Salzburg (grad)

Izvor: Wikipedia
Salzburg

Salzburg aerial view.jpg
Pogled na grad

Grb
Osnovni podaci
Država  Austrija
Pokrajina Gornja Austrija
Stanovništvo
Stanovništvo 148 521 (2012.) [1]
Gustina stanovništva 2 249 st./km²
Geografija
Koordinate
Vremenska zona UTC+1, leti UTC+2
Nadmorska visina 424 m
Površina 65 678 km²
Salzburg na karti Austrije
Salzburg
Salzburg
Salzburg (Austrije)
Ostali podaci
Veb-strana www.stadt


Koordinate: 47° 28′ 48" SGŠ, 13° 01′ 12" IGD

Salzburg (doslovno prevedeno Slangrad) je grad od 148 521 stanovnika [1]u sjeverozapadnoj Austriji na samoj granici sa Njemačkom. Salzburg je glavni grad istoimene austrijske savezne države.

Historijski centar Salzburga - Altstadt, je zbog svoje kombinacije umjetnosti i arhitekture uvršten na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi 1996. [2]

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Grad leži u kotlini rijeke Salzach koja ga dijeli na dva dijela; Stari grad (Altstadt) i Novi grad. Salzburg leži na samoj granici Alpa. Nekad je bio poznat po svojim rudnicima soli koji su nakon viševjekovnog iskapanja zatvoreni, a danas je najpoznatiji po svom sugrađaninu Wolfgangu Amadeusu Mozartu.

Salzburg pod snijegom

Historija[uredi - уреди]

Prvi tragovi naseljenosti ovog kraja sežu do neolita, negdje oko 1000. pne. taj kraj osvajaju Iliri, njih od 6. vijek pne. istiskuju Kelti koji su osnovali prvo naselje. Rimljani su 15. pne. na obali rijeke Salzach izgradili svoje naselje Juvavum. [2]Početkom 8. vijeka sv. Rupert osnovao je benediktinci samostan Nonnberg. U vrijeme sv. Bonifacija grad je uzdignut u biskupsko sjedište 739., a od 798. uzdignut je u rang nadbiskupije. [2] Nadbiskup Gerbhard izgradio je 1077. utvrdu Hohensalzburg na brdu iznad grada. Salzburški nadbiskupi izborilli su 1278. povelju od Svetog Rimskog Carstva kojom su izborili status prinčeva, od tad je Salzburg postao moćni principat, kojim su upravljali njegovi izborni biskupi-prinčevi. [2]

Među salzburškim prinčevima treba spomenuti Wolfa Dietricha von Raitenaua (vladao 1587.-1612.), koji je importirao talijansku renesansu u grad zaposlivši arhitekta Vincenza Scamozzija da mu uredi trgove, katedralu, i još neke građevine. Zatim Markusa Sittikusa von Hohenemsa (vladao 1612.-1619), koji je nastavio sa uređenjem grada unajmivši drugog talijanskog arhitekta Santina Solarija, pa Parisa Grafa (grofa) von Lodrona (vladao 1619.-1653.), koji je osnovao univerzitet 1622.

Nadbiskup Leopold Anton von Firmian (vladao 1727.-1744.) [2] objavio je edikt 1731. kojim protjeruje protestante iz grada. Njihovu imovinu konfiscirala je katolička crkva, a 20 000 ogoljelih izbjeglica uputilo se na sjever prema protestantskim zemljama. Fridrik Vilim I. Pruski primio je 16 000 izbjeglica, a ostali su potražili dom u udaljenijim krajevima; Holandija, Velika Britanija, Debrecen, Banat, a 300 je otišlo do tadašnje britanske kolonije - Georgije u Ameriku. [3]

Za vladavine nadbiskupa Hieronymusa Grafa von Colloreda (vladao od 1772. do 1803.), Salzburg je postao središte prosvjetiteljstva. Vladavina prinčeva-nadbiskupa završila je 1803. kad je Salzburg podpao pod vlast nadvojvode Ferdinanda III. iz Velikog Vojvodstva Toskana, ali ga je već 1805. anektiralo Austrijsko Carstvo zajedno s Berchtesgadenom. Nakon austrijskog poraza od Napoleona u Bitci kod Wagrama, grad je od 1809. do 1816. bio pripojen Bavarskoj, ali je odlukom Bečkog kongresa ponovno vraćen Austrijskom Carstvu.

Od kraja 19. vijeka počeo je nagli rast grada, koji se proširio daleko izvan starih gradskih zidina, tako da je 1935. grad narastao na 63 275 stanovnika.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata salzburški nacisti srušili su židovsku sinagogu i počeli progon Židova. Pored grada je osnovan zloglasni koncentracijski logor Salzburg-Maxglan, u koji su zatvarani većinom Romi i logor za zarobljene vojnike Crvene armije. Pred kraj rata i Salzburg je zbog svoje industrije i željezničke pruge postao meta savezničkog bombardiranja, prilikom tih napada stradalo je 7 600 objekata i poginulo 550 stanovnika. Američka vojska ušla je u grad 5. maja 1945. od tad pa sve do 1956. Salzburg je bio sjedište štaba američkih okupacijskih snaga u Austriji. [2]Nakon vraćanja državnosti Salzburg je postao glavni grad savezne države Salzburg.

Salzburg kao grad svjetske baštine[uredi - уреди]

Historijsko središte Salzburga
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Salzburg aerial view.jpg
 Austrija
Registriran: 1996. (20. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv, vi
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Jedinstvena kombinacija alpskih vizura i bogate arhitekture, stvorila je reputaciju Salzburga, kao jednog od najljepših gradova svijeta. Iako je malo tog ostalo od njegovog nekadašnjeg sjaja, jer je dosta zgrada izgorjelo u požaru 1818. [2]ipak i ono što je ostalo bilo je dovoljno da Salzburgu donese epitet njemačkog Rima.

Stari grad[uredi - уреди]

Tvrđava Hohesalzburg iznad grada

Središte starog grada, na lijevoj obali Salzacha je trg - Residenzplatz sa Nadbiskupom palačom (1595.-1619.), koja je danas pretvorena u Galeriju evropskog slikarstva 16. 19. vijeka, ispred koje je velika barokna fontana (1658.-1661.). Na suprotnoj strani trga leži palača - Residenz Neugebäude (Nova rezidencija) podignuta 1592.-1602. sa zvonikom na kom je mehanički sat iz 1873. i vergl (Glockenspiel) iz 1705. izgrađen u Antwerpenu. Taj instrument od 35 zvona svira muzičke dionice koje su komponirali Michael Haydn i Wolfgang Amadeus Mozart. [2] Salzburška katedrala bila je prva crkva izgrađena u talijanskom stilu na njemačkom tlu, prema projektima napravljenim 1614.-1628. Ona je podignuta na mjestu starije romaničke katedrale izgrađene od 1181. do1200., koja je oštećena u požaru 1598. A i ta romanička katedrala je bila izgrađena na mjestu starije bazilike iz 8. vijeka. [2]

Na šumovitom Möchsnbergu (Redovničko brdo) koje dominira nad starim gradom svojom visinom od 493 nalazi se benediktinski samostan sv. Petra, u kojem je većina objekata podignuta od 17. i 18. vijeka, samostanska crkva (1130-1143) reobnovljena u rokoko stilu. [2]Sjeverno od opatije je Franjevačka crkva, s romaničkim brodom iz 1223., gotičkim korom (15. vijek) i baroknim kapelama. Na samom vrhu Möchsnberga leži velika tvrđava Hohensalzburg (1077. proširena oko 1500., dovršena 1681., koja je služila kao nadbiskupska rezidencija, za ratova vođenih u 15. i 16. vijeku. [2]Na Möchsnbergu se nalazi i crkva sv.Georgije (1501.) i Samostan Nonnberg osnovan 712./715. obnovljen 1000.-1009. [2]

Novi grad[uredi - уреди]

