Jevreji

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Židovi)
kineski Židovi ,Kaifeng

Jevreji ili Židovi su narod koji je raspršen u Europi i po svijetu. Nema pouzdanih podataka o vremenu i razlozima doseljavanja u Europu, a povijesni izvori ih spominju od antičkih vremena. Bili su izloženi čestim progonima od kojih je najveći bio Holokaust. U 20. stoljeću, a osobito poslije drugog svjetskog rata naseljavaju se u Palestini gdje osnivaju državu Izrael.

Ime[uredi - уреди]

Hebrejski יהודים (izg. jehudim); Hebreji (Judejci), varijante ovog naziva su Jews (engleski) i Jevreji. Svi ovi nazivi imaju korijen u riječi 'yehudi; pl. yehudim), koja se počinje upotrebljavati kada se kraljevstvo Izraela podijelilo na Sjeverno i Južno (Juda). Hebrejski naziv B'nei Yisrael (Izraelci) označavao je Sjeverne i Južne Židove. –Danas se nazivom Židovi (odnosno engleski Jews) naziva stanovništvo semitskog porijekla (vidi Sem i Semiti) koje živi naseljeno širom svijeta, judaizam, njihova vjera, glavna im je karakteristika i čvrsto povezuje Židove širom svijeta. Židove koji žive na područjima koje je nekada pripadalo otomanskom carstvu često nazivaju Ćifuti. Ovaj naziv nastao je od turskog Çifut i često se koristi u negativnom kontekstu. Naziv Judejci nastao je po jednom od njihovih plemena (Juda).

Židovi: narod i jezik[uredi - уреди]

Najstarija sinagoga u Amerikama - Brazil.

-Judaizam je za Židova vjera i 'način života'. Fizički i po jeziku Židovi se danas mnogo ralikuju od mjesta do mjesta. Njih ipak danas najviše dijele na dvije glavne grupe, to su Aškenazi (Ashkenazim, plural je Ashkenazim), ova riječ u u hebrejskom označava 'Nijemca'. Mnogi Aškenazi živjeli su u Njemačkoj, gdje su govorili jezikom jidiš, i središnjoj Europi. Tokom Drugog svjetskog rata mnogi Aškenazi su stradali po logorima. O temi stradavanja ovih Židova, za moj ukus, pravo remek-djelo ostvario je Steven Spielberg sa svojim filmom ' Schindler's List’. Druga grana Židova poznata je kao Sefardi (Sephardi), u hebrejskom označava ‘Španjolca’, njih ima danas u Španjolskoj, Portugalu i Sjevernoj Americi. Drge grupe Židova nazivane su raznim imenima: Beta Israel ili Etiopski Židovi, u sjeveroistočnoj Africi; Buharski Židovi, u središnjoj Aziji; Perzijski Židovi, Iran; Mizrahi, grupe Sefarda u sjevernoj Africi; Jemenski Židovi; Omanski Židovi; Romanioti u Grčkoj; U Italiji su poznati Bené Roma Židovi. Židova ima i na Kavkazu, Kini, Indiji, i drugdje. Sastavni dio imena raznih grupa Židova su riječi 'Beta', 'Bene' ili 'Bnei'. Mnoge grupe Židova u svijetu danas nalikuju narodima u čijoj sredini žive i služe se jezicima zemlje-domaćina.

Poljska -Poljska je u Europi imala najveću koncentraciju Židova, postala je dom Aškenazima iz središnje i istočne Europe, te malom broju Sefarda, koji su od kraja 15. stoljeća izbjegli iz Španjolske i Portugala. Ovdje se javlja židovska mistika - hasidizam ' Chassidim ', pokret za religioznim obnavljanjem u Poljskoj i Podoliji, današnjoj Ukrajini, pod vodstvom legendarnog 'Baal-Shem-Tov’-a, rođenog oko 1700. Pojavom industrijalizacije europski Židovi postaju industrijalci, bankari, trgovci. Od mnogih poznatih židovskih obitelji u Poljskoj ističu se Kronenberg, Natanson, Wawelberg i druge. Porodice Wawelberg and Rotwand utemeljile su prvi politehnički koledž na poljskom tlu. Uslijed povijesnih okolnosti Židovi se rijetko bave fizičkim radom pa se ističu na poljima glazbe i umjetnosti, tu su svoja imena ostavili Adam Muncheimer, kompozitor i ravnatelj varšavske Opere u 19. stoljeću, zatim Julian Tuwim, Antoni Slonimski, Jan Brzechwa, Artur Szyk, Henryk Kuna (kipar). U Periodu između dva Svjetska rata, Židovi čine 10% populacije Poljske od 33,000,000 stanovnika. Oni su politički aktivni i javljaju se političke stranke, lijevo-krilo Bund i Poalei Cion - פועלי ציון, komunisti; Cionisti, religiozni Cionistti - "Mizrachi" i "Agudas Israel". Postojala je i Narodna partija, Folksische Partei. Svoje novine (oko 30 dnevnih izdanja) Židovi tiskaju na jidišu, hebrejskom i poljskom. Židovi u Njemačkoj, Aškenazi, služe se jezikom jidiš (yidish), etničkih ih ima 49,219 (prema WCD-u, 2000. godine). Jugozapadnim dijalektom govore u južnoj Njemačkoj, Švicarskoj i francuskom Alzasu, srednje-zapadni dijalekt se govori u središnjoj Njemačkoj i nekim predjelima bivše Čehoslovačke; sjeverozapadni u sjevernoj Njemačkoj i Nizozemskoj . Jidiš se govori i u Belgiji, Madžarskoj, Izraelu. Ovaj jezik poznat je i kao judejsko-njemački. U Njemačkoj su poznati kao Juden.

