Brazil

Izvor: Wikipedia
Federativna Republika Brazil
República Federativa do Brasil
Zastava Grb
GesloOrdem e progresso (portugalski, "red i napredak")
Državna himna: "Hino Nacional Brasileiro"
Glavni grad Brasilia
Službeni jezici portugalski (govorni jezik je narječje portugalskog - brazilski portugalski)
Vođe
 -  Predsjednik Dilma Rouseff
Uspostava Od Portugala
7. rujna 1822.
Površina
 -  Ukupno 8.514.876 km2 (5.)
 -  Voda (%) 0,65
Stanovništvo
 -  Popis iz 2006  188.078.227 (5.)
 -  Gustoća 22,1/km2
Valuta brazilski real
Vremenska zona -2 do -5
Pozivni broj 55
Web domena .br

Brazil je država u Južnoj Americi. Proteže se na velikom području, obuhvaćajući središte kontinenta i istočnu obalu Atlantskog oceana. Graniči sa Urugvajem, Argentinom i Paragvajem na jugu, Bolivijom i Peruom na zapadu, te Kolumbijom, Venecuelom, Gvajanom, Surinamom i Francuskom Gvajanom. Velik dio Brazila pripada slivu rijeke Amazone i prekriven je kišnim šumama.

Povijest[uredi - уреди]

Glavni članak: Povijest Brazila

Karta Brazila portugalskih istraživača iz 1519. godine

Među povjesničarima vlada mišljenje da su područje današnjeg Brazila naselili polunomadski narodi 10.000 godina prije prvog iskrcavanja portugalskih istraživača 1500. godine, koje je predvodio Pedro Álvares Cabral.

Tijekom iduća tri stoljeća, područje Brazila su naseljavali Portugalci i izrabljivali prirodna dobra, u početku je to bilo većinom drvo pernambuco (drvo brazil ili Pau-Brasil), a onda su se u velikoj količini počele stvarati plantaže šećerne trske i kave. Također je u to vrijeme jedna od važnijih aktivnosti bila i rudarstvo (većinom se vadilo zlato). U početku se kao radna snaga koristilo porobljeno indijansko stanovništvo, a poslije 1550. godine i afričko.

1808. godine, kraljica Marija I. od Portugala (Maria I de Portugal) i njezin sin i regent, budući kralj Ivan VI. od Portugala (João VI de Portugal), su se bježeći pred Napoleonovom vojskom preselili u Rio de Janeiro, zajedno sa kraljevskom obitelji, plemstvom i vladom. Ovo je jedini zabilježeni prekokontinentalni premještaj kraljevske obitelji.

Domorodačko stanovništvo Brazila

Iako se kraljevska obitelj vratila u Portugal 1821. godine, za ovo vrijeme je Brazil prosperirao, što ga je podiglo do statusa ujedinjenog kraljevstva pod vlašću portugalske krune. Princ regent Dom Pedro I. (kasnije poznat kao Pedro IV. od Portugala) je proglasio neovisnost 7. rujna 1822. godine, čime je osnovao Brazilsko Carstvo.

Salvador je treći po veličini grad u Brazilu i bio je glavni grad do 1763.

Ropstvo je ukinuto 1888. "Zlatnim zakonom" kojeg je stvorila princeza Izabela, a intenzivno doseljavanje iz Europe je stvorilo osnovu za razvitak industrijalizacije. Pedra I. je nasljedio njegov sin Pedro II. koji se u starijoj dobi odrekao prijetolja kako bi izbjegao mogući građanski rat između vojske i mornarice. Time je proglašena federalna republika, službenog imena Republika Sjedinjenih Brazilskih Država, koju je proglasio feldmaršal Deodoro da Fonseca, 15. studenog 1889.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, Brazil je privukao više od 5 milijuna europskih i japanskih imigranata. U tom razdoblju se događa snažna industrijalizacija Brazila i razvoj unutrašnjosti. U dvadesetom stoljeću diktatura je tri puta vladala Brazilom: od 1930–1934 i 1937–1945 pod vodstvom Getúlija Vargasa i od 1964–1985 pod vodstvom vojne hunte koju su poduprijele SAD. Od 1985. godine, Brazil je demokratska predsjednička republika.

Zemljopis[uredi - уреди]

Glavni članak : Zemljopis Brazila

Brazil je 5. po veličini država na svijetu. Nalazi se u Južnoj Americi, i ujedno je najveća država na tom kontinentu. Nju većinom prekriva tropska šuma, a na istočnoj strani izlazi na Atlantski ocean. Kroz Brazil protječe jedna od najvećih rijeka na svijetu Amazona.

Amazona ima najveću količinu vode od svih rijeka na svetu. Glavne rijeke koje protječu kroz Brazil su: Amazona, São Francisco, Tocantins...

Hidrografija[uredi - уреди]

Brazil se hidrografski dijeli na tri riječna slijeva, od kojih Amazonski slijev obuhvaća oko 60% teritorija, slijev rijeke La Plata oko 17% a ostatak pripada rijekama istočnog Brazila.

Amazona (portugalski: Río Amazonas, španjolski: Rio de las Amazonas) je vodom najbogatija rijeka na Zemlji, čiji protjecaj iznosi 180.000 u sekundi. Izvire u Peruanskim Andama pod imenom Marañón, a kao rijeka Ucayali teče prema istoku. Prima veliki broj pritoka od kojih neke (Madeira i Purus) svojom dužinom nadmašuju Dunav. Daljni tok se odvija estuarijem i završava se ulijevanjem u Atlantski ocean.

Dužina toka sa izvornim rijekama je 6.180 km, a plovna dužinom je od 4.100 km. Slijev Amazone obuhvaća površinu od oko 7 milijuna km², a sve to ga čini najvećom rijekom na svijetu. Kada se izlije, Amazona je široka dvostruko više od širine Jadrana. Na ušću Amazone nalazi se otok Marajó veličine Danske.

Otoci[uredi - уреди]

(za kompletan popis pogledajte članak: Popis otoka u Brazilu)

Veći brazilski otoci u Atlantskom oceanu su:

Regije[uredi - уреди]

Kopneni dio Brazila se obično geografski i statistički dijeli na pet regija: Sjevernu, Sjeveroistočnu, Središnjozapadnu, Jugoistočnu i Južnu regiju.

  • Sjeverna regija čini 45.27% površine Brazila i ovo je regija sa najmanjim brojem stanovnika. Regija je poprilično nerazvijena i neindustrijalizirana (iznimka je grad Manaus). U njoj se nalazi veći dio Amazonske prašume i mnoštvo indijanskih plemena.
  • Sjeveroistočna regija sadrži oko trećine ukupnog stanovništva Brazila. Ovo je poprilično kulturalno raznolika regija, u kojoj se mješaju portugalska, afričko-brazilska i indijanska kultura. Ovo je najsiromašnija regija Brazila koja je poznata po obali i suhoj klimi.
  • Središnjozapadna regija je druga po veličini u Brazilu, ali sa vrlo malim brojem stanovnika. U ovoj regiji se nalazi glavni grad Brasília. Također se u ovoj regiji se nalazi i Pantanal, najveće močvarno područje u svijetu, kao i manji dio Amazonske prašume. Većinu regije čini Cerrado, najveća savana na svijetu. Ova savana ima dva razdoblja: kišno (od listopada do travnja) i suho (od svibnja do rujna). Ova regija je vrlo važna zbog poljoprivrede. Najveći gradovi su: Brasília, Goiânia, Campo Grande i Cuiabá.
  • Jugoistočna regija je najbogatija i najgušće naseljena regija Brazila. U njoj se nalazi više ljudi nego u bilo kojoj južnoameričkoj državi i sadrži jedan od najvećih megalopolisa na svijetu, čiji su najveći gradovi São Paulo i Rio de Janeiro. Regija je poprilično raznolika, uključujući poslovno središte São Paulo, povijesne gradove u Minas Geraisu, plaže Rio de Janeira i obalu Espírito Santoa.
  • Južna regija je najbogatija regija Brazila (mjereno po BDP-u po stanovniku), sa najvećim životnim standardom u zemlji.To je također najhladnija regija u Brazilu, gdje se na većim visinama pojavljuje i mraz i snijeg. Regiju većinom nastanjavaju europski imigranti, većinom Nijemci, Talijani i Slaveni, što se vidi i u lokalnoj kulturi. Najveći grad: Kuritiba.

Klima[uredi - уреди]

Jugozapadna obala i primorje Brazila imaju vlažnu i vruću klimu. Na Brazilskom gorju ljeta su svježa, a godišnja količina padalina manja. Samo na krajnjem sjeveroistoku količina padavina je vrlo mala (400-500 milimetara). Amazonska nizina ima pretežno ekvatorijalnu klimu sa jednolično raspoređenim padalinama tokom cijele godine (oko 1.000 mm uz obalu i oko 2.000 mm u najzapadnijem dijelu). Najjužniji dio Brazilskog gorja zalazi u suptropsku zonu, prelazeći na krajnjem jugu u umjereni pojas.

Veći dio zemlje ima osjetne sezonske promjene u količini kiše, temperaturi i vlažnosti. Zima u Brazilu traje od lipnja do kolovoza sa prosječnom temperaturom 13-18 °C. Leti (prosinac-veljača) Rio je vreo i vlažan, sa temperaturom iznad 30 °C. U ostalom dijelu godine temperature se kreću do 25 °C. Sjeveroistočna obala je jednako vrela kao i Rio, ali je manje vlažna i zagušljiva. Amazonska nizina je dio zemlje, koji prima najveću količinu kiše.

Upravna podjela[uredi - уреди]

Za više informacija pogledajte članak: Države Brazila.

Brazil je podijeljen na 27 federalnih jedinica, 26 država i Federalni (ili savezni) distrikt, u kojem se nalazi glavni grad Brasília. U zagradi su službene kratice pojedinih država (estados).

Savezne države
  1. Bandeira do Acre.svg Acre (AC)
  2. 25px Alagoas (AL)
  3. Bandeira do Amapá.svg Amapá (AP)
  4. Bandeira do Amazonas.svg Amazonas (AM)
  5. Bandeira da Bahia.svg Bahia (BA)
  6. Bandeira do Ceará.png Ceará (CE)
  7. Bandeira do Espírito Santo.svg Espírito Santo (ES)
  8. Bandeira de Goiás.svg Goiás (GO)
  9. Bandeira do Maranhão.svg Maranhão (MA)
  10. Bandeira de Mato Grosso.svg Mato Grosso (MT)
  11. Bandeira de Mato Grosso do Sul.svg Mato Grosso do Sul (MS)
  12. Bandeira de Minas Gerais.svg Minas Gerais (MG)
  13. Bandeira do Pará.svg Pará (PA)
  1. Bandeira da Paraíba.svg Paraíba (PB)
  2. Bandeira do Paraná.svg Paraná (PR)
  3. Bandeira de Pernambuco.svg Pernambuco (PE)
  4. Bandeira do Piauí.svg Piauí (PI)
  5. Bandeira do estado do Rio de Janeiro.svg Rio de Janeiro (RJ)
  6. Bandeira do Rio Grande do Norte.png Rio Grande do Norte (RN)
  7. Bandeira do Rio Grande do Sul.png Rio Grande do Sul (RS)
  8. Bandeira de Rondônia.svg Rondônia (RO)
  9. Bandeira de Roraima.svg Roraima (RR)
  10. Bandeira de Santa Catarina.png Santa Catarina (SC)
  11. Bandeira do estado de São Paulo.svg São Paulo (SP)
  12. Bandeira de Sergipe.svg Sergipe (SE)
  13. Bandeira do Tocantins.svg Tocantins (TO)
Brazil States.svg
Distrikt
  1. Bandeira do Distrito Federal (Brasil).svg Brazilski federalni distrikt

Stanovništvo[uredi - уреди]

Liberdade, São Paulo, je dom najvećoj zajednici Japanaca izvan Japana

Brazil prema procjeni (2005) ima 186,405,000 stanovnika, od kojih se Brazilcima izjasnilo 152,387,000 ljudi plus 22,369,000 brazilskim mesticima. Nabrojano je čak 295 različitih etničkih zajednica, od kojih se uz desetak izuzetaka sva ostala odnose na mnogobrojna indijanska plemena. Najbrojniji su (ne računajući prastanovnike Indijance): Brazilci 152,387,000 (plus 22,369,000 brazilskih mestika); Portugalci 750,000; Nijemci 516,000 (plus 6,700 Sasa; sjeverni Nijemci porijeklom od starih Sasa); detribalizirani Indijanci 400,000; Romi 345,000 (plus Brazilski Romi 375,000; Romi Gitani nazivani i Calo Romany 149,000); Arapi 243,000; Kinezi 237,000; Španjolci 227,000; Poljaci 186,000; Židovi 134,000; Rusi 126,000; Armenci 41,000; Korejci 41,000, Anglo-Amerikanci 33,000; Ukrajinci 30,000; Mađari 20,000; Rumunji (19,000); Srbi 18,000; Francuzi 16,000; Grci 9,600; Nizozemci 9,400; Englezi 7,700; Baski 5,600; Slovaci 3,400. Hrvati u Brazilu žive poglavito u São Paulu, a prema Hrvatskoj matici iseljenika broje oko 40,000.

Pogledajte i: Razvoj stanovništva u Brazilu, Brazilci

Rase[uredi - уреди]

Prema brazilskom Ustavu iz 1988. godine, rasizam je težak zločin i kažnjava se zatvorom. Zbog velike koncentracije i zajedničkog života različitih rasa, rasizam u Brazilu je vrlo rijedak. Prema popisu IBGE-a iz 2000. godine, rasna struktura Brazila je slijedeća:

  • bijelci 53.7%
  • mješane rase 38.5% (većinom bijelci i crnci (mulati)
  • crnci 6.2%
  • azijati 0.5%
  • američki indijanci 0.4%
  • neodređeni 0.7%

Gradovi[uredi - уреди]

Veći gradovi: Popis gradova u Brazilu

Religija[uredi - уреди]

Smješten na vrhu brda visokog 710 m, kip Isusa Iskupitelja u Rio de Janeiru je najpoznatiji spomenik u Brazilu.

Prema popisu IBGE-a:

  • 73.6% stanovništva Brazila je katoličke vjeroispovijesti što čini Brazil zemljom sa najvećim brojem katolika na svijetu.
  • Protestanti čine oko 15.4%.
  • 7.4% stanovništve se smatra agnosticima ili ateistima.
  • spiritističke religije čine oko 1.3% stanovnika (oko 2.3 milijuna).
  • 0.3% stanovništva su sljedbenici tradicionalnih afričkih religija, kao Candomblé, Macumba, i Umbanda.
  • 1.8% pripada drugim religijama. Jehovini svjedoci imaju oko 500,000 vjernika, Budizam (215,000), Seicho-No-Ie (151,000), judaizam (87,000), i islam (27,000).
  • Postoji značajan broj ljudi koji prakticiraju kombinacije religija, kao katolicizam, Candomblé i lokalnih indijanskih religija.

Brazilski indijanci[uredi - уреди]

Brazilski indijanci

Pogledajte: Brazilski indijanci - popis po državama

Jezici[uredi - уреди]

Portugalski je službeni jezik, a jezik kojim Brazilci govore je dijalekt/vernakular kojeg lingvisti nazivaju brazilski portugalski. Razlike između razgovornog brazilskog portugalskog jezika i razgovornog europskog portugalskog jezika slične su razlikama između razgovornog švicarskog njemačkog i službenog njemačkog. Na brazilski dijalekt portugalskog su u velikoj mjeri utjecali razni afrički i lokalni indijanski jezici.

Brazil je jedina država u Americi u kojoj je portugalski službeni jezik, što ga čini velikim dijelom nacionalnog identiteta.

Lokalni indijanski jezici se većinom koriste u sjevernom dijelu zemlje, iako je i tamo portugalski vrlo zastupljen. Razni imigrantski jezici se većinom koriste u južnom dijelu Brazila, a njihovi govornici su najčešće ruralno stanovništvo koji su obično dvojezični. Od ovih jezika su najvažniji brazilski-njemački dijalekti, kao Riograndenser Hunsrückisch i pomoranski jezik, i varijanta talijanskog jezika, koja se temelji na venecijanskom jeziku. U São Paulu se u imigrantskim četvrtima (kao Liberdade) često može čuti i japanski jezik.

Gospodarstvo[uredi - уреди]

Brazil sadrži velika prirodna bogatstva, ponajviše zbog Amazonske prašume. Posebno je razvijena poljoprivreda, industrija, rudarstvo i uslužni sektor. Brazilski BDP je puno veći od BDP-a bilo koje države Latinske Amerike, što je čini vodećom ekonomskom snagom u Mercosuru. Po MMF-u i Svjetskoj banci, Brazil ima deveto po veličini gospodarstvo na svijetu po kupovnoj moći. Veliki udio u brazilskom gospodarstvu imaju poduzeća iz SAD-a, Švicarske, Japana, Francuske. Svake godine se posijeku velike površine šume. Te se nove površine upotrebljavaju u poljoprivredi. Najveći dio plantaža je u vlasništvu velikih feudalaca.

Najveći dio radno sposobnog stanovništva je zaposlen u uslužnim djelatnostima (42%), u poljoprivredi (31%) i u industriji 27%.

Poljoprivreda[uredi - уреди]

Veliki dio Brazila pokrivaju plodna zemljišta, na kojima se mogu dobivati po dva ili tri uroda godišnje. Sada se obrađuje samo 4% od ukupne površine, ali ni u jednoj zemlji svijeta nema mogućnosti tako velikog širenja obradivih površina kao u Brazilu.

Najveći dio zemljišta čine krupni veleposijedi, od kojih su neki jednaki površini srednjeameričkih država. Zbog velike površine zemlje, koja se pruža u nekoliko klimatskih pojaseva, poljoprivreda je raznolika. U tropskim i suptropskim krajevima uzgaja se šećerna trska, pamuk, duhan, banane, kava i dr. Za domaću potrošnju najviše se uzgajaju pšenica i kukuruz (u umjerenom pojasu), manioka, žitarice, grah i kikiriki za ulje. Zbog nedostatka mehanizacije i male upotrebe umjetnog gnojiva, prinosi po hektaru su među najmanjima u svijetu. Tako, prosječan prinos pšenice po hektaru iznosi samo 1.000 kg, što je oko sedam puta manje nego npr. u Nizozemskoj ili Danskoj.

Najznačajniji izvozni proizvod Brazila je kava (minas), a gotovo polovica ukupne proizvodnje dobiva se u saveznoj državi Sao Paolo, najvećem monokulturnom području proizvodnje kave u svijetu. Na svjetskom tržištu naročito su poznate vrste brazilske kave, koje imaju nazive po izvoznim lukama : santos, minas, parana, rio... Na visoravnima Brazilskog gorja razvijeno je ekstenzivno stočarstvo (preko 55 milijuna goveda, 30 milijuna svinja, 16 milijuna ovaca, 7 milijuna konja, itd.).

Brazil raspolaže velikim mineralnim bogatstvom, koje tek treba iskoristiti. Znatna su nalazišta boksita, željeza, mangana, nikla, fosfata, platine, urana, grafita, te zlata i dijamanata za industrijske potrebe (brazilski topaz- cijenjeni dragi kamen zlatnožute boje). Veliko prirodno bogatstvo predstavlja vodena snaga brazilskih rijeka, ali se od 20 milijuna ks vodene energije koristi samo 11,2%.

Industrija[uredi - уреди]

Brazilski industrijski sektor je najrazvijeniji u Latinskoj Americi i čini jednu trećinu brazilskog BDP-a. Najvažnije grane brazilske industrije su: automobilska, petrokemijska, proizvodnja čelika, kompjuterska, zrakoplovna i druge industrije.

Brazilska vlada poduzima korake kako bi se smanjila ovisnost Brazila o uvoznoj nafti. Prije je 70% nafte u Brazilu bilo uvezeno, a danas samo 33%. Brazil je jedna od vodećih zemalja svijeta po proizvodnji električne energije u hidroelektranama. Trenutno se 92% električne energije u Brazilu proizvodi na taj način. Najveći projekti u ovom području su: Brana na rijeci Parani, koja je najveća svjetska brana i proizvodi 12,600 megavata, i Brana Tucurui u sjevernom Brazilu. Prvi nukulearni reaktor za potrebe proizvodnje električne energije, Angra I je u funkciji već desetak godina. Trenutačno je u fazi otvaranja i Angra II, a planira se i Angra III. Zajedno bi ovi reaktori trebali proizvoditi oko 3,000 megavata.

Najveća industrijska središta su Sao Paulo, Rio de Janeiro, Belo Horizonte i Kuritiba.

Promet[uredi - уреди]

Značajne luke za međunarodni brodski promet su Belem, Fortaleza, Ilheus, Manaus, Paranagua, Porto Alegre, Recife, Rio de Janeiro, Rio Grande, Salvador i Santos.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Službene stranice
Informacije i statistika
Gospodarstvo
Vijesti
Turizam