Austrija

Izvor: Wikipedia
Republik Österreich
Republika Austrija
Zastava Austrije Grb Austrije
[ Zastava Austrije ] [ Grb Austrije ]
Državna krilatica: nema
Službeni jezik njemački 1
Glavni grad Beč
Predsjednici Austrije Heinz Fischer
Predsjednik Vlade Werner Faymann
Površina
 - Ukupno
 - % vode
112. po veličini
83.858 km²
1.3 %
Stanovništvo
 - Ukupno (2000)
 - Gustoća
86. po veličini
 - 8,150,835
97km²
Neovisnost 27. srpnja 1955.
Valuta 2 Euro (= 100 Cent)
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Državna himna Land der Berge, Land am Strome
Internetski nastavak .at
Pozivni broj +43
1 i regionalni jezici: slovenski u Koruškoj, hrvatski i mađarski u Gradišću. 2 Do 2002. austrijski šiling
Willendorfska Venera iz Starijeg kamenog doba
Karta rimskih provincija na području današnje Austrije
Faksimil darovnog ugovora u kojem se prvi put pominje Austrija
Podjela Austrijskog Carstva na austrijski i mađarski dio
Savezničke okupacione zone u Austriji nakon Drugog svjetskog rata
Karta nacionalnih parkova u Austriji
Großglockner najviši planinski vrh Austrije se 3.798 m
Predsjednik Austrije od 2004. godine Heinz Fischer
Zgrada austrijske skupštine u Beču

Austrija (njem.: O ovom zvuku Republik Österreich), je srednjoevropska država koja graniči na sjeveru s Njemačkom i Češkom, na istoku sa Slovačkom i Mađarskom, na jugu sa Slovenijom i Italijom, te na zapadu sa Švicarskom i Lihtenštajnom. Površina Austrije je 83.871 km². Glavni grad države je Beč. Ukupni broj stanovnika je 8.331.930.[1] Austrija je članica organizacije Ujedinjenih naroda od 1955. godine, a Evropske unije od 1995. godine. Od 2009-10. godine, Austrija je nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Historija[uredi - уреди]

Glavni članak: Historija Austrije

Starije kameno doba[uredi - уреди]

Područje Austrije bilo je naseljeno i u starijem kamenom dobu, o čemu svjedoči i jedan od najvrijednijih nalaza arheologije u Austriji tzv. Willendorfska Venera. Nastala je oko 25.000 godina p.n.e na području današnjeg Willendorfa kod Wachaua u Donjoj Austriji. Pronađena je 1908. godine, a danas se nalazi u Prirodno-historijskom muzeju u Beču

Kelti, rimske provincije[uredi - уреди]

Na području današnje Austrije keltska plemena - Ambidraven, Ambisonten, Boier, Kampi i Noriker, osnivaju kraljevstvo Noricum. Ovo kraljevstvo bilo je poznato po izvozu željeza, sve do područja današnje Italije, kao i po svojim konjima. Imali su i svoju kovnicu novca. Širenjem Rimskog carstva, kroz mirno osvajanje, pod rimskim vojskovođama i carskim sinovima Tiberijem i Druzom 15. godine pne. područje današnjeg Tirola i Vorarlberga prelazi u posjed Rima. Rimljani osnivaju provincije Norikum, Panonija i Retija. Veći rimski gradovi u to vrijeme bili su : Solva - kod mjesta Wagna, Ovilava - Wels, Lauriacum - Lorch kod Ennsa, Cetium - Sankt Pölten, Vidobona - Beč, Iuavavum - Salzburg.

Srednji vijek[uredi - уреди]

Nakon što su teritorij današnje Austrije osvajali Rimljani, Huni, Lombardi, Ostrogoti, Bavarci i Franci, ona dolazi pod vlast dinastije Babenberga od 10. do 13. vijeka, kad su ih naslijedili Habsburgovci. 976. godine spominje se markgrof Leopold I iz dinastije Babenberg, kao povjerenik cara Otona I. Prvo pominjanje Austrije, kao Ostarrîchi [2] zabilježeno je 1. novembra 996. godine u ugovoru o poklonu 950 ha zemljišta, cara Otona III, biskupu od Freisinga u okolini današnje općine Neuhofen an der Ybbs u Donjoj Austriji rječima:

...in regione vulgari vocabulo Ostarrîchi in marcha et in comitatu Heinrici comitis filii Luitpaldi marchionis.

Oko 1000. godine pojavljuju se imena za Austriju, koja imaju i druga značenja, kao npr. in orientali regno, in oriente, Osterland Austria i terra orientalis. Danas većina jezika naziva Austriju tim imenom, izuzev slovačkog Rakúsko, češkog Rakousko i finskog jezika Itävalta.

Izumiranjem dinastije Babenberg, Rudolf Habsburški 1240. godine postaje prvi njemački kralj iz dinastije Habsburg, te uzima ime Rudolf I. vojvoda austrijski i štajerski. Dinastija Habsburg vladala je Austrijom sve do svog izumiranja 1780. godine, kada ju je naslijedila lotarinška dinastija pod imenom Habsburg-Lotaringija.

Austrijsko Carstvo[uredi - уреди]

Raspadom Svetog Rimskog Carstva 1804. godine, Franjo II, kao poslijednji vladar tog carstva osniva Austrijsko Carstvo i uzima ime Franjo I, austrijski car. Carstvo se prostiralo na područjima današnje Austrije, Češke, Slovačke, Rumunije, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Mađarske, sjevernih dijelova Italije, kao i dijelova Poljske,Njemačke i Bosne i Hercegovine.

Austro-Ugarska monarhija[uredi - уреди]

Austrijsko Carstvo je 1867. godine podijeljeno je kao dvojna monarhija, Austro-Ugarske na austrijski i mađarski dio. Odlukom Berlinskog kongresa Austrija okupira Bosnu i Hercegovinu, koju 1908. godine anektira. Napadom Austro-Ugarske na Srbiju 1914. godine započeo je Prvi svjetski rat. Sa ukupnom površinom od 676.615 km² Austro-Ugarska je bila druga po veličini zemlja u Evropi, a po broju stanovnika sa oko 53 miliona 1914. godine, treća u Evropi. Austro-Ugarska se raspala nakon što je izgubila Prvi svjetski rat, pa je mirovnim ugovorom u Saint-Germainu i mirovnim sporazumom u Trianonu 1918. godine, nastala Austrija u današnjim granicama, nazvana Prva Republika, sa prvim predsjednikom vlade Karlom Rennerom. 1938. godine Austriju je pripojila nacistička Njemačka.

Drugi svjetski rat[uredi - уреди]

Krajem Drugog svjetskog rata 1945. godine saveznici su podijelili Austriju na četiri okupacione zone sve do 1955. godine, kad je stekla potpunu nezavisnost, pod uvjetima da ostane neutralna, te da se odrekne težnji za ponovnim pripojenjem Njemačkoj. 27. aprila 1945. godine proglašena je privremena vlada na čelu sa Karlom Rennerom. Ta vlada proglašava uspostavljenje tzv. Druge republike i upravlja Austrijom, sa manjim promjenama, sve do prvih legitimnih izbora 1949. godine.

Savremeno doba[uredi - уреди]

Austrija je 1995. godine postala članica Evropske Unije, a 1999. je uvela valutu euro.

Geografija[uredi - уреди]

Austrija se proteže maksimalno u smjeru zapad-istok 575 km, a u sjeverno-južnom pravcu 294 km. Oko 60% površine Austrije je brdovito i dio je planinskog vijenca Alpe. Na istočnoj granici prema Češkoj, nalaze se obronci Karpata. Nizine se nalaze istočno i uzduž toka Dunava, te u južnoj Štajerskoj i [[Gradišće|Gradišćje je na rubu Panonske nizije. Ukupno 43% Austrije je pošumljeno. Najniža tačka Austrije je Hedwighof u općini Apetlon u Gradišću 114 m, a najviši vrh je Großglockner sa 3.798 m

Najviši planinski vrhovi[uredi - уреди]

Najviši planinski vrh Großglockner 3.798 m u Austriji nalazi se u saveznoj pokrajini Koruškoj. Osim njega Austrija ima preko 900 vrhova sa visinom većom od 3.000 m.[3] Neki veći vrhovi su:

Rijeke[uredi - уреди]

Najveći dio Austrije, oko 80.566 km² pripada Dunavskom slivu, a samo mala područja na zapadu pripadaju slivu Rajne (2.366 km²), te na sjeveru slivu Elbe sa površinom od 918 km².

Ostale veće rijeke u Austriji su: Lech, Isar, Inn, Salzach, Traun, Enns, Ybbs, Erlauf, Pielach, Traisen, Wienfluss, Fischa, Große Mühl, Kleine Mühl, Rodl, Aist, Kamp, Göllersbach, Rußbach, Thaya, March, Mura i Lainsitz.

