Zapadna Njemačka

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Zapadna Nemačka)
Zapadna Njemačka/Savezna Republika Njemačka
Bundesrepublik Deutschland
Flag of Germany (1946-1949).svg
 
Flag of Saar (1947–1956).svg
1949. – 1990. Flag of Germany.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Einigkeit und Recht und Freiheit
(njemački: "Jedinstvo, pravda i sloboda")
Himna
Das Lied der Deutschen
Lokacija Savezne Republike Njemačke
Glavni grad Bonn
Jezik/ci njemački
Vlada Republika
Predsjednik
 - 1949. – 1959. Theodor Heuss
 - 1959. – 1969. Heinrich Lübke
 - 1969. – 1974. Gustav Heinemann
 - 1974. – 1979. Walter Scheel
 - 1979. - 1984. Karl Carstens
 - 1984. - Richard von Weizsäcker
Kancelar
 - 1949. – 1963. Konrad Adenauer
 - 1963. – 1966. Ludwig Erhard
 - 1966. – 1969. Kurt Georg Kiesinger
 - 1969. – 1974. Willy Brandt
 - 1974. – 1982. Helmut Schmidt
 - 1982. - Helmut Kohl
Historija Hladni rat
 - Osnovana 23. svibnja 1949.
 - Reunifikacija Njemačke 3. listopada 1990.
Stanovništvo
 - 1990. 63,254,000 
Valuta njemačka marka (DEM)
Pozivni broj +49
Internetski nastavak .de

Zapadna Njemačka (njemački: Westdeutschland) je najčešći naziv za Saveznu Republiku Njemačku (njemački: Bundesrepublik Deutschland) od njezinog osnivanja 1949. pa do ponovnog ujedinjenja 1990. godine kada je Istočna Njemačka postala dio Zapadne. Od 1990., pa do danas, Savezna Republika Njemačka znana je samo kao Njemačka.

Na početku Hladnog rata, nakon njemačkog poraza u Drugom svjetskom ratu, Njemačka je podijeljena na dvije države i dva posebna teritorija (Saar i Berlin). Savezna Republika je preuzela ekskluzivni mandat nad cijelom Njemačkom, te je sebe smatrala demokratski organiziranim carstvom, a podloga za to bio je izgovor da istočnonjemačka vlada nije demokratski izabrana, pa prema tome nije ni legitimna. Nakon glasovanja naroda i Saarska oblast se 1957. pridružila Zapadnoj Njemačkoj. Zapadni Berlin, koji pravno nije bio dio Zapadne Njemačke, imao je uske veze i suradnju s njom, a imao je i svog predstavnika u zapadnonjemačkom parlamentu. Odnos između dvaju njemačkih država poboljšao se tijekom perioda Ostpolitika (koju je uveo Willy Brandt). Tijekom tog perioda Zapadna i Istočna Njemačka su se međusobno priznale, no Zapadna Njemačka je Istočnu Njemačku priznala kao de facto vladu unutar jedinstvene Njemačke, dok je Istočna Njemačka Zapadnu priznala i de facto i de iure.

Nakon pada komunizma u Istočnoj i Srednjoj Europi (1989. - 1990.) i nakon rušenja Berlinskog zida, pojavila se velika želja za ponovnim ujedinjenjem Njemačke. Glasovanjem, građani Istočne Njemačke su odlučili da žele da se DDR ukine i pridruži Zapadnoj Njemačkoj. To se i dogodilo. Istočna Njemačka, kao i Berlin (koji je tada prestao biti poseban teritorij) pridružili su se Zapadnoj Njemačkoj 3. listopada 1990. godine. Ovim spajanjem, stvorena je jedinstvena država Njemačka, a dominantna država nakon reunifikacije bila je Zapadna Njemačka, kako kulturno tako i politički. S konstitucionalne perspektive, Njemačka se gleda kao nastavak, prije nego nasljednica, Zapadne Njemačke.

Temelji za njemačku ekonomsku moć (koju drži danas) postavljeni su tijekom 1950-ih događajem znanim kao Wirtschaftswunder (gospodarsko čudo), kada se Zapadna Njemačka jako brzo oporavila od destruktivnih posljedica Drugog svjetskog rata i uzdigla se do razine 3. svjetske ekonomske sile. Prvi kancelar Konrad Adenauer, koji je tu poziciju držao do 1963., za novi glavni grad je postavio svoj rodni grad Bonn (zbog toga je ova država nekad nazivana i Bonnska Republika), a zapečatio je i čvrst savez sa Zapadom. Adenauer nije Njemačkoj samo osigurao članstvo u NATO-u, nego je i bio jedan od osoba koje su postavile temelje za osnivanje Europske Unije. Njemačkoj je uspio osigurati i mjesto u savezu G8, što je bio još jedan primjer njemačke moći.

Pojam zapadna Njemačka u srpskohrvatskoj terminologiji (osim imena ove države) može označavati i geografsku regiju unutar Njemačke.