Markantun de Dominis

Izvor: Wikipedia
Markantun de Dominis
Markantun de Dominis.jpg
Rođen 1560.
Rab
Umro 8. rujna 1624.
Rim
Titula splitski nadbiskup
Služba 1602.-1616.
Sređivanje infokutija

Markantun de Dominis (hrv. Marko Antun Domnianić[1][2], Rab, 1560. - Rim, 8. rujna 1624.), hrvatski isusovac, matematičar, fizičar i filozof. Bio je senjski biskup (1600.-1602.), splitski nadbiskup i primas Dalmacije i cijele Hrvatske (1602.-1616.).[3]

Životopis[uredi - уреди]

Rodom je od plemićke obitelji Dominis s otoka Raba, koja po predaji potječe od krčkih knezova Frankapana. Nakon školovanja u isusovačkim kolegijima u Italiji, predavao je retoriku, logiku, filozofiju, matematiku i prirodopis u Bresci i Padovi.[4]

Godine 1596. istupio je iz isusovačkog reda i postao upravitelj senjske biskupije, da bi četiri godine kasnije imenovan njenim biskupom. U Senju se zadržao dvije godine, da bi ga 15. studenog 1602. godine papa Klement VIII. imenovao splitskim nadbiskupom. U Splitu je napisao životno djelo De republica ecclesiastica u kojem se zalaže za dijalog unutar Crkava i njihovo ujedinjenje što ga čini pretečom ekumenizma.[5]

U periodu 1604.-1607. boravio je u Rimu i Veneciji, a potom se vraća u Split gdje piše traktat De radiis visus et lucis in vitris, perspectivis et iride, objavljen u Veneciji 1611. godine. Godine 1615. sukobio se s klerom i drugim biskupima, nakon čega je otišao u Veneciju i odrekao se titule splitskog nadbiskupa (1616.). U Heidelbergu objavio je žestoku kritiku Katoličke Crkve. Iz Njemačke odlazi u Englesku, gdje mu je u Cambridgeu dodijeljen doktorat teologije čime je postao prvi Hrvat koji je na nekom engleskom sveučilištu dobio tu titulu.[6]

U Londonu je 1617. godine objavio prvi svezak knjige De republica ecclesiastica koja uskoro potom dolazi na Index Librorum Prohibitorum. Iste godine držao je predavanja u Oxfordu i Cambridgeu.

Godine 1622., nakon izbora pape Grgura XV. napustio je London i preko Bruxellesa vratio se u Rim. Dvije godine kasnije došao je u sukob sa Inkvizicijom, proglašen je heretikom, te zatočen u dvorac Sant Angelo, gdje je umro prirodnom smrću.[7] Nakon smrti, 20. prosinca je nad njegovim lešom proglašena osuda u crkvi Santa Maria iznad Minerve. Inkvizicijskom je odredbom njegov leš izvađen iz lijesa, provučen ulicama Rima, i javno spaljen u Campo di Fiore, te bačen u Tiber skupa sa njegovim pisanim djelima, 21. prosinca 1624. godine.

Znanstveni doprinos[uredi - уреди]

U 16. stoljeću pokusima je istraživao disperziju bijele svjetlosti i na taj način tumačio pojavu duge. U djelu Euripus seu de fluxu et reflexu maris sententia (1624.) objašnjava da je uzrok plimi i oseki mora utjecaj Sunca i Mjeseca na morske vode.[8] Početkom 18. stoljeća, Newton u svom djelu Optics (1704.) odaje priznanje Dominisu za objašnjenje duge pomoću dvaju lomova i jednog odbijanja svjetlosti na kapljicama kiše.

Bilješke[uredi - уреди]

  1. Tudjina, Vesna, Ime, prezime i godina rođenja M. A. de Dominisa, u Senjski zbornik 33, 45-50 (2006.)
  2. HKV
  3. Markantun de Dominis - amoic.hr
  4. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 162.
  5. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 162.
  6. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 162.
  7. Markantun de Dominis - amoic.hr
  8. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 162.

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]


Prethodnik: Splitsko-makarska nadbiskupija Nasljednik:
Ivan Dominik Foconio (1575.-1602.) Sforza Ponzoni (1616.-1640.)