Fundamentalizam

Izvor: Wikipedia

Fundamentalizam (lat: fundamentum - osnova) jeste način mišljenja u kome se određena načela smatraju za suštinske istine koje, bez obzira na njihovu sadržinu imaju nepromenljiv i neprikosnoven autoritet. Supstancijalni fundamentalizmi imaju malo ili ništa zajedničkog osim što njihove pristalice obično pokazuju ozbiljnost i vatrenost koje proističu iz doktrinarne čvrstine. Iako se obično dovodi u vezu sa religijom i doslovnom istinom svetih spisa fundamentalizam se susreće i u političkim doktrinama. Štaviše i za liberalni skepticizam može se reći da sadrži fundamentalno verovanje da sve teorije treba dovesti u pitanje. Iako se termin često koristi pežorativno da bi označio nefleksibilnost, dogmatizam i autoritarizam, fundamentalizam može da izrazi i nesebičnost i odanost načelima.

Sadržaj/Садржај

Verski fundamentalizam [uredi - уреди]

Glavni članak: Verski fundamentalizam

Religija i politika preklapaju se u mnogo tačaka a svakako nije najmanje značajna ona koja se tiče razvoja najvažnijih ideoloških tradicija. Etički socijalizam je na primer postao sastavni deo različitih verskih doktrina, doprinevši nastanku hrišćanskog i muslimanskog socijalizma. Protestantizam je doveo do oblikovanja ideje o samomotivisanoj i individualnoj odgovornosti koja je našla izraz u klasičnom liberalizmu. Verski fundamentalizam se razlikuje po tome što posmatra sve aspekte javnog i privatnog života kao sekundarne u odnosu na objavljene verske doktrine. Sa tog gledišta politički i društveni trebalo bi da bude organizovan na osnovu onoga što se smatra ključnim, odnosno istinskim verskim načelima, obično poduprtim verom u doslovnu istinu svetih spisa. Pošto je takva načela moguće razviti u potpun pogled na svet, verski fundamentalizam se opravdano može smatrati ideologijom.

Postoje dva suprotstavljena mišljenja odakle potiče verski fundamentalizam i zašto se on javlja na kraju dvadesetog veka. Jedno prikazuje fundamentalizam kao skretanje, odnosno prilagođavanje koja čine društva tokom navikavanja na modernu i sekularizovanu kulturu. Drugo ističe da fundamentalizam ima trajan značaj i da je posledica neuspeha sekularizma da zadovolji večitu ljudsku potrebu za duhovnom istinom.

Oblici verskog fundamentalizma pojavili su se u različitim delovima sveta. U SAD je sedamdesetih godina 20. veka počeo da raste značaj hrišćanskog fundamentalizma kao posledica pojave nove hrišćanske desnice koja se zalaže za zabranu abortusa, uvođenje molitve u američkim školama i povratak tradicionalnim porodičnim vrednostima. U pokušaju da se palestinskoj državi u nastajanju onemogući ustupanje teritorija koju smatraju za jevrejsku domovinu, u Izraelu je porastao značaj jevrejskog fundamentalizma koji je dugo predstavljala grupa malih religioznih partija. Hinduistički fundamentalizam u Indiji razvio se kao otpor širenju zapadnog sekularizma i težnje da se suprostavi uticaju suparničkih verovanja kao što su islam i religija Sika.

Politički gledano najznačajniji moderni fundamentalizam je bez sumnje islamski. Postao je poznat zahvaljujući islamskoj revoluciji 1979, koja je dovela do stvaranja islamske republike pod ajatolahom Homeinijem (19001989). Zatim se postepeno širio po bliskom istoku, u severnoj Africi i u delovima Azije. Iako je iranski šiitski fundamentalizam doveo do vatrenog posvećivanja i ubeđenj, opšte gledajući islam je sredstvo za ispoljavanje antizapadnjaštva i to kao antipatija prema neokolonijalizmu zapadnih sila i pokušaj da se suprostavi širenju tolerancije i materijalizma. Ovo se najjasnije odrazilo u talibanskom režimu u Avganistanu 19972001. Islamski fundamentalizam posebno je bio uspešan u iskazivanju težnji gradske sirotinje u zemljama u razvoju, koje su do sedamdesetih godina dvadesetog veka veoma često bile privučene socijalizmom bilo u islamskom ili marksističko-lenjinističkom odliku.[1]

Vodič za dalje štivo [uredi - уреди]

Eksterni linkovi [uredi - уреди]

Izvori [uredi - уреди]

  1. Endru Hejvud: POLITIKA, Clio, Beograd, 2004.

Videti još [uredi - уреди]