Jezera[uredi - уреди]

Najveće jezero u Austriji je Neusiedler See u Gradišću. Ukupno 77% površine od ukupno 315 km² pripada Austriji, a ostatak pripada Mađarskoj. Drugo najveće jezero je Attersee sa 46 km² u Gornjoj Austriji, te Traunsee sa 24 km². Na tromeđi sa Njemačkom i Švicarskom Austriji pripada i manji dio Bodenskog jezera. Tačna granica između država na Bodenskom jezeru nije definirana. Osim njih, posebno za turizam, su važna jezera u Koruškoj: Wörthersee, Millstätter See, Ossiacher See i Weißensee. Druga poznatija jezera u Austriji su Mondsee i Wolfgangsee. Austrija je kontinentalna država. Što znači da nema izlaz na more.

Nacionalni parkovi[uredi - уреди]

Austrija ima sedam nacionalnih parkova: Hohe Tauern, Gesäuse, Nockberge i Kalkalpen, Neusiedler See - Seewinkel, Thayatal i Donauauen.

Klima[uredi - уреди]

U zapadnom i središnjem dijelu prevladava snježna klima s izrazitim padalinama i niskim zimskim temperaturama. Ljetne temperature su do 20 C. U dolinama su česte magle i temperaturne inverzije. Prema istoku prevladava umjereno kontinentalna klima.

Politika[uredi - уреди]

Po austrijskom Ustavu iz 1920., te dopunama iz 1929. godine godine Austrija je federalna, parlamentarna demokratska republika, koja se sastoji od devet saveznih pokrajina.[4] Ustav je ponovo stupio na snagu nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine.

Aktivno pravo glasa na izborima u Austriji imaju sve osobe koje su:

  • državljani Austrije.
  • osobe koje na dan izbora imaju napunjenih 16 godina. Do 2007. godine starosna granica bila je 18 godina.

Pasivno pravo glasa, imaju sve osobe koje na dan izbora imaju napunjenih 18 godina, osim ako nisu izuzeti iz prava za glasanje.

Predsjednik[uredi - уреди]

Šef države je predsjednik, koji se bira direktno na izborima svakih šest godina. Po austrijskom Ustavu, mandat se predsjedniku može samo jednom produžiti, sa narednih šest godina. Predsjednik ima funkciju proglašavanja i mogućnost raspuštanja vlade, savezne skupštine, kao i pokrajinskih skupština, glavni je zapovjednik oružanih snaga Austrije, kao i službeni predstavnik Austrije na međunarodnom nivou. Sadašnji predsjednik Austrije je Heinz Fischer, član Socijalističke partije Austrije (SPÖ) izabran je prvi put na izborima 25. aprila 2004., a drugi put, kao nezavisni kandidat na izbori za predsjednika Austrije, 25. aprila 2010. godine.

Skupština[uredi - уреди]

Austrijska skupština sastoji se od dva doma:

  • Državno vijeće (njem:Nationalrat) sastoji se od 183 zastupnika, koji se biraju na direktnim i tajnim izborima svakih pet godina. Do 2007. godine mandat u skupštini trajao je četiri godine. Skupština donosi najvažnije zakone, te je za njihovo usvajanje potrebna, obično apsolutna većina (najčešće dvotrećinska). Za ulazak u skupštinu postavljena je granica od 4%. Glasovi partija, koje osvoje manje od 4%, dijele se partijama sa većim procentualnim udjelom. Državnim vijećem predsjedavaju tri predsedjnik koji se biraju iz redova tri najjače partije. U mandatu od 2008. godine predsjednica vijeća je Barbara Prammer (SPÖ), drugi predsjednik je Fritz Neugebauer (ÖVP), a treći, član FPÖ Martin Graf.
  • Savezno vijeće (njem:Bundesrat) Članovi se biraju iz pokrajinskih skupština. Savezno vijeće ima pravo veta na odluke, koje se u državnom vijeću, može pobiti. Samo u iznimnim slučajevima, ako su prava pokrajina ugrožena, savezno vijeće ima apsolutno pravo veta. Politički kritičari, zbog zastupanja partijskih interesa zastupnika, a ne interesa pokrajina, često smatraju ovo vijeće nepotrebnim.

Na izborima 2008. godine za skupštinu koji su održani 28. septembra izabrane su sljedeće partije:

  • Socijalistička partija Austrije (SPÖ) 29,26% i 57 predstavnika,
  • Narodna partija Austrije (ÖVP) 25,98% i 51 predstavnik
  • Slobodarska partija Austrije (FPÖ) 17,54% i 34 predstavnika
  • Savez za budućnost Austrije (BZÖ) 8,26% i 21 predstavnik
  • Zeleni 8,05% i 20 predstavnika
  • Ostale partije dobile su manje od 4 % te nisu imale pravo za ulazak u parlament

Zbog najviše osvojenih glasova mandat za sastav vlade povjeren je članu Socijalističke partije Austrije (SPÖ) Werneru Faymannu.

Vlada[uredi - уреди]

U Austriji je vlada, pored predsjednika države najviši organ uprave. Članovi vlade su predsjednik vlade (njem:Bundeskanzler), podpredsjednik vlade (njem:Vizekanzler) i savezni ministri.

Predsjednik vlade[uredi - уреди]

Predsjednika vlade postavlja predsjednik države, uobičajeno ga predlaže nakon izbora, najjača partija u parlamentu, mada to nije pravilo. Vlada predlaže predsjednika vlade, predsjedniku i on predlog može također odbiti. Predsjednik države ima ovlasti, da na osnovu prijedloga vlade, raspusti skupštinu te raspiše nove izbore. Predsjednik vlade je primus inter pares u vladi, predlaže i otpušta ministre, mada nema ovlasti mješanja u resor pojedinog ministarstva. Nakon izbora u septembru 2008. godine, te nakon 56 dana pregovaranja, SPÖ je ušao u koaliciju sa ÖVP, te je za predsjednika vlade izabran Werner Faymann, a za podpredsjednika, Josef Pröll, član ÖVP.

Ministarstva[uredi - уреди]

Austrijska vlada, izabrana na izborima 2008. godine, ima četrnaest članova, uključujući predsjednika i podpredsjednika vlade. Broj članova je promjenljiv, te je u zavisnosti od pojedine vlade. Podpredsjednik vlade Josef Pröll obavlja i funkciju ministra financija.

Političke partije[uredi - уреди]

Izbori u Austriji[uredi - уреди]

Podjela Austrije

Izbori za Evropski parlament[uredi - уреди]

Austriju zastupa u Evropskom parlamentu 18 predstavnika, koji se biraju svakih pet godina na izborima. Birači glasaju za biračke liste političkih partija, te mogu i direktno svoj glas dati kandidatu na izabranoj listi političke partije. Od 2009. godine Austriju će predstavljat 17 predstavnika. Na izborima za Evropski parlament održanim 8. juna 2009. godine u Austriji, pobijedila je Narodna partija Austrije (ÖVP) sa 29,8 % i 6 predstavnika u parlamentu. Na drugom mjestu je Socijalistička partija Austrije sa 23,9% i 5 predstavnika

Političke podjele[uredi - уреди]

Austrija je savezna republika i dijeli se na devet saveznih pokrajina. Pokrajine su podijeljene na okruge i statutarne gradove. Okruzi su podijeljeni na gradove, općine i općine sa tzv. markt statusom.

Teritorijalna i politička podjela Austrije
Grb Zastava Pokrajina Glavni grad Površina, km² Broj stanovnika [1] Broj okruga Broj gradova Broj općina Broj markt općina
1 Burgenland Wappen.svg Flag of Burgenland.svg Gradišće Eisenstadt 3.965 281.190 9 13 99 59
2 Kaernten CoA.svg Flag of Carinthia.svg Koruška Celovec 9.536 561.094 10 17 75 40
3 Niederösterreich CoA.svg Flag of Lower Austria.svg Donja Austrija Sankt Pölten 19.178 1.597.240
4 Oberösterreich Wappen.svg Flag of Upper Austria.svg Gornja Austrija Linz 11.982 1.408.165
5 Salzburg Wappen.svg Flag of Salzburg.svg Salzburg Salzburg 7.154 530.576
6 Steiermark Wappen.svg Flag of Styria.svg Štajerska Graz 16.392 1.205.909 17 34 388 120
7 Tirol Wappen.svg Flag of Tirol.svg Tirol Innsbruck 12.648 703.512
8 Vorarlberg CoA.svg Flag of Vorarlberg.svg Vorarlberg Bregenz 2.601 366.377
9 Wien 3 Wappen.svg Flag of Vienna.svg Beč Beč 415 1.677.867

Privreda[uredi - уреди]

Austrija ima razvijenu tržišnu privredu i visok životni standard. Njeguje dobre veze sa privredama Evropske Unije, pogotovo s Njemačkom. Članstvo u EU privuklo je strane investitore, koje posebno privlači položaj Austrije između sadašnjih i budućih članica EU. Sporiji ekonomski rast u obližnjoj Njemačkoj i općenito u svijetu usporio je ekonomski porast na 1.2% u 2001. godini.

Promet[uredi - уреди]

Stanovništvo[uredi - уреди]

Po članu 8 Ustava Austrije iz 1920. godine, službeni jezik u Austriji je njemački jezik. Austrijska varijanta njemačkog jezika je maternji jezik oko 98% od ukupnog broja austrijskih državljana. Razlika tzv. austrijskog njemačkog, sastoji se u riječima, koje su karakteristične u upotrebi na području Austrije, različitim gramatičkim pravilima, kao i korištenjem riječi koje su u njemački jezik ušle iz jezika susjednih naroda (slovenskog, mađarskog i italijanskog jezika). U području Gradišća i Koruške, službeni jezik je pored njemačkog, hrvatski i slovenački, na kojim se jezicima, može odvijati dvojezična nastava u školama, izdavati dokumenti, obilježavati zvanične državne institucije i prometne oznake. U nekim općinama Gradišća je romski jezik priznat kao službeni jezik.

Austrija ima i mnogo radnika useljenika. Najveći broj je useljenika iz Turske, državljana balkanskih zemalja (BiH, Srbija, Hrvatska, Rumunija, Albanija i dr.).

Religija[uredi - уреди]

U Austriji je službeno priznato dvanaest religija [5] i religioznih zajednica. Za službeno priznanje od strane države potrebno je priznanje, zahtjevom zatražiti od Ministarstva školstva i kulture. Nakon ispunjavanja preduvjeta, religioznoj se zajednici priznaje status, čime zajednica ostvaruje određene prednosti i povlastice, koje joj država garantira i potpomaže. Uslovi za prihvatanje državno priznate religiozne zajednice su između ostalog:

  • broj članova, koji bi trebao prelaziti 16.000 članova,
  • pozitivan odnos zajednice prema državi i društvu,
  • obavezivanje zajednice na sprječavanju psihičkog uticaja na razvoj zajednice, te
  • kontrola finacijskih sredstava zajednice, koja ne bi trebala biti korištena samo u religiozne svrhe.

Ispunjavanjem ovih uslova i dobijanjem statusa, religiozna zajednica ima pravo na:

  • organizovanje nastave religije i njeno financiranje od strane državnih organa,
  • oslobađanje od obaveze plaćanja poreza na zemljište,
  • pravo na postavljanje svećenika u vojsci, stručnom savjetu državne televizije ORF i dušebrižnika u bolnicama, kao i
  • zaštitu crkvenog osoblja od progona, zbog propovijedanja u smislu tokova i pravila zajednice,
Priznate religije u Austriji
Religija Broj članova 1
Rimokatolička crkva 2 5.600.000
Islam 515.914 [6]
Protestantizam 375.000
Grčka-pravoslavna crkva 175.000
Jehovini svjedoci 23.200
Starokatolička crkva 14.500
Budizam 10.400
Judaizam 8.000
Istočne pravoslavne crkve 5.000
Nova apostolska crkva 4.200
Mormoni 2.250
Metodisti 1.250

1 Broj članova zasnovan na popisu stanovnistva 2001. godine
2 Broj na osnovu podataka iz 2007. godine

Kultura[uredi - уреди]

U Austriji su rođeni mnogi slavni kompozitori, među ostalima Mozart, Johann Strauss otac i sin, Schönberg, Webern i Berg.

Treba spomenuti i slavne fizičare Boltzmanna i Schrödingera, filozofe Wittgensteina i Gödela, psihoanalitičara Freuda, pisca Musila i slikara Klimta.

Dvorac Schönbrunn u Beču

Obrazovanje[uredi - уреди]

Osnovno i srednje obrazovanje[uredi - уреди]

Turizam[uredi - уреди]

Turizam zauzima veoma vazno mesto u privredi Austrije.U tome prednjaci pokrajina Tirol(centar-Insbruk) na zapadu zemlje,koja ostvaruje skoro polovinu ukupnih austrijskih prihoda od turizma.Razvijen je i hotelski i seoski turizam,a turisti dolaze leti i zimi. Znatne prihode od turizma ostvaruje Bec.

Sport[uredi - уреди]

sport u austriji je veoma razvijen . fudbal i rukomet su najpopularniji. ucestvovali su na raznim takmicenjima.

  1. PREUSMJERI Target page name

Relevantni članci[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]


Vanjske veze[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]