Split

Izvor: Wikipedia
Split

Split iz zraka
Split iz zraka

Osnovni podaci
Županija Splitsko-dalmatinska
Stanovništvo
Stanovništvo 165.893
Položaj
Koordinate 43°31′N 16°27′E / 43.51, 16.45
Vremenska zona centralnoeuropska:
UTC+1
Split na karti Hrvatske
Split
Split
Split (Hrvatske)
Ostali podaci


Koordinate: 43° 30′ 36" SGŠ, 16° 26′ 60" IGD

Split je grad u Hrvatskoj u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Split je najveći grad u Dalmaciji i drugi po veličini grad u Hrvatskoj i administrativno središte Splitsko-dalmatinske županije. Prema prvim rezultatima popisa iz 2011. u gradu je živilo 178.192 stanovnika, a u samom naselju je živilo 165.893 stanovnika.[1]

Historija[uredi - уреди]

Iako se vjeruje da su određena naselja na području Splita postojala i ranije, ime Split se povezuje s malom grčkom kolonijom zvanom Aspalathos, nazvanoj po grčkoj riječi za brnistru, biljku koja raste u okolici. To je naselje, međutim, dugo vremena bilo u sjeni obližnje Salone, daleko većeg grada koji će kasnije postati prijestolnica velike rimske provincije Dalmacije.

Početak Splita u današnjem obliku se povezuje za rimskog cara Dioklecijana, koji je navodno bio rodom iz okolice Salone. Pred kraj svog života se odlučio povući u rodni kraj, te je tamo sagradio velebnu palaču. Ta je palača nešto kasnije služila kao ljetnikovac i rezidencija careva i velmoža, od kojih je posljednji Julije Nepot, rimski vladar Dalmacije, ubijen 480. godine.

Ključni događaj za Split je bilo uništenje Salone od strane Avara i Slavena prilikom njihove invazije na Balkan godine 614. Preživjeli stanovnici su utočište našli iza zidina Palače, koja otada dobija karakter grada, odnosne jezgre oko koje će se vijekovima početi razvijati Split.

U srednjem vijeku je Split ispočetka bio bizantskom vlašću, ali je povremeno dolazio pod nominalnu vlast hrvatskih kraljeva, odnosno Mletačke republike. Split se s vremenom razvio i tipični srednjovjekovni grad-državu, koji je donosio vlastite zakone, pa čak i vodio ratove protiv svojih susjeda, tako da se bilježi rat između Splita i susjednog Trogira 1282. godine. U isto doba je Split, čije je stanovništvo ispočetka bilo romansko, zabilježio priliv slavenskog stanovništva iz zaleđa Dalmacije, što je proces koji traje sve do današnjih dana. Split se također počinje javljati kao jedno od najvažnijih kulturnih središta na ovim prostorima.

Godine 1358. Split je dopao pod hrvatsko-ugarsku vlast, da bi 1420. godine nad njim vlast trajno preuzeli Mlečani. U doba renesanse Split nastavlja svoj kulturni procvat, tako da je u njemu djelovao i Marko Marulić, koji se često naziva ocem hrvatske književnosti.

Razvoj Splita je zaustavio prodor Otomanskog imperija na zapad Balkana, što se pogotovo iskazalo nakon pada obližnjeg Klisa 1526. godine. Turska osvajanja su neposrendo ugrozila i sam Split, tako da su turske stražarske kule bile u blizini današnjeg središta grada. Split je pogotovo teško stradao za vrijeme dugotrajnog kandijskog rata u 17. vijeku, kada ga je osim rata pogodila i epidemija kuge. Tako je na početku 18. vijeka imao tek nešto više od 1000 stanovnika.

Nazadovanje Splita je tek usporeno u relativno dugom periodu relativnog stabilnosti nakon Požarevačkog mira. Godine 1797. padom Mletačke republike Split kao i ostatak Dalmacije prelazi pod vlast Austrije, a 1805. mirom u Požunu pripada Napoleonovoj Francuskoj. Godine 1813. Split ponovno zauzimaju Austrijanci, čija će vlast biti potvrđena Bečkim kongresom.

U Splitu, kao i u drugim hrvatskim krajevima, se u 19. vijeku javlja nacionalna svijest. Ona dobija i svoju političku komponentu s nastankom Austro-Ugarske, odnosno podjelom Carstva na austrijski dio - kome je pripala Dalmacija i mađarski dio- kome je pripala jezgra današnje Hrvatske. Dok se dio stanovnika Splita zalaže za ujedinjene s Hrvatskom, dio se izjašnjava kao pripadnicima italijanske nacije i traži ujedinjenje s nezavisnom Italijom. Potonji kao alternativno rješenje nude stvaranje autonomne Dalmacije, odnosno novu slavensku naciju Dalmatinaca. Tim opcijama se krajem 19. vijeka priključuje radnički pokret, odnosno zagovornici socijalizma i anarhizma čije če Split postati tradicionalno uporište, a od početka 20. vijeka i zagovornici stvaranja Jugoslavije.

Nakon prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Split postaje dijelom Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a kasnije i Kraljevine SHS. Od 1929. godine postaje središte Primorske banovine. U tom periodu je ekonomski razvoj Splita potakla činjenica da je Zadar, dotadašnje administrativno središte Dalmacije, mirovnim ugovorima postao italijanska enklava na istočnom Jadranu.

Za vrijeme drugog svjetskog rata su Split okupirale italijanske snage, a i formalno anektirale tzv. Rimskim ugovorima s Nezavisnom državom Hrvatskom. Split je ostao bez svog prirodnog zaleđa, a stanovništvo je podvrgnuto brutalnoj fašističkoj politici italijanizacije. Zbog toga je već 1941. veliki dio lokalnog stanovništva posredno ili neposredno pristupio Titovim partizanima. Partizani su grad zauzeli u septembru 1943. nakon kapitulacije Italije, ali su ga nakon žestokih borbi morali prepustiti njemačkom Wehrmachtu. Split je formalno pripao NDH, ali je 26.10. 1944. ponovno došao pod partizansku kontrolu. Do kraja rata je služio kao privremeno sjedište vlade Federalne države Hrvatske.

U doba SFRJ Split doživljava nagli ekonomski rast, dijelom vezan uz ratvoj indutsrije u obližnjem Kaštelima, ali i sve veći razvoj turizma u Dalmaciji. Porast industrije i životnog standarda je imao i značajne demografske posljedice, prvenstveno u naglom priljevu stanovništva iz ekonomski zaostalih krajeva Dalmatinske Zagore i Hercegovine.

Raspad SFRJ se u Splitu odrazio kroz niz ozbiljnih oružanih incidenata, koji su prethodili eskalaciji rata u Hrvatskoj. Razlog za to je bilo postojanje anažnog garnizona JNA u gradu, vezanog uz ratnu luku Lora, glavnu bazu JRM. Za vrijeme rata su Lora i drugi objekti JNA bili pod opsadom, okončanom tek potpisivanjem Sarajevskog primirja 1992. godine i povlačenjem snaga JNA početkom 1992. godine. U međuvremenu su se zbili mnogi incidenti, od kojih je najveći bio pomorski napad na Split, 15.11. 1991., kada je razarač Split bombardirao grad prije nego što je oštećen i prisiljen na povlačenje vatrom hrvatskih obalnih baterija. To je zasada jedini slučaj u historiji da je neki ratni brod bombardirao grad po kome je dobio ime.


Rat je nakon toga trajao još tri godine, a Split, iako ne neposredno pogođen, je dosta pretrpio zbog ekonomskog kolapsa, tek djelomično ublaženog činjenicom da je služio kao glavna logistička baza snagama UNPROFOR-a u BiH.

Teška ekonomska situacija se nastavila i nakon rata, s obzirom da se Split, slično kao i ostatak Dalmacije daleko teže oporavljao u odnosu na Zagreb i druge dijelove Hrvatske. Zbog toga se Split - pogotovo njegova okolica - pokazao daleko plodnije tlo za održavanje nacionalističke desnice. To se između ostaloga iskazalo i u čuvenom mitingu na Rivi održanom početkom 2001. godine u znak podrške generalu Mirku Norcu, hrvatskom generalu optuženom, a kasnije i osuđenom za ratne zločine.

Poznati Splićani i Splićanke[uredi - уреди]

Ovdje ulaze osobe koje su rođene i/ili su djelovale u Splitu.

Glazbenici[uredi - уреди]

Zabavne glazba i "lake note"[uredi - уреди]

Muzika[uredi - уреди]

  • TBF, (The Beat Fleet) Hip Hop/Ping Pong glazba zdravog đira

"Klasični muzičari"[uredi - уреди]

Više...

Likovni umjetnici[uredi - уреди]

Književnici (pisci, pjesnici, esejisti...)[uredi - уреди]

Dramski umjetnici (glumci, redatelji...)[uredi - уреди]

Sportaši[uredi - уреди]

Nogomet[uredi - уреди]

Novinari[uredi - уреди]

Košarka[uredi - уреди]

Tenis[uredi - уреди]

Atletika[uredi - уреди]

Plivanje[uredi - уреди]

Alpinizam[uredi - уреди]

Veslanje[uredi - уреди]

Borilački sportovi[uredi - уреди]

Jedrenje[uredi - уреди]

Više...

Rukomet[uredi - уреди]

Odbojka[uredi - уреди]

Stolni Tenis[uredi - уреди]

Taekwando[uredi - уреди]

Vaterpolo[uredi - уреди]

Političari[uredi - уреди]

  • Dioklecijan, rimski car
  • Antonio Bajamonti,liječnik, gradonačelnik, vođa autonomaša
  • Ivo Tartaglia,odvjetnik, gradonačelnik, ban Primorske banovine
  • Ante Trumbić, odvjetnik,hrvatski političar, prvi ministar vanjskih poslova kraljevine SHS,
  • Ivo Sanader, hrvatski premijer
  • Igor Zidić, povjesničar hrvatske umjetnosti, likovni kritičar, predsjednik Matice Hrvatske, pjesnik i esejist
  • Emil Tedeschi, poznati hrvatski ugledni privrednik i vlasnik kompanije Adria Group
  • Zlatko Gall,hrvatski novinar, pisac i glazbeni kritičar
  • Branko Nađvinski, poznati hrvatski televizijski voditelj, urednik i novinar na HRT-U.
  • Hloverka Novak Srzić, hrvatska televizijska voditeljica, urednica i novinarka na HRT-U.
  • Petar Pereža, televizijski voditelji, urednik i novinar na Novoj TV.
  • Mirko Galić, poznati sportski radnik, član IK OK i ZOI 84 .

Reference[uredi - уреди]

V. također[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]


Gradovi i općine Splitsko-dalmatinske županije
Gradovi

Hvar | Imotski | Kaštela | Komiža | Makarska | Omiš | Sinj | Solin | Split | Stari Grad | Supetar | Trilj | Trogir | Vis | Vrgorac | Vrlika


Općine


Baška Voda | Bol | Brela | Cista Provo | Dicmo | Dugi Rat | Dugopolje | Gradac | Hrvace | Jelsa | Klis | Lećevica | Lokvičići | Lovreć | Marina | Milna | Muć | Nerežišća | Okrug | Otok | Podbablje | Podgora | Podstrana | Postira | Prgomet | Primorski Dolac | Proložac | Pučišća | Runovići | Seget | Selca | Sućuraj | Sutivan | Šestanovac | Šolta | Tučepi | Zadvarje | Zagvozd | Zmijavci

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija


Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj