Mišna

Izvor: Wikipedia

Mišna (hebrejski: משנה, "ponavljanje", od glagola shanah שנה, ili "proučavati i pregledavati", također "sekundarno" [1] (derivirano od שני)) je prva važnija pisana redakcija jevrejske usmene tradicije poznate kao "Usmena Tora" i prvo važnije djelo rabinskog judaizma. [2] Redaktirao ju je oko godine 220. Judah haNasi u doba kada su, prema Talmudu, progoni Jevreja i protok vremena učinili mogućim da detalji usmene predaje koji datiraju iz farizejskih vremena (536. pne. – 70. n.e.) budu zaboravljeni. Stoga se istovremeno smatra pisanim autoritetom (zakonikom) koji je inferioran jedino Tanakhu kao osnova za izricanje sudova, izvor i alat za stvaranje prava, te prva od mnogih knjiga koje nadopunjuju Bibliju. Mišna se također naziva Shas (akronim za Shisha Sedarim - "šest redova"), kao referenca na svojih šet podjela.[3] Rabinski komentari Mišne u sljedeća tri vijeka [4] su redaktirani kao Gemara koja, zajedno sa Mišnom, čini Talmud.

Mišna odražava rasprave koje je u periodu od 70. do 200. vodila grupa rabinskih mudraca poznatih kao Tannaim.[5] Mišna podučava usmenu predaju primjerima, predstavljajući stvarne slučajeve o kojima se presuđivalo, obično uz raspravu o biti stvari koju je vodio mudri i znameniti rabin temeljeći je na halakhi, Mitzvotu i duhu nauka ("Tora"). Na ovaj način se u svakodnevnu stvarnost uvodi praksa mitzvota kao što je navođena u Bibliji, te nastoji pokriti sve aspekte ljudskog života i služiti kao primjer budućim presudama te, što je najvažnije, demonstrirati pragmatičnu primjenu biblijskih zakona, a što se smatralo nužnim u doba kada je uništen Drugi hram (70. ne.). Mišna za sebe ne tvrdi da razvija nove zakone, nego da je tek zbirka postojećih tradicija.

Mišna se sastoji od šest redova (sedarim, jednina seder סדר), od kojih se svaki sastoji od 7-12 traktata (masechtot, jednina masechet מסכת; dosl. "mreža"), a kojih ukupno ima 63, a koji su podijeljeni na poglavlja, odlomke ili stihove. Redovi i njihove teme su: Zeraim ("Sjemena"), koji se bavi molitvama i blagoslovima, vjerskim davanjima i poljoprivrednim zakonima (11 traktatima), Moed ("Svetkovina"), koji se bavi zakonima Sabata i praznika (12 traktata), Nashim ("Žene"), koji se bavi brakom i razvodom, nekim oblicima zakletvi i zakonima nazirita (7 traktata), Nezikin ("Odštete"), koji se bavi građanskim i krivičnim pravom, djelovanjem sudova i zakletvi (10 traktata), Kodashim ("Svete stvari"), koji se bavi žrtvenim obredima, Hramom i pravilima ishrane (11 traktata) i Tohorot ("Čistoće"), koji se bavi zakonima čistoće i nečistoće, uključujući nečistoću mrtvih, zakonima čistoće hrane i tijela (12 traktata).

Riječ Mišna također može označavati i odlomak ili stih cijelog djela, odnosno najmanju jedinicu u strukturi Mišne.

Izvori[uredi - уреди]

  1. U grčkom izraz Deuterosis znači "ponavljanje."
  2. Popis sretnih dana poznat kao Megillat Taanit je nešto stariji, ali prema Talmudu više ne važi.
  3. Izraz Shas se također koristi i kao referenca na cjelokupni Talmud, koji prati strukturu Mišne.
  4. zabilježeni uglavnom na aramejskom.
  5. Množina (jedninatanna) za rabinske učenjake naveden u Mišni; period Tannaima se također navodi kao mišnajski period koga je slijedio Zugot ("parovi"), koji je prethodio periodu Amoraima Korijen tanna (תנא) je aramejski ekvivalent hebrejskog korijena shanah (שנה), koji je također korijen riječi Mishnah. Glagol shanah (שנה) doslovno znači "ponavljati [naučeno]" i nekada je značio "učiti".