Kazahstan -Prema ‘Unreached Peoples Prayer Profiles’ u Kazahstanu živi 15-20,000 Židova, govore jidiš a večina je naseljena u gradu Almaty. Istočno-europski Židovi dolaze pod rusku kontrolu oko 10 stoljeća, tada oni žive blizu Kijeva u Ukrajini. U kasnijim stoljećima počinju se širiti Rusijom, neki od njih kao vojnici dolaze u Kazahstan. Oni danas u sebi vide prvo Židova a tek zatim Kazahstanca. Židovi su u muslimanskom Kazahstanu 'građani drugog reda, tako su im, n a primjer, zatvorena vrata mnogih univerziteta. Oni su ipak uglavnom inženjeri, birokrati i poslovni menađeri, žene rade kao učiteljice ili sekretarice. Kuće ovih Židova su malene, od kamena, dvosobne. Unutrašnjost je dosta jednostavna, ipak mnogi imaju kompjutore i faksove. Kruh, krumpir, riža, sir i govedina glavna su im hrana, a prihvatili su i kazahstanski "besh barmak", jelo koje se sastoji od rezanaca i tanko rezanih kriški govedine kuhanih u juhi. Kazahstanski Židovi su naravno sljedbenici judaizma, održavaju sve svoje svetkovine kao što su Pasha, Passover - פסח, Yom Kippur - יום כיפו i Hanukkah - חנוכה. Pazi se i na Shabbath - שבת, sinagoga imaju tek nekoliko.

Uganda -Židovi Afrike izgledaju crnoputo. Među mnogobrojnim afričkim židovskim zajednicama, ima i jedna malena zajednica u istočnoj Ugandi, podno Mount Elgona blizu grada Mbale. Abayudaya Židovi žive kao Uganđani. Ovaj crnoputi narod živi od uzgoja manga, šećerne trske, banana, kasave. Oni se razlikuju od ostalih svojih susjeda što prakticiraju judaizam. Bog Izraela, za njih, ‘njihov je Bog.’

Amerika - Većina sjevernoameričkih Židova nastanjena je u urbanim sredinama istočne ili zapadne obale. New York je grad s najvećom populacijom Židova u Sjevernoj Americi, s preko 1,000,000 ultra-ortodoksnih hasida, koji se odmah daju prepoznati po pramenu kose pokraj uha i obveznim crnim kaputima. Grupe Židova koje žive po Južnoj Americi također su urbano stanovništvo.

Australija -

Sinagoga u Queenslandu, Australija.

Židovi Australije pretežno se bave privatnim biznisom, preko 85%, medicina, zakonodavstvo, i inženjering glavna su im preokupacija. Oni se ovdje služe engleskim, jidišom, njemačkim, poljskim i suvremenim hebrejskim jezikom ivrit. U gradu Melbournu imaju svoje škole, novine. Svakim vikendom australske etničke radio postaje emitiraju nekoliko sati programa za Židove, na engleskom, hebrejskom i jidišu. Židovska zajednica u Melbournu osnovana je 1841. godine. Godine 1982. otvoren je Jewish Museum of Australia a već 1984. Jewish Holocaust Museum & Research Centre. Uz ovo oni u gradu imaju i više od 30 sinagoga.

Deset izgubljenih plemena[uredi - уреди]

Judaizam u Africi. Židovske zajednice rasipane su po svim kontinentima i međusobno se razlikuju po jeziku i izgledu.

Prije nekih 2,700 godina Asirci su protjerali Deset plemena Kraljevstva Izraela, oni će se, po vjerovanju, jednoga dana vratiti u Svetu zemlju, ali ne dok ne pređu strašnu rijeku Sambayton kojom će ih Gospodin (Bog) zaštititi.

U godinama 722-721. prije nove ere, Deset plemena koja su živjela u sjevernom izraelskom Kraljevstvu, nestalo je. Poraženi od asirskog kralja Shalmanesera V., oni su odvedeni u gornju Mezopotamiju i Medeju, današnja Sirija i Irak. Deset plemena nikada se nije vratilo. Potomke ovih deset izgubljenih plemena mnogi su putnici tražili među raznim plemenima širom svijeta. Ova plemena bili su:

  • Ašer (Ašer, אשרי),
  • Dan,
  • Efraim,
  • Gad,
  • Isahar,
  • Mannaše,
  • Naftali,
  • Ruben,
  • Šimon,
  • Zebulun.

Sve su to bili sinovi i unuci Jakobovi. Dva ostala plemena bila su Benjamin i Juda. [1]

Kratka povijest do pada hrama u Jeruzalemu[uredi - уреди]

Židovi su uz Arape, jedan od danas dva glavna semitska naroda, koji je kroz povijest većinu života provodio u negostoljubivim pustinjskim predjelima Bliskog Istoka. Već negdje između 2000.-1600. prije Krista u starom babilonskom periodu nakon kolapsa Sumera moglo bi biti naznaka prve pojave starih Hebreja. Svakako, u to vrijeme Amoriti donose u to vrijeme sa sobom semitski jezik. Pod imenom Hebreji oni se sigurno pojavljuju kao migranti, koji između 1250. i 1200. prije Krista migriraju u Egipat. Po povratku iz Egipta Hebreji godinama lutaju Sinajskom pustinjom i uskoro počinje osvajanje Kanaana. Ovaj rat potrajao je par stotina godina, ali su Hebreji izašli iz njega kao pobjednici. Zemlju Kanaanaca podijelili su među svojim plemenima i stvorili sistem uprave poznat kao 'amfiktionija' (amphictyony). Naredne godine prolaze relativno mirno. Tada negdje sa sjevera 1050. provališe Filistejci (mogući preci današnji Palestinaca) i napadnu Izrael. Suočeni novom opasnošću Izraelci predlože Samuelu da izabere novoga kralja, ovaj izabere Saula da bude kralj Izraela, a plemena se tada ujediniše u izraelski narod. Ipak Saul se kasnije ubije, zbog mnogih žrtava koje je imao u borbi protiv Filistejaca. Negdje u isto vrijeme, David, povede vlastiti rat protiv Filistejaca, i odnosi pobjede. Godine 1004. David postade kralj Izraela, izgradi središnju vlast u Jeruzalemu. Davidom tako i počne 'nova' hebrejska povijest . Godine 950. Izraelom zavlada Solomon koji poduzima daljnje projekte u gradnji, uključujući i hram u Jeruzalemu. On umire 928. prije Krista. Nezadovoljni plaćanjem taksi Jeruzalemu, sjeverna plemena Hebreja se odvoje od južnih, i podignu sebi grad Samaria. Nastadoše tako dva naroda, sjevernim kraljevstvom zavlada Solomonov sin Jeroboam, a južnim Rehoboam, brat Jeroboamov. Ubrzo potom stiže nova opasnost, Asirci, ratoboran narod, koji je ne svojim bojnim kolima širio svoje carstvo prema zapadu. Negdje 840. oni osvajaju Siriju i Tursku, teritorij kojim su svojevremeno vladali Hetiti. Asirci su žestoki, 722. prije Krista padne i carstvo Izraela. Sjeverna plemena nestadoše, ali carstvo Juda je ipak preživjelo. Uskoro i Asirce čeka tužna sudbina. Nakon smrti Sanheriba (engl. Sennacherib) zavlada Asurbanipal (engl. Ashurbanipal) koji će u svoju čuvenu knjižnicu sakupiti 22,000 glinenih pločica i 648. uništiti novoizgrađeni grad Babilon, to će ga skupa stajati, jer će Babilonci (ponaosob Kaldejci) uz pomoć Medejaca koji su živjeli u području današnjeg Irana, uništiti 614. Asirce, a 612. prije Krista pasti će im i središte Niniva. Uništenjem Asiraca, kaldejci, semitski narod zavladat će ovim krajem , a novi babilonski period potrajat će još do 539. prije Krista. Godine 586. padne Jeruzalem pod vodstvom vojske Nabukodonosora II. Tom prigodom odvedeni su neki Hebreji u zarobljeništvo. U to vrijeme napisana je i poznata Ezekielova knjiga. Uporni Hebreji između 520. i 516. prije Krista ponovno podigoše Solomonov hram, što je uništen 586. Njegovom izgradnjom započne period Drugog hrama u židovskoj povijesti. Do pojave Krista Hebreje čeka još jedno iskušenje koje dolazi sa zapada, Rimljeni. 7o. Godine po Kristu rimski car Titus potukao je Židove, i uništio hram u Jeruzalemu, koji više nikada neće biti obnovljen.

Običaji[uredi - уреди]

Kod naših Židova i Arapa, 'circumcisision' ili obrezivanje, jedan je od elemenata koji ih povezuje upravo kao i odbojnost prema svinjetini. Obrezivanje su Arapi ipak posudili od ranih Hebreja. Kod Židova obrezivanje je bio znak sporazuma s bogom. Sva su se muška djeca do određena dobne starosti morali podvrgnuti ovoj operaciji. Operacija se u stara vremena vršila kremenim nožem. Židovi su još ostali dosljedni sebi u pridržavanju religiozne endogamije. Ženidba s pripadnicima drugih vjerskih zajednica kod njih je veoma malena. –Prema njima, svatko tko se ne oženi, griješi o boga.

Židovi u svijetu[uredi - уреди]

**4,800, španjolski

V. također[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]