Johann Bernhard Fischer von Erlach

Izvor: Wikipedia
Johann Bernhard Fischer von Erlach

Bista Johanna Bernharda Fischera von Erlacha u Grazu
Rođenje 20. maj 1656.
Graz, Banner of the Holy Roman Emperor (after 1400).svg Sveto Rimsko Carstvo
Smrt 5. april 1723.
Beč, Sveto Rimsko Carstvo
Polje arhitektura, kiparstvo
Pokret barok, klasicizam
Djela Schönbrunn, Beč
Karlskirche, Beč
Zimska palača Eugena Savojskog, Beč
Uticaj na austrijski i njemački barok

Johann Bernhard Fischer von Erlach (Graz, 20. maj 1656. - Beč, 5. april 1723.), austrijski arhitekt i kipar, prvi iz plejade velikih austrijskih graditelja.[1]

Život i djelo[uredi - уреди]

Školovanje u Italiji[uredi - уреди]

Fischerov projekt za dvorac Schoenbrunn

Rođen je i odrastao u Grazu, čitav život tražio je da ga tituliraju kao plemića - von Erlach, po tituli prvog majčinog muža Sebastiana Erlacha.[1] Školovao se u radionici svoga oca Johanna Fischera, provincijskog klesara, zatim je 1670. otišao je na školovanje u Rim, gdje je proveo sljedećih šesnaest godina. U Rimu se upoznao sa Berninijem i teoretičarom arhitekture Gian Pietrom Bellorijem, koji ga je uveo u probleme arhitekture, tu je na licu mjesta proučavao građevine Borrominija. Nakon Rima je od 1684. živio u Napulju.[1]

Dvorac Klessheim - Salzburg
Češka dvorska kancelarija

Karijera u Austriji[uredi - уреди]

Nakon povratka u Austriju 1686.[1] vrlo brzo se etablirao kao ugledni arhitekt, dobijajući brojne narudžbe za rekonstrukciju crvenih enterijera u baroknom stilu (Ehrenhausen, Graz), portale, oltare, mauzoleje i slavoluke. Tad je izveo Kugin stup (Pestsäule - Beč ), i Dvoranu predaka u Dvorcu Frain (Vranov pored Znojma, Češka - 1688.) svoje prvo remek djelo.[1]

Zimska palača Eugena Savojskog

Od 1689. poučava arhitekturu kneza Josipa Habsburškog (budući car Josipa I.), a od 1693. radi za salzburgškog nadbiskupa, 1694. imenovan je dvorskim arhitektom i inženjerom. Kraj 17. vijeka, bio je najplodnije razdoblje njegova života, tad je izveo Zimsku palaču Eugena Savojskog svoje amblematsko djelo tog perioda,[2] i monumentalnu palaču Batthyany-Schönborn (1698.), za hrvatskog bana Adama Batthyanyja. Fischer von Erlach je čitav život nastojao prilagoditi talijanski barok - tadašnjim (srednjoevropskim) austrijskim prilikama, i tako došao do vlastitog izraza. Budući da nije dobijao daljnje narudžbe po Austriji, otišao je na pruski dvor 1704., a nakon tog proputovao Holandiju i Englesku.[1] Na tim putovanjima dobro se upoznao sa arhitekturom zapadnoevropskog klasicizma.

Dvorski arhitekt[uredi - уреди]

Nakon krunidbe Josipa I. za cara 1705., za koju je izveo slavoluk, Fischer von Erlach je imenovan glavnim dvorskim građevinskim inspektorom, odgovornim za svu graditeljsku aktivnost po carskim građevinama. Taj status mu je potvrdio i novi car Karlo VI. - 1712. kad je naslijedio Josipa I.[1]

Fischer von Erlach je iznad svega bio majstor projektiranja prostora. Za razliku od svog mlađeg kolege Johanna Lucasa von Hildebrandta, on je s vremenom poklanjao sve manje pažnje dekorativnim elementima, i priklanjao se strožem ranom klasicizmu, to se prije svega vidi kod njegovih harmoničnih strogih fasada.[1]

Fischer von Erlach pokazao je i interes za historiju arhitekture, 1721. izdao je knjigu Entwurf einer Historischen Architektur, ilustriranu gravurama, - tako da je i prvi austrijski historičar umjetnosti, koji je sa puno hrabrosti napisao univezalnu historiju arhitekture, što je obzirom na njegovu poziciju dvorskog čovjeka bio i znak samopouzdanja Habsburške monarhije.[1] U pripremama za svoju knjigu otišao je u Dalmaciju u Split i dobrih pet tjedana, crtao i studirao Dioklecijanovu palača, njegove studije upoznale su tadašnju evropsku javnost sa zaboravljenom splitskom ostavštinom.[3]

Opus[uredi - уреди]

Njegova najvažnija djela su Kollegienkirche u Salzburgu, te bečke građevine; Karlskirche, Zimska palača princa Eugena Savojskog (danas Ministarstvo financija), Palača Češke dvorske kancelarije, Palača Trautson i Dvorac Schönbrunn.

Neke od bečkih građevina dovršilo je njegov sin Joseph Emanuel nakon njegove smrti (Karlskirche, Carska biblioteka). Interesantno je spomenuti da su njegovi prvi planovi iz 1690. - 1691., za rekonstrukciju Schönbrunna odbačeni, pa je napravio novi projekt koji je izveden oko 1695.[1]

Popis djela[uredi - уреди]

  • Schönbrunn, Beč
  • Karlskirche, Beč (od 1715.)
  • Zimska palača Eugena Savojskog, Beč (1695.)
  • Palača Batthyany-Schönborn, Beč (1698.)
  • Palača Češke dvorske kancelarije (Böhmische Hofkanzlei), Beč (1709.-1714.)
  • Mauzolej Ferdinanda II., Graz
  • Dreifaltigkeitskirche, Salzburg
  • Kollegienkirche, Salzburg
  • Dvorac Klessheim, Salzburg
  • Palača Clam-Gallas, Prag

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 1.9 "Fischer von Erlach, Johann Bernhard" (engleski). Encyclopedia of Austria. http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.f/f451882.htm. pristupljeno 10. 07. 2012. 
  2. "Johann Bernhard Fischer von Erlach" (engleski). Encyclopædia Britannica Online. http://www.britannica.com/eb/article-9034378/Johann-Bernhard-Fischer-von-Erlach. pristupljeno 10. 07. 2012. 
  3. "Diocletian's Palace" (engleski). Megalithic. http://www.megalithic.co.uk/article.php?sid=17691. pristupljeno 10. 07. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]