Hazari

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostala značenja, vidi Hazari (razvrstavanje).
Mapa Hazarskog Kaganata o periodu od 650 do 850 godine.

Hazari su bili turkijska nomadska plemena koji su živeli na Kavkazu i uz obale reke Volge.

Istorija[uredi | uredi kod]

Ovaj stari turski narod se u 2. veku raširio po severnim delovima Kavkaza a kasnije zauzeo područja donje Volge. Ponovno se kao jaka sila pojavljuju u 7. veku da bi se već od 8. do 10. veka njihovo carstvo prostiralo sve od obala Crnog mora i Kaspijskog jezera do Urala a i dalje na zapad do Kijeva. Glavni grad Itil, postaje veliko komercijalno središte. Osvojili su zemlje povolških Bugara i Ural i nasilno udarili danak Istočnim Slovenima.

Nedugo posle su zaratili sa Arapima, Persijancima i Armenima. Hazari se nisu uplitali u religiju pokorenih plemena i naroda, religiozna sloboda na osvojenim teritorijama je bila potpuna. Neki izvori navode da su u 8. veku pojedina hazarska plemena preuzela judaizam (najviše plemensko plemstvo) a navode se i primeri da je među njima u 9. veku bilo i hrišćana.

Kabarska pobuna i spajanje sa mađarskim plemenima[uredi | uredi kod]

Ovaj članak je deo serije o
historiji Rusije

Srednji vijek
Moderno doba
Kategorija: Historija Rusije
Iskopine Hazarskog utvrđenja Sarkel iz 1930.

U 9. veku, po izveštaju Konstantina VII Porfirogenita, grupa od tri hazarska plemena, Kabari, se pobunila protiv hazarske centralne vlasti. Razlog pobune je po nekim izvorima[1], bila verska nesuglasica. Posle ratnog sukoba i poraza Kabari su se pridružili Mađarima i njihovoj federaciji od sedam mađarskih plemena.

Krajem 9. veka Hazari su napali Pečenjeze koji su ih ugrožavali. Pečenjezi su bili primorani da se povuku zapadnije gde su došli u sukob sa tamošnjim mađarskim plemenima. Pečenjezi su uspeli da istisnu Mađare iz Donsko-Dnjeparskog bazena. Pod vođstvom Leveda a kasnije Arpada, Mađari kreću prema Panonskoj niziji i ostavljaju prazan prostor u Hazarskom carstvu.

Hazari su u 10. veku ušli u savez sa Vizantijom gde su se istakli u borbama protiv Arapa. Godine 965. vojvoda od Kijeva, Svjatoslav, je potukao Hazare i njihovo carstvo je propalo.

Pojedina hazarska plemena su nastavila živeti van bivšeg hazarskog carstva i utopila se u narode novih država.

Opis naroda[uredi | uredi kod]

Hazari su bili stepski ratnici: na konjima, naoružani kopljem, lukom i strelom, sabljom uobičajenim za stepu a imali su i neku vrstu sekire. Sami su sebe u borbama štitili primitivnim kožnim oklopima. Njihova utvrđenja u kojima su živeli su bila čvrsta i većinom izgrađena od kamena. Tvrđava u Sarkelu, izgrađena od cigala pokazuje vizantijaski uticaj, uz čiju pomoć su je i sagradili.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Artamonov, Mihail Illarionovič je vršio ova istraživanja

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]