Španija

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Španjolska)
Kraljevina Španija
Reino de España
Zastava Grb
GesloPlus ultra (latinski, "još dalje")
Državna himna: "Marcha Real"
Glavni grad Madrid
Službeni jezici španski 1)
Vođe
 -  Kralj Huan Karlos I (Juan Carlos I)
Uspostava ujedinjenjem 1492.
Površina
 -  Ukupno 504,782 km2 (50.)
 -  Voda (%) 1,04
Stanovništvo
 -  Popis iz 2004  43.197.684 (29.)
 -  Gustoća 85/km2
Valuta euro 2)
Vremenska zona +1
UTC +2 ljeti
Pozivni broj 34
Web domena .es
1) Uz španjolski, službeni jezici u pokrajinama su katalonski, baskijski i galicijski.
 2) Do 1999. španjolska peseta

Kraljevina Španija ili Kraljevina Španjolska (španjolski i galicijski:Reino de España , katalonski:Regne d'Espanya , baskijski:Espainiako Erresuma) nezavisna je europska država, po ustavnom uređenju parlamentarna monarhija. Od 1986. godine članica je Europske Unije.

Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smješteni u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llivia u francuskim Pirenejima.

Španjolska graniči na sjeveru s Francuskom i Andorom, s Portugalom na zapadnu te s britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Maroko. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1918 km.

Moderna Španija nastaje postepeno kroz vekove spajanjem različitih malenih krišćanskih pirinejskih kraljevstava tijekom njihovih borbi s Arapima. Do završnog ujedinjenja dolazi u 15 veku nakon čega je osvojeno posljednjo arapsko kraljevstvo Granada nakon čega u sljedećem veku Španija postaje daljnjom ekspanzijom prvo svetsko carstvo koje potiče iz Evrope. Današnja nuspojava ove ekspanzije je da za 600 miliona ljudi Španjolski jezik je rodni to jest prvi jezik što ga čini drugim najvećim jezikom na svetu.

Glavni grad Kraljevine Španije je Madrid. Grad sa 3.155.359 stanovnika (Madridska županija 5,964,143) smješten je u središtu Pirenejskog poluotoka. Drugi veći gradovi su Barcelona, Valencia, Sevilla, Zaragoza i Malaga.

Geografija[uredi - уреди]

Smještena na jugozapadu Europe, Španija zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smješteni u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llivia u francuskim Pirenejima.

Položaj[uredi - уреди]

Španjolska se nalazi u umjerenoj zoni, između 43°47'24" sjeverne i 36°00'40" južne geografske širine, i između 7°00'29" istočne i 5°36'40" zapadne geografske dužine.

Reljef[uredi - уреди]

Veći dio pirenejskog područja čini po postanku stara visoravan Meseta (građena od pretkambrijskog i paleozojskog kristaličnog kamenja i starih kamenaca), koju Kastiljsko gorje dijeli na sjevernu i južnu Kastiliju. Sjeverno i južno od Mesete prostiru se planinski lanci: Kantabrijsko gorje i Pireneji (Pico de Aneto, 3404 m) na sjeveru, a Betijski Kordiljeri ili Andaluzijsko gorje na jugu. Andaluzijsko gorje sastoji se od nekoliko masiva, koji se pružaju paralelno s obalom Sredozemnog mora; središnji dio čini Sierra Nevada s najvišim vrhom Španjolske (Mulhacu, 3481 m). Između južnog ruba Mesete odnosno Sierra Morene i Andaluzijskog gorja nalazi se velika Andaluzijska tektonska depresija uz rijeku Guadalquivir. Na sjeveroistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i jurskih naslaga, a između Iberskog gorja, Pirineja i Kantabrijskog gorja depresija rijeke Ebro (Aragonska dolina). S visoravni Mesete izdižu se planinski masivi Sierra de Gata, Sierra de Gredos i Sierra de Guadarrama, koji su nastali rasjedanjem u tercijaru. Obala je uglavnom strma i nerazvedena. Dobro je razvedena samo obala Galicije i sjeverozapadne Španjolske sa mnoštvom zaljeva karakterističnih oblika.

Klima[uredi - уреди]

Španjolska se nalazi u umjerenom pojasu, njen neujednačen reljef utječe na veliku klimatsku raznolikost. Često se za klimu Španjolske kaže da je sredozemna (mediteranska). Međutim, to je samo donekle točno jer samo priobalno područje istoka, jugoistoka i juga Španjolske ima sredozemnu klimu. Po geografskoj širini najveći dio Španjolske bi trebao imati sredozemnu klimu, ali neke druge prirodne karakteristike stvaraju drugačije uvjete. Na izmjene klime primarno utječe visoki reljef, odnosno viša nadmorska visina, pa dolazi i do vertikalne klimatske slojevitosti. Uz to, planine se uglavnom izdižu uz rub države, odnosno poluotoka, pa su značajna prepreka širenju klimatskih uticaja sa okolnih prostora. Zbog toga središnji deo Španjolske - visoravan Meseta, ima znatno drugačiju klimu od one koja bi odgovarala geografskoj širini tog prostora, odnosno u značajnoj mjeri je kontinentalna. Na istoku i jugu Španjolske gdje prevladava sredozemna klima (često se navodi i kao suptropska) srednje mjesečne temperature tijekom godine kreću se od 13 °C do 25 °C, a prosječno padne od 350 – 500 mm padalina. Za ovo područje karakteristično je dugo, toplo, suho i sunčano ljeto, kada maksimalne temperature dostignu i 48 °C. Sredozemna obala Španjolske ima najveći broj sunčanih sati u Europi. Na svim obalama zime su ugodne, a na jugu i tople. Sjeverozapad Španjolske, odnosno atlantska obala, koja izlazi i na Biskajski zaljev, ima sviježiju klimu, pa se temperature kreću od 8-20 °C. Sa Biskajskog zaljeva prema poluotoku kreću se vlažne mase, te na planinskim padinama padne najviše padalina, odnosno na ovom prostoru 900–2000 mm. Zbog blage oceanske klime i dosta padalina, čitavo područje je pod relativno bujnom i zelenom vegetacijom, pa se ova regija često naziva i Zelena obala (Costa Verde). Unutrašnju Španjolsku, sa kontinentalnom klimom karakterizira srednje mjesečne temperature od 3-23 °C, mada tokom zime temperature često budu ispod ništice. U ovoj regiji prosječno godišnje padne ispod 500mm padalina, a na nekim sektorima i ispod 300. Istočni obod ove regije poprima neke karakteristike mediteranske klime, dok se sjeverozapadni rub približava oceanskoj.

Hidrografija[uredi - уреди]

Taho

Može se reći da osnovu hidrografske mreže Španjolske čini pet rijeka:

Rijeke na sjeverozapadu Španjoske imaju više vode, kraći tok, relativno veliki pad, a njihova estuarska ili rijaska ušća pogoduju razvoju vodenog prometa. Rijeke koje se spuštaju sa visokih planina (Pirineja, Betijskih kordiljera, Kasteljanskog gorja i dr.) imaju velike padove i značajan hidroenergetski potencijal. U vapnenjačkim terenima rijeke su najčešće formirale kanjone, a tu su i vodopadi i brzaci.

Pitka voda[uredi - уреди]

Većinu pitke vode dobivaju iz akumulacijskih jezera. Najveći dio rijeka zauzdan je za vrijeme vladavine Francisca Franca koja je jedna od rijetkih stvari po kojoj je pamčen po dobru u kolektivnoj memoriji španjolskog naroda. Dobrobiti od umjetnih jezera su nesagledive za zemlju poput Španjolske, koja se uslijed klimatskih promjena pretvara u pustinjsku zemlju. Osim pitke vode tu je i korist od dobivanja električne energije, turizma, stvaranja novih ekoloških sistema itd.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Prema popisu stanovništva iz 2001. 40.847.530 stanovnika s prosječnom gustoćom naseljenosti od 81 stanovnik/km2.

Buran povijesni razvoj utjecao je na karakteristike i raznolikost stanovništva. Španjolci čine oko 73% ukupne populacije, Katalonci 16,5%, Galjegi (Galicija) 8%, Baski 2,3%, ostali 0,2%. Španjolska je jedna od najizrazitijih katoličkih zemalja pa je logično što je 97% stanovništva katoličke vjere, dok je 0,4% protestanata i 2,6% ostalih. I Španjolska se sve brže urbanizir, pa danas oko 80% stanovništva živi u gradovima. U starosnoj dobi 0-19 godina je 33% populacije, u dobi 20-59 godina je 50%, a starijih od 60 godina ima 17%. Očigledno je i da španjolska populacija postaje sve starija, a na to utječe i niski prirodni prirast, koji iznosi svega 1 promil (stopa nataliteta je 10 promila, a mortaliteta 9 promila).

Historija[uredi - уреди]

Španija je bila naseljena već u paleolitiku, o čemu svjedoči bogata likovna umjetnost (spilje Altamira, Castillo, Pindal) te drugi arheološki ostaci. U kasnijem razdoblju Pirinejski poluotok naseljavaju Iberi.

Oko 1200. godine prije Krista sa sjevera dolaze Kelti, preplavljujući gotovo cijeli Poluotok i mješajući se s domaćim iberskim stanovništvom, a oko 1100. godine prije nove ere na jugu Španije nastaje Tartaška kultura o kojoj se danas veoma malo zna. Između 500 i 300 godine prije nove era na područje današnje Španije dolaze Feničani i Grci osnivaju svoje kolonije.

Rimski most u Córdobi

Kratkotrajno između prvog i drugog Punskog rata (između Rimljana i Kartažana), Kartažana osvajaju gotovo cijelu Špansku obalu i osnivaju svoje kolonije, među kojima su najvažnije bile na Ibizi i u Cartageni. Porazivši Kartagu u Drugom punskom ratu (201. pr. ne.), Rimljani započinju postupno osvajanje poluotoka, zauzevši u idućih 200-tinjak godina čitav teritorij Pirinejskog poluotoka. U prvim fazama rimske vlasti domaće je stanovništvo dizalo više ustanaka protiv osvajača. Nakon smrti jednog od vođi ustanka, Viriata (139. godine pr. ne.), pobjede su bile sve rjeđe te je slabio otpor protiv Rimljana, a do konačnog sloma dolazi u vrijeme cara Augusta. Rimska vladavina Poluotokom kulminirala je uspostavom potpune civilne rimske vlasti i osnivanjem provincije Hispanije . Pod rimskom vlašću Španija je ostala sve do V. veka. Stanovnici Hispanije prihvatili su rimsku kulturu, jezik i zakone, ali je i njihova važnost Carstvu bila velika tako da su dali nekoliko careva.

Karlo V. je bio prvi kralj ujedinjene Španije

Početkom 5. veka provalili su na prostor današnje Španjolske germanska plemena Alani, Svevi i Vandali. Ta su plemena došla iz današnje Nemačke, prošli kroz današnju Francusku i prodrli na Pirenejski poluotok. Alani su osvojili pokrajinu Luzitaniju, Svevi pokrajinu Galiciju, a Vandali pokrajinu Andaluziju. Tijekom rimskog protunapada (411-420) oni su bili katastrofalno poraženi tako da Vandali napuštaju Pirineje i bježi u mnogo sigurniju i lakše obranjivu Afriku, gdje su osnovali vandalsku državu koja se održala do sredine šestog veka (srušio ju je g. 534. bizantski vojskovođa Belizar).

Više 150 godina nakon što su Vandali otišli u Afriku, uništili su zapadni Goti u Španjolskoj i svevsku državu g. 585. te su zagospodarili cijelim poluotokom. Država zapadnih Gota održala se u Španjolskoj do g. 711. Te su godine Arapi zauzeli Pirinejski poluotok i srušili državu zapadnih Gota. Zapadni su Goti oko g. 600. prigrlili katoličku vjeru pa su se sa svojim podanicima starosjediocima stopili u jedan narod — španjolski.

Arapska država na Pirinejskom poluotoku trajala je od godine 711. do 1492. No već u 11. veku počela je opadati, jer su na nju stali sve više navaljivati hrišćani iz Franačke. Glavni je grad arapske države u Španjolskoj bila Cordoba. Kršćani, koji su se održali u sjevernom dijelu poluotoka i činili nekoliko državica, među kojima je bila Navarra i Katalonija, stali su od 11. veka potiskivati Arape sve više na jug. Od malih država nastale su tri veće: Aragon na istoku, Portugal na zapadu, a u sredini Kastilja. Od 13. veka ostao je pod arapskom vlašću samo još južni dio poluotoka s prijestolnicom u Granadi.

Godine 1469. oženio se aragonski kralj Ferdinand nasljednicom kastiljske kraljevske krune Izabelom, te su se tako ujedinile države Aragon i Kastilija u ujedinjenu kraljevinu Španiju. Ferdinand i Izabela poveli su borbu protiv Arapa (Maura) i poslije desetgodišnjeg rata zauzeli su sve njihove zemlje. Godine 1492. osvojili su i arapski glavni grad Granadu. Arapi su zatim posve napustiti Španjolsku, koja je napredovala te postala jedna od najmoćnijih europskih država.

Upravo na kraju srednjega vijeka stvorena je spajanjem Kastilje i Aragonije španjolska narodna država. Otkrićem novih zemalja u Americi Španjolska je za kralja Ferdinanda Katoličkog i kraljice Izabele udarila temelje svojoj moći, veličini i kolonijalnom gospodstvu.

Povezani tekstovi[uredi - уреди]

Politika[uredi - уреди]

Ustav[uredi - уреди]

Španjolska ima dugu i nestabilnu povijest svoje ustavnosti, ponajprije zahvaljujući političkim previranjima u XIX. i XX. veku:

  • Ustav iz Bayone (1808.) – zapravo i nije ustav. Nakon Ustanka u Aranjuezu, Napoleon je sazvao u Bayoni skupštinu španjolski plemenitaša pred koje je stavio tekst ustava, koji su zatim oni izglasali 8. srpnja 1808. Španjolska je bila organizirana kao nasljedna monarhija, s kraljem kao centrom moći, ali koji je morao poštivati prava građana zajamčena ustavom. Potom dolazi na prijestolje Napoleonov brat Josip I.
  • Ustav iz 1812. (naziva se na španjolskom La Pepa (Joža), zato što je donesen na dan Sv. Josipa) – prvi pravi španjolski ustav. Donesen je nakon pada Josipa I. Bonapartea. Imao je kompromisni karakter između liberalnih struja i apsolutista. Na snazi je zapravo bio samo šest godina, zbog toga što ga Ferdinand VII. nije poštovao (1812.-1814., kada ga je Ferdinand ukinuo, uspostavivši stari apsolutistički režim; 1820.-1823.; 1836.-1837.)
  • Ustav iz 1837. – regentica Marija Kristina, majka Izabele II. bila je primorana vratiti se na stanje ustanovljeno Ustavom iz 1812.
  • Ustav iz 1845. – donesen nakon što je general Espartero preuzeo regenciju od Marije Kristine. Izabela II. proglašena je punoljetnom. Ustavom su se povećale kraljeve ovlasti
  • Ustav iz 1856. – ovaj ustav nikad nije zaživio
  • Ustav iz 1869. – ustav donesen nakon bijeg Izabele II. i preuzimanja vlasti od strene generala Serana. Ovaj demokratski ustav, koji je bio na snazi do 1871., poznavao je diobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
  • Ustav iz 1876. – nakon pada Prve Republike, nije postojala niti jedna politička grupacija koja je nudila formulu stabilne vlasti. Alfons XII. iz Engleske ponudio je Španjolcima ustav koji se bazirao na liberalnoj monarhiji.
  • Ustav iz 1931. – ustav Druge Republike
  • Ustav iz 1978. – ustav koji je danas na snazi

Ustav iz 1978.[uredi - уреди]

Španski kralj Juan Carlos

Ustav Španjolske iz 1978. godine je najviša i temeljna norma španjolskog pravnog poretka. Posljedica je, i vrhunac povijesnog procesa nazvanog Španjolska tranzicija (španjolski Transición Española), koji označava prijelaz iz autoritativne države u parlamentarnu monarhiju modernog, zapadnoeuropskog tipa 1975. godine.

Ovaj Ustav određuje Španjolsku kao ustavnu monarhiju, s kraljem kao šefom države. Ustav također počiva na diobi vlasti.

Na općim i slobodnim izborima biraju se narodni predstavnici u parlamentu (Las Cortes Generaes). Kortesi vrše zakonodavnu vlast, a sastoje se od dva doma: Kongres zastupnika i Senat, koji biraju predsjednika vlade i nadziru djelovanje izvršne vlasti. Predsjednik vlade na čelu je izvršne vlasti, koju vrši zajedno sa Vijećem ministara Sudbena vlast počiva na neovisnom sudstvu. Ustavni sud pazi da zakoni te djelovanje javne vlasti bude u skladu s Ustavom. Ustav prekida centralističku tradiciju koja potječe još iz vremena Filipa V. (1700.). Kao rješenje za regionalni problem, kojeg su izazvale grupe nacionalista iz Baskije i Katalonije, te Galicije, Valencije i Andauzije, ustanovljen je novi model decentralizirane države, u kojoj se svaka regija pretvara u autonomu zajednicu s vlastitom vladom, parlamentom, regionalnim sudovima te statutima autonomije kojima se ustanovljuju njihove nadležnosti. Ustav također priznaje mnoga individualan temeljna prava građana, također socijalna te ekonomska prava

Državni organi[uredi - уреди]

Gradovi[uredi - уреди]

Popis gradova u Španiji

Teritorijalna podjela[uredi - уреди]

Španjolska je podjeljena na:

  • autonomne zajednice (španj. comunidades autonomas) - ukupno 17
  • autonomni gradovi (španj. ciudades autonomas) - ukupno 2.

Autonomne zajednice ustrojene su od provincija (španj. provincias), a one se dalje dijele na općine (španj. municipios).

Autonomne zajednice i provincije[uredi - уреди]

Autonomna zajednica Glavni grad Provincije
Andaluzija
šp. Andalucía
Sevilla Almería, Cádiz, Córdoba, Granada, Huelva, Jaén, Málaga, Sevilla
Zastava Aragonija Aragonija
šp. Aragón
Zaragoza Huesca, Teruel, Zaragoza
Zastava Asturija Kneževina Asturija
španj. Principado de Asturias
as. Asturies
Oviedo
as. Uviéu
Asturias
as. Asturies
Zastava BaleariBaleari
šp. Islas Baleares
kat. Illes Balears
Palma de Mallorca Islas Baleares
kat. Illes Balears
Zastava Baskija Baskija ili Euskadi
šp. País Vasco ili Euskadi
eu. Euskadi
Vitoria
eu. Gasteiz
Álava, Guipúzcoa, San Sebastián
eu. Araba, Gipuzkoa, Donostia
Zastava Kanari Kanari
šp. Islas Canarias
Santa Cruz de Tenerife i
Las Palmas de Gran Canaria
Santa Cruz de Tenerife, Las Palmas de Gran Canaria
Zastava Kantabrija Kantabrija
šp. Cantabria
Santander Cantabria
Zastava Katalonija Katalonija
šp. Cataluña
kat. Catalunya
Barcelona Barcelona, Girona, Lleida, Tarragona
kat. Barcelona, Girona, Lleida, Tarragona
Zastava Kastilija-La Mancha Kastilija-La Mancha
šp. Castilla-La Mancha
Toledo Albacete , Ciudad Real, Cuenca, Guadalajara, Toledo
Zastava Kastilija i León Kastilija i León
šp. Castilla y León
Valladolid Ávila, Burgos, León, Palencia, Salamanca, Segovia, Soria, Valladolid, Zamora
Ekstremadura
šp. Extremadura
Mérida Badajoz, Cáceres
Zastava Galicija Galicija
šp. Galica
gal. Galiza ili Galicia
Santiago de Compostela A Coruña, Lugo, Ourense, Pontevedra
gal. A Coruña, Lugo, Ourense, Pontevedra
Zastava La Rioja La Rioja Logroño La Rioja
Zastava Madrid Zajednica Madrid
šp. Comunidad de Madrid
Madrid Madrid
Zastava Regija Murcia Regija Murcia
šp. Región de Murcia
Murcia Murcia
Zastava Navarra Navarra
eu. Nafarroa
Pamplona
eu. Iruña
Navarra
eu. Nafarroa
Zastava Valencija Zajednica Valencija
šp. Comunidad Valenciana
vl. Comunitat Valenciana
Valencia Alicante, Castellón, Valencia
vl. Alacant, Castelló, València
Autonomni gradovi
Ceuta
Zastava Melilla Melilla

Povezani članci[uredi - уреди]

Jezici[uredi - уреди]

Španjolski jezik ili kastiljanski je službeni jezik španjolske države i službeni je jeziku u svim autonomnim zajednicama. Ostali jezici (i dijalekti) koji se govore u Španjolskoj su:

Gospodarstvo[uredi - уреди]

S bruto društvenim proizvodom od 838.672 milijuna eura (2005.), njegovim rastom od 3,4% (2005.) te dohotkom po glavi stanovnika od 20.268 eura (2005.), španjolsko je gospodarstvo jedno od vodećih u Europi. Prema klasifikaciji Svjetske Banke, Španjolska je osma gospodarska sila svijeta.

Španjolska je industrijski razvijena i tehnološki napredna zemlja. U posljednjih nekoliko godina u industrijskim zonama niču tehnološki parkovi. Glavni industrijski proizvodi su tekstil i konfekcija, prehrabeni proizvodi, metal i prozvodi od metala, automobili, brodogradnja.

Osnovne kulture su agrumi, riža, voće, povrće, masline i grožđe. Španjolska je kao i Portugal poznata po proizvodnji pluta. Rudama je najbogatija zemlja južne Europe.

Turizam je jedna od glavnih grana djelatnosti.

Nezaposlenost je 2005. godine bila 8.4%

Poveznice[uredi - уреди]

Vidi još[uredi - уреди]