Atrakcije novog Salzburga, sa desne obale Salzacha su crkva sv. Sebastijana (izgrađana 1505.-1512., dograđena 1749.), s grobovima Mozartove supruge i oca u crkvenom dvorištu, crkva Presvetog Trojstva (1694. - 1702.), koju je projektirao arhitekt Johann Bernhard Fischer von Erlach, Mozarteum (1910.-1914.), u kom se nalazi Muzička akademija, koncertne dvorane i Mozartov arhiv. Dvorac Mirabell (1606.) izvorno nazvan Altenau) kog je projektirao Scamozzi za ljubavnicu princa-nadbiskupa Raitenaua, kog je austrijski arhitekt Johann Lucas von Hildebrandt preuredio od 1721. do 1727., a nakon požara 1818. obnovio Peter von Nobile. [2] Na periferiji grada nalaze se kapucinski samostan (1599.-1602.) i dvorci Leopoldskron (1736.) i Hellbrunn (1613.-1619.). Salzburški univerzitet koji je djelovao od 1623. do 1810. ponovno je revitaliziran1962. njegova barokna Univerzitetska crkva (Kollegien) (1694.-1707.), je remek djelo Fischera von Erlacha. [2]

Salzburg je već vjekovima grad muzike, rodno mjesto Mozarta, čija je kuća (broj 9 Getreidegasse), danas prevorena u muzej. On je i mjesto u kojem se održava svake godine svjetski poznati Salzburški festival. Muzički festivali održavali su se u Salzburgu i tokom 19. vijeka, ali neredovito, tako da su 1917. Hugo von Hofmannsthal, Richard Strauss i Max Reinhardt osnovali festivalski odbor, koji je dobio zadatak da organizira festival. Danas Festival obuhvaća recitale, koncerte orkestralne i komorne glazbe, korale, opere i drame, ali na svakom festivalu dominiraju Mozartova djela. Centralni prostor festivala - Festspielhaus, adaptiran je iz nadbiskupskih staja ugrađenih u litice Möchsnberga (Redovničkog brda). [2]

Klimatske karakteristike[uredi - уреди]

Salzburg ima tipičnu Kontinentalnu klimu po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa toplim ljetima, oštrim hladnim zimama i kišovitim proljećima i jeseni.

Klimatološki medijani za Salzburg
mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
srednji maksimum, °C 3.2 5.6 10.4 14.3 19.9 22.2 24.4 24.2 20.1 14.8 7.8 4.0 14.2
srednji minimum, °C −4 −2.9 0.7 3.8 8.4 11.5 13.5 13.5 10.1 5.5 0.6 −2.5 4.9
oborine, mm 59.9 54.7 78.7 83.1 114.5 154.8 157.5 151.3 101.3 72.6 83.0 72.8 1,184.2
Izvor: [4]

Privreda i transport[uredi - уреди]

Današnji Salzburg je najveća turistička meka Austrije, grad brojnih kongresa i festivalskih događanja, a njegova okolica puna dobrih skijališta.

Salzburg je i jak industrijski centar; pivovara, proizvodnja muzičkih instrumenata, tekstila, kože i proizvoda od metala. [2] Salzburg je sjeverozapadni ulaz u Austriju, važno raskršće autoputeva i željezničkih linija. Pored grada u mjestu Maxglan nalazi se Aerodrom W. A. Mozart (IATA: SZG, ICAO: LOWS) drugi po prometu u Austriji sa direktnim linijama za Frankfurt, Düsseldorf, Beč, London, Rotterdam, Amsterdam, Brussels, Zürich, Hamburg i Dublin.

Slavni ljudi[uredi - уреди]

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Salzburg je grad prijatelj slijedećim gradovima;

Panorama salzburgškog Altstadta
Panorama salzburgškog Altstadta

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 "Bevölkerungsentwicklung 1869 - 2012" (njemački). Statistik Austria. http://www.statistik.at/blickgem/blick1/g50101.pdf. pristupljeno 11. 06. 2012. 
  2. 2.00 2.01 2.02 2.03 2.04 2.05 2.06 2.07 2.08 2.09 2.10 2.11 2.12 2.13 2.14 2.15 "Salzburg" (engleski). Encyclopædia Britannica Online. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/520141/Salzburg. pristupljeno 11. 06. 2012. 
  3. "The Salzburgers" (engleski). Georgia Salzburger Society. http://www.georgiasalzburgers.com/salzburgers.htm. pristupljeno 11. 06. 2012. 
  4. "Salzburg-Flughafen". Klimadaten von Österreich. http://www.zamg.ac.at/fix/klima/oe71-00/klima2000/klimadaten_oesterreich_1971_frame1.htm. pristupljeno 11. 06. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]