Asirci

Izvor: Wikipedia

Asirci, odnosno Asirijci, Haldejci, Kaldejci ili Sirijaci su semitski narod naseljen u Iraku, Siriji, Libanonu, Armeniji, Gruziji, Iranu kao i po prekomorskim i europskim zemljama gdje su mnogi iselili. Većina Asiraca danas kao glavnim jezikom ili drugim jezikom govori novoaramejskim asirskim koji ima mnogo dijalekata; međutim se i oni koji govore arapski jasno razlikuju od većine stanovništva u svojim regijama (arapskog, turskog, kurdskog) činjenicom da su kršćani.

Nad Asircima je tokom 1915. i 1916. godine proveden tzv. Asirski genocid, kojega su provodili mladoturci paralelno sa Armenskim genocidom; dapače su Asirci i Armenci živjeli na istom geografskom prostoru. Tako je u turskoj pokrajini Diyarbakir smanjen broj Asiraca sa 100.000 prije Prvog svjetskog rata na 28.000 1918. godine (istovremeno je broj Armenaca u toj pokrajini smanjen sa 72.000 na 3000).[1] Među kasnijim progonima u 20. vijeku, poznat je simelski masakr (ܦܪܡܬܐ ܕܣܡܠܐ; Premta d-Simele) u augustu 1933., u gradiću u sjevernom Iraku, u kojem je poklano preko 3000 Asiraca[2], a onda su slično prošla i 63 asirskih sela u provincijama Dohuku i Mosulu, u kojima danas poglavito žive Kurdi. Masakre nad Asircima bilježi se i ranije, tako 1900. godine od strane Osmanlija i Kurda.

Asirci su kršćani, a uz Uskrs i Božić slavi se asirska Nova godina koju nazivaju Akitu. Oko tri četvrtine Asiraca pripadaju Kaldejskoj Katoličkoj Crkvi i Sirijskoj Katoličkoj Crkvi koje su obje u punom crkvenom zajedništvu sa Svetom Stolicom; preostali uglavnom pripadaju Sirijskoj Pravoslavnoj Crkvi.

Prema SIL-u populacija Asiraca iznosi 4,250.000 (1994.). U sjevernom Iraku se bilježi tek 30.000 govornika aramejskog jezika, no etnička populacija je daleko veća, oko 700.000; na području Armenije ima 15.000 Asiraca, od kojih 3000 govori asirskim; u Siriji 700.000 (30.000 govornika; 1995); u Iranu 80.000 (1994.; od toga 10 do 20 tisuća govornika); Gruzija 14.000 (3000 govornika, 1994.). Značajni dio živi i po mnogim drugim državama: Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Libanon, Nizozemska, Novi Zeland, Rusija (Europa), Švedska, Švicarska, Turska (Azija), UK, SAD.

Uslijed ratnih zbivanja u Iraku i Siriji, od 2003. godine broj Asiraca u tom području svijeta oštro opada, te se smatra da ih se u zadnjih desetak godina preko 70 posto raselilo u prekomorske zemlje. Ovaj je proces praćen nezainteresiranošću međunarodne zajednice i medija.[3][4]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Gaunt, David. Massacres, Resistance, Protectors: Muslim-Christian Relations in Eastern Anatolia during World War I. Piscataway, N.J.: Gorgias Press, 2006, p. 433.
  2. Iraqi Assyrians a Case Study for Government Intervention
  3. "Thousands of Assyrian Americans Rally for Persecuted Christians of Iraq", Anugrah Kumar za "Christian Post" 11.8.2014.
  4. "Is history repeating itself?", Abbey Mikha za "Assyrian Genocide Research Center", 31.7.2014.

Vanjske veze[uredi - уреди]