 1938. godine bez posljedica, a nije bilo ni sustavnog zlostavljanja građana od strane države.
Godine 1936., u finskim je novinama objavljen tzv. Memorandum četvorice Državnih starješina, koji su sastavili bivši državni poglavari Ants Piip, Juhan Kukk, Jaan Teemant i Jaan Tõnisson. U njemu su pozivali Pätsa da vrati demokraciju i građanska prava, na što se Päts tada bio oglušio. Ipak, unatoč javnom protivljenju Pätsu, nijedan od četvorice bivših čelnika Estonije nije trpio nikakvo maltetiranje od strane države, što govori u prilog činjenici da Doba šutnje nije bilo poput klasičnih diktatura. Kraj Doba šutnje, prema većini historičara, uslijedio je donošenjem novog Ustava 1938. godine, mada drugi smatraju da je ono trajalo sve do sovjetske okupacije 1940. godine.
Reference[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Miljan, Toivo. Historical Dictionary of Estonia, pp. 196–97. Scarecrow Press, 2004, ISBN 0-8108-4904-6
- Estonica: 1918–1940. Republic of Estonia
- Berg-Schlosser, Dirk; Jeremy Mitchell, Varrak (2000). „Estonia: Crisis and 'Pre-Emptive Authoritarianism”. Conditions of democracy in Europe, 1919–39: systematic case-studies. Palgrave Macmillan. str. 109–128. ISBN 0-312-22843-0.
- Frucht, R. C. (2005). Eastern Europe: An introduction to the people, lands, and culture / edited by Richard Frucht. Santa Barbara, Calif: ABC-CLIO. Page 78+