Slovenski jezik

Izvor: Wikipedia

 

Slovenski jezik
Slovenački jezik
slovenski jezik, slovenščina
Govori se u  Slovenija
 Italija (u Friuli Venezia Giulia)
 Austrija (u Koruškoj i Štajerskoj)
 Mađarska (u Vas)
 Hrvatska
i emigrantske grupe u raznim zemljama
Region Centralna južna i Jugoistočna Evropa
Ukupno govornici 2,4 miliona
Jezička porodica


>Baltoslavenski
->Slavenski
-->Južnoslavenski
--->Zapadni južnoslavenski
---->

Službeni status
Službeni jezik u  Slovenija
 Evropska Unija
Regionalni ili lokalni službeni jezik u:

 Austrija
 Mađarska
 Italija

Reguliran od Slovenska akademija znanosti in umetnosti
Jezički kodovi
ISO 639-1 sl
ISO 639-2 slv
ISO 639-3 slv
Idioma esloveno.png
Područja na kojima se govori slovenski

Slovenački jezik isto tako poznat i pod nazivom slovenski jezik, je materinski jezik oko 2.000.000 Slovenaca u Republici Sloveniji, gdje je službeni jezik, te pripadnika slovenske manjine u Austriji (oko 60 000 u Koruškoj i Štajerskoj), Italiji (oko 100 000 u Beneškoj Sloveniji, Reziji, Trstu i Gorici), Hrvatskoj (11800-13100) i Mađarskoj (2 700). Broj slovenskih emigranata u Americi, Zapadnoj Europi i Australiji procjenjuje se na oko 400.000.

Najstariji su pisani spomenici koji pokazuju tipične slovenske jezične crte "Brižinski spomenici" pisani latinicom oko 1000. godine. Na njihovu se temelju nije razvila nikakva srednjovjekovna slovenska pismenost, tako da tek od polovice 16. stoljeća i vremena reformacije možemo govoriti o izgradnji slovenskoga književnog jezika. Taj je jezik izgrađen većim dijelom na donjokranjskim i tek manjim dijelom na gornjokranjskim govorima. Njegov je začetnik Primož Trubar koji je 1550. tiskao "Katekizam" i "Abecedarij", 1557. - 1560. preveo "Novi zavjet" te 1564. izdao slovenski crkveni red "Cerkovna ordninga". Prvu je slovensku gramatiku "Arcticae horulae" 1584. napisao Adam Bohorič, a prvi rječnik (njemačko-latinsko-slovensko-talijanski) 1592. Jeronim Megiser.

Protureformacija je zaustavila ta nastojanja, tako da se tek potkraj 18. stoljeća ponovno pojavljuju pokušaji utemeljenja slovenskoga književnog jezika. Između 1784. i 1802. prevedena je na slovenski katolička Biblija, a 1768. pojavljuje se i "Kranjska gramatika" (Crainerischen Grammatik) Marka Pohlina. Veliku je važnost za utemeljenje književnog jezika imala i "Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kaernten und Steyermark" Jerneja Kopitara iz 1808. godine. Jezična je norma definitivno uspostavljena tek u četrdesetim godinama 19. stoljeća nakon dugotrajnih rasprava. Važnu je ulogu u izgradnji slovenskoga književnog jezika imao i Valentin Vodnik.

Izražajne su se mogućnosti novoga književnog jezika u punom sjaju pokazale u književnosti. France Prešeren začetnik je slovenske poezije, a proznu su književnost utemeljili Fran Levstik i Ivan Cankar. Do kraja je konstituiranje slovenskog jezika u 19. stoljeću dovedeno pojavom dvosveščanoga slovensko-njemačkog rječnika Maksa Pleteršeka (1894./1895.) i pravopisom Frana Levca (1899.). Danas je slovenski standardni jezik stabilan, dobro opisan i istražen. Među obiljem publikacija o njemu valja istaknuti petosveščani "Slovar slovenskega knjižnega jezika" (1970. - 1991.) Slovenske akademije znanosti i umetnosti, "Etimološki slovar slovenskega jezika" France Bezlaja (1976. - 1995.) te posljednji "Slovenski pravopis" iz 2001.

V. također[uredi - уреди]

Vanjska poveznica[uredi - уреди]