Sinj

Izvor: Wikipedia
Sinj

Sinj overview.jpg

Osnovni podaci
Županija Splitsko-dalmatinska
Stanovništvo
Stanovništvo 25.373
Položaj
Koordinate 43°42′N 16°38′E / 43.70, 16.64
Vremenska zona centralnoeuropska:
UTC+1
Sinj na karti Hrvatske
Sinj
Sinj
Sinj (Hrvatske)
Ostali podaci


Koordinate: 43° 42′ 00" SGŠ, 16° 38′ 24" IGD

Sinj je grad u Hrvatskoj, smješten u Dalmatinskoj Zagori te administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Geografija[uredi - уреди]

Sinj je grad koji leži na sjeverozapadnome rubu Sinjskoga polja, u dolini rijeke Cetine, podno stare tvrđave, u Zagori, 35 km udaljen od mora. Glavno je naselje Cetinske krajine. Sinj ima kontinentalnu klimu.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Hrvati su većinsko stanovništvo grada Sinja.

Uprava[uredi - уреди]

Historija[uredi - уреди]

To je područje naseljeno još od neolitika, a u antičko doba su u njegovoj blizini bila dva važna lokaliteta, rimski grad Colonia Claudia Aequum u današnjem selu Čitluku, kojega je, vjerojatno, osnovao car August kao oppidum civium Romanorum. Među ostalima raznim spomenicima tu je otkriven glasoviti kip Hekate (Dijane) i Heraklova glava, koji se čuvaju u arheološkoj zbirci franjevačkoga samostana. Zanimljivo je da se u tome gradu rodio rimski vojskovođa Sekst Minucije Faustin, koji je ugušio ustanak Židova i 135. godine razorio Jeruzalem. Na najjužnijem rubu Sinjskoga polja leži pak gradić Trilj, prozvan po negdašnjome Tiluriumu (i Pons Tilurii), koji se nalazio na mjestu današnjega Garduna, neko vrijeme sjedištu rimske VII. legije, a potom pomoćnih jedinica.

Kad su se Hrvati točno doselili u Cetinsku krajinu, ne zna se, ali bizantski car Konstantin Porfirogenet, iz 9. st., u poznatome djelu De administrando imperio, među najstarijima hrvatskim upravnim jedinicama već navodi i Cetinsku županiju.

Ispod stare se tvrđave s vremenom razvilo naselje koje se u spomenicima spominje i kao Cetina, po obližnjoj rijeci, ali se poslije na nj potpuno prenijelo ime staroga grada, Sinja, kako je ostalo do danas. Grad Sinj bio je od konca 13 st. u rukama moćnih bribirskih knezova Šubića, a sredinom 14. st. potpada pod vlast Nelipića. Godine 1516., kako se čini, definitivno ga osvajaju Turci. S vremenom je izgubio nekadašnju važnost te se pretvorio u gradić na putu koji je iz Bosne vodio na more. Povratkom vlasti Mletačke Republike 1648. god. na Klis, Sinj zadobiva staru važnost jer stječe ulogu posljednje turske predstraže prema mletačkim posjedima. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja oslobađanja od turske vlasti, napokon 25.9. 1686. god. novi providur Girolamo Cornaro s oko 7000 boraca zauzima sinjsku tvrđavu. Zbog loših uvjeta i stalnog turskog zuluma za vrijeme njihove vlasti, osulo se domicilno stanovništvo, te mletačke vlasti nastoje primamiti stanovništvo iz zapadne Bosne i Hercegovine, što im i uspijeva. Najmasovnija se seoba zbila 1687. god., pod vodstvom franjevaca iz samostana Rame.

U augustu 1715. god. Turci pokušavaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnoj opsadom. O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku tzv. Dnevnik opsade Sinja. Izmučene dizenterijom, turske snage su u noći između 14. i 15.8. odustale od opsade te se povukle u Livno. Iza sebe su ostavili 10 000 poginulih i ummrlih.

Narod Sinja i njegovi branitelji su tu pobjedu pripisuju čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu. U zahvalu na pomoći providur Balbi s časnicima odmah je skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi :In perpetuum coronata triumphat-Anno MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje - godine 1715.). U čast veličanstvene pobjede nad Turcima, Sinjani svake godine tradicionalno održavaju viteški turnir, poznat u cijelom svijetu kao Sinjska Alka.

Požarevačkim mirom 1718. god. cijela se Cetinska krajina s Podinarjem našla kao cjelina i konačno raskrstila s Turcima. Od tada pa sve do 1797. god. tj. do propasti Mletačke Republike ostaje pod mletačkom upravom. Razdoblje Mletačke vlasti, smatra se periodom bezperspektivnosti, iako se zahvaljujući pojačanom prometu i trgovini s Bosnom grad počinje naglo gospodarski razvijati. Iz stare i za život neprikladne tvrđave naselje se premješta na ravnicu ispod Kamička do Žankove glavice. Tu se grade crkva, samostan i prve stambene trgovačke kuće. Sporazumom Napoleona i Austrije 17.10. 1797. god. preko noći je ukinuta Mletačka Republika i njezini posjedi. Napoleon je prepustio mletačke posjede Austriji i već u julu 1798. stižu prve austrijske trupe u Cetinsku krajinu. Time je počela prva austrijska vlast nad Dalmacijom koja će potrajati osam godina. Iznesene narodne zahtjeve da se Dalmacija združi s Hrvatskom, austrijski dvor nije htio uvažiti. Godine 1798. uvedena je prva osnovna škola u Sinju.

Porazom u bitci kod Austerlitza 1805. god., Austrija je prisiljena predati Napoleonu sve bivše mletačke posjede, pa tako i Cetinska krajina na samom početku 1806. god. dobiva novog gospodara. Započelo je burno i značajno razdoblje francuske vladavine koje će potrajati sedam godina. Francuska uprava gdje god može ukida davanja državnih potpora te tako ukida i potporu Sinjskoj Alki.

Poslije Napoleonova poraza u Rusiji i kod Leipziga 1813. god., austrijska vojska ponovo zauzima Dalmaciju pa tako i Sinj. Ta će vladavina potrajati do 1918. god. Da upozna novostečene posjede, austrijski car Franjo II upriličuje 1818. god. svoj put po Dalmaciji. Tom prigodom posjećuje i Sinj. Sinjani koristeći prigodu upriličuju trčanje Alke koja se toliko svidjela Franji II da joj je odredio stalnu godišnju pomoć.

1854. godine u Sinju je otvorena prva javna gimnazija u Dalmaciji s hrvatskim kao nastavnim jezikom. Radi povoljnog strateškog položaja Sinj postaje značajno vojno središte u Dalmaciji. Krajem 19. vijeka gospodarskim jačanjem grada, koje se zasniva na trgovini s bližom i daljom okolicom, grad se povezuje željeznicom sa Splitom a mostovima preko Cetine s ostalim krajevima krajine i Bosnom. 1898. god. grad pogađa veliki potres koji nanosi značajnu štetu. 1914. godine grad dobija kvalitetnu opskrbu pitkom vodom s izvora Kosinac.

Iste godine počinje I svjetski rat koji uzima značajne žrtve u Cetinskoj krajini. Porazom Austrije u ratu stvara se nova državna zajednica 1918. godine. Kada je 1928. godine izvršen atentat na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu, u Sinju je odgođeno trčanje Alke. Alkari su s momcima pošli na sprovod ubijenoga predsjednika HSS u Zagreb. U razdoblju izmedju dva rata u samoj varoši Sinju razvija se vrlo živ i bogat kulturni život. Osnivaju se dvije amaterske kazališne skupine, pjevački zborovi s većim brojem članova, dvije limene glazbe, filfarmonijski orkestar a kroz realnu i klasičnu gimnaziju odgaja se veliki broj domaćih intelektualaca. Zbog ljubavi za konjički sport i radi poticanja razvoja konjarstva u Cetinskoj se krajini organiziraju svake godine konjičke utrke.

Za vrijeme drugog svjetskog rata Sinj je 1941. potpao pod vlast NDH, ali je veliki broj Sinjana pristupio partizanima, uključujući Brunu Vuletića, jednog od najmlađih generala svog doba. Partizani su Sinj zauzeli 1944. i otada je on dio socijalističke Jugoslavije.

Za vrijeme raspada Jugoslavije u Sinju i okolnom području se našao veliki garnizon JNA. Pokušaj hrvatskih snaga da zauzmu taj garnizon i dočepaju se oružja u augustu 1991. nije uspio. Prije nego što su se snage JNA evakuirale, grad je bio izložen žestokom bombardiranju. Veliki broj Sinjana je za vrijeme rata u Hrvatskoj služio u Hrvatskoj vojsci, uključujući najmlađeg generala Mirka Norca.

Kada se početkom 2001. godine pročulo da će se protiv Norca dići optužnica zbog ratnih zločina, u Sinju su blokirane ceste, što su mnogi tada protumačili kao pokušaj rušenja vlasti predsjednika Mesića i premijera Račana. Blokade su prestale kada se Norac predao vlastima.

Gospodarstvo[uredi - уреди]

Slavni ljudi[uredi - уреди]

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди]

Kultura[uredi - уреди]

Sport[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]

Gradovi i općine Splitsko-dalmatinske županije
Gradovi

Hvar | Imotski | Kaštela | Komiža | Makarska | Omiš | Sinj | Solin | Split | Stari Grad | Supetar | Trilj | Trogir | Vis | Vrgorac | Vrlika


Općine


Baška Voda | Bol | Brela | Cista Provo | Dicmo | Dugi Rat | Dugopolje | Gradac | Hrvace | Jelsa | Klis | Lećevica | Lokvičići | Lovreć | Marina | Milna | Muć | Nerežišća | Okrug | Otok | Podbablje | Podgora | Podstrana | Postira | Prgomet | Primorski Dolac | Proložac | Pučišća | Runovići | Seget | Selca | Sućuraj | Sutivan | Šestanovac | Šolta | Tučepi | Zadvarje | Zagvozd | Zmijavci

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija


Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj