Država

Izvor: Wikipedia

Država se definiše po međunarodnoj i unutrašnjoj ulozi. Na međunarodnom nivou država je suvereno telo. Suverenitet čine definisane i međunarodno priznate granice i potpuna vlast države na toj teritoriji ( kao i stanovništvo koje stalno naseljava teritoriju države). Kada teritorija ne ispunjava te osnovne uslove ona postaje neuspela država. Primer neuspele države je Somalija, gde ne postoji vlast koja ima suverentitet nad teritorijom okruženom granicama.

Dve najzastupljenije teorije o unutrašnjoj ulozi države su:

  1. Država je aparat za prinudu. Po ovoj teoriji država postoji da bi osigurala da svako ispuni svoje zakonske obaveze, kao što su isplata dugova, poštovanje privatne svojine itd.
  2. Država ispunjava principe društvenog ugovora. Društveni ugovor je podrazumevani ugovor između svakog pojedinca i države. Otac ovog izraza je Žan Žak Ruso. Društveni ugovor se zasniva na tome da država treba da zaštiti prirodna prava svake osobe. Prirodna prava su pravo na život, pravo na slobodu i pravo na imovinu. U zamenu za ovu zaštitu, svaka osoba mora da ispunjava određene dužnosti prema državi, kao što su plaćanje poreza. Ovakva udeja uloge države u društvenom ugovoru je prihvaćena u svim zapadnim demokratijama.

O državi[uredi - уреди]

Članak 1 Montevidejske konvencije navodi općeprihvaćene pravne kriterije za državu: "Država, kao osoba prema međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo; (b) definirani teritorij; (c) vlast; i (d) sposobnost da stvara odnose s drugim državama." (Montevidejska konvencija je regionalna američka konvencija, ali načela iz ovog članka prihvaćena su posvuda kao precizan izričaj običajnog međunarodnog prava.) Ipak, neki se pitaju jesu li ti kriteriji dovoljni.

Veliko pitanje je sukob između dvije teorije o priznavanju država: konstitutivne i deklarativne. Konstitutivna teorija kaže da država postoji samo ako je priznaju druge države. S druge strane, deklarativna teorija kaže da postojanje neke države ne ovisi o njezinu priznavanju od strane drugih država. Koja teorija je ispravna? To je i danas kontroverzno pitanje u međunarodnom pravu. Praktičan primjer je urušavanje središnje vlasti u Somaliji početkom 1990ih godina: prema Konvenciji iz Montevidea, u tom slučaju država Somalija više ne postoji, a pritom stvorena republika Somaliland (koja sadrži jedan dio "bivše" Somalije) mogla bi ispunjavati kriterije za državnost. Međutim, tu samoproglašenu republiku nisu priznale druge države.

Drugo kontroverzno pitanje u političkoj filozofiji jest pitanje nastanka i osnovnih osobina države. Max Weber i Norbert Elias definirali su državu kao ustanovu koja ima monopol na legitimno nasilje u određenom zemljopisnom području. Jedna od temeljnih osobina države je reguliranje vlasničkih prava, investicija, trgovine i tržišta roba (hrane, goriva itd.), pri čemu država obično koristi vlastitu valutu. Iako države sve više prenose te ovlasti na trgovinske saveze kao što su npr. NAFTA i Europska Unija, to je uvijek kontroverzna odluka koja otvara pitanje jesu li ti savezi zapravo samo veće države. Disciplina političke ekonomije detaljnije izučava ta pitanja.

Činjenica je da mnoge države u određenoj mjeri ovise o moćnijim državama i/ili dragovoljno ulaze u veće političke sile, kao što su Ujedinjeni narodi, Europska Unija, Svjetska trgovinska organizacija i druge međunarodne organizacije. Iako se mnoge države tako praktički stavljaju u podređen položaj, njihov je položaj u odnosu na međunarodne organizacije ili moćnije države ipak mnogo jači nego položaj državnih podjedinica u odnosu na državu.

U zadnje vrijeme sve više raste moć iznaddržavnih ustanova. Zato mnogi ljudi (pogotovo oni koji zastupaju konstitutivnu teoriju međunarodnog prava) odbacuju pojam suvereniteta kao nešto zastarjelo i gledaju na državu samo kao na jedinicu političke podjele planeta.

Državni organi[uredi - уреди]

  • zakonodavna vlast - obično je to parlament, ali često i vlade i predsjednici država imaju pravo donositi odluke i ukaze s zakonodavnom težinom
  • sudska vlast - sudovi, od lokalnih do državnih, najviše sudsko tijelo u državi je Vrhovni sud (Ustavni sud je dio sudskog sustava, ali ne spada u hijerarhiju), brinu se za provođenje zakona
  • izvršna vlast - državni poglavar i/ili vlada na čelu s predsjednikom vlade (premijerom), brine za vođenje države; članovi vlade su ministri; tipično svaka država ima ministarstva unutrašnjih poslova (policija), obrane (vojska), i vanjskih poslova

Tipovi državnih uređenja[uredi - уреди]

Udruživanje država[uredi - уреди]

Države se ponekad po svom sastavu dijele na jednostavne (unitarne) i složene države. Unitarne države su one u kojima postoji jedan jedini državni aparat na cijelom teritoriju.

Složene države (za koje se ponekad koristi izraz državne zajednice) se pak sastoje od nekoliko država koje su u većoj ili manjoj mjeri povezane kroz zajedničke institucije koje vrše određene državne funkcije. S obzirom na karakter veza, odnosno ovlasti zajedničkih institucija složene države se dalje dijele na slijedeće tipove:

  • personalna unija je zajednica dviju ili više samostalnih država koje spaja institucija zajedničkog državnog poglavara.
  • realna unija je zajednica dviju ili više samostalnih država koje spaja zajedničke institucije u nekim oblastima državne uprave;
  • konfederacija ili savez država je zajednice dviju ili više država koje na temelju formalnog akta stvaraju sebi zajedničke institucije, ali na njih ne prenose suverenitet.
  • federacija ili državni savez je zajednica dviju ili više država koje posjeduju zajedničke institucije kojima su prenijele suverenitet.

Vidi i: Popis država