Zapadnoslavenski jezici

Izvor: Wikipedia
Zapadnoslavenski
Geografska
distribucija:
Istočna Evropa
Genetska
klasifikacija
:
Indo-evropski
 Baltoslavenski
  Slavenski
   Zapadnoslavenski
Podjele:
ISO 639-5: zlw
Slavic europe.svg

U zapadnoslovenske jezike spada poljski i neki ostaci od Lektičkih jezika (Kašupski i njegova prastara verzija Slovinski), Donjelužički i Gornjelužički (koji se zovu i Wendish), češki i slovački. Više od 40 miliona ljudi govori poljski jezik u Poljskoj, nekim regionima u Češkoj i USA i Kanadi. Osnovni dijalekat poljskog je velikopoljski (na sjeverozapadu), malopoljski (na jugoistoku), šleski i mazovski (sličan kašubskom). Slovinski pripada sjevernoj grupi kašubskih jezika. Kašubski dijalekti, zajedno sa slovinskim se smatraju ostacima pomeranijskih jezika koji su pripadali lektičkoj grupi. Lektička grupa je isto uključivala i polapski jezik koga su govorili do 17. i 18. vijeka Sloveni u okolini rijeke Elbe (Laba). U to doba je već bio napisan riječnik i neki izrazi na tome jeziku.

Polapski jezik se graničio sa sorbijskim dijalektima koje govore Lužički Srbi u Istočnoj Njemačkoj. Gornjelužički dijalekat je baza za pismo a ostaci donjelužičkog se govore i u regiji Mužakova.

Češki se govori u Bohemiji, Moraviji i Šleziji. Pisani jezik je zasnovan na centralnom bohemijskom dijalektu koji se govori u regiji Praga. Slovačko pismo je zasnovano na bazi centralnog slovačkog dijalekta koji je govoren sredinom 19 vijeka. Zapadni slovački jezici su bliski sa moravijskim dok su istočni bliski sa poljskim i ukrajinskim.