Slovački jezik

Izvor: Wikipedia
Slovački jezik
slovenčina ili slovenský jazyk
Države govorenja Slovačka; Češka, Mađarska, Rumunjska, Ukrajina, Vojvodina
Regije govorenja Europa
Broj govornika oko 6 milijuna
Klasifikacija indoeuropski
slavenski
zapadnoslavenski
slovački
Službeni status
Služben u Slovačka, EU, Vojvodina
Jezični kôd
ISO 639-1 sk
ISO 639-3 {{{iso3}}}
SIL SLO
p  r  u
Information icon.svg

Slovački jezik (sl. slovenský jazyk ili slovenčina) službeni je jezik Republike Slovačke te Vojvodine u Srbiji, s pet milijuna stanovnika (broj Slovaka u drugim državama procjenjuje se na oko milijun).

Slovački se, kao skupina dijalekata, izdvojio iz kasnoga praslavenskoga još u 10. stoljeće, ali je kao standardni jezik uspostavljen tek polovicom 19. stoljeća. Od 15. do 17. stoljeća služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj češki s mnogim slovačkim osobinama. Prvi pokušaji uvođenja slovačkoga književnog jezika zabilježeni su u 18. stoljeću. Na istoku Slovačke pokušali su to kalvinisti, a na zapadu Anton Bernolák. Međutim, tek je Ľudovítu Štúru u četrdesetim godinama 19. stoljeća uspjelo uspostaviti književni jezik utemeljen na srednjoslovačkim dijalektima.

Izgradnji standardne norme bitno je pridonijela slovačka gramatika "Mluvnica jazyka slovenského" Martina Hattale iz 1864. godine, a zasluge za daljnji razvoj standardnog jezika ima "Rukoväť spisovnej reči slovenskej" S. Czambela iz 1902. Prvi je pravopis "Pravidlá slovenského pravopisu" tiskan 1931. Za vrijeme slovačke države, između 1939. i 1945., mnogi su čehizmi, koji su bili brojni kao i germanizmi i hungarizmi, zamijenjeni domaćim riječima. Slovačko je pismo latinica obogaćena nekolicinom dijakritičkih znakova i dvoslova koji označuju jedan